“Vrati se odakle si došla“, stalno mi govore
Zove se Kauzar (Ceuta, 27 godina) i na Tik Toku, gdje je poznata kao Rio Paraiso, ima milion pratilaca. S te i drugih društvenih mreža već godinama pomaže u razbijanju mitova i stigme o muslimanskoj zajednici među mlađom populacijom “nekad kroz sarkazam, nekad kroz humor”. Sada živi u Njemačkoj, ali prošlog petka bila je u Valenciji gdje je učestvovala na Drugom kongresu protiv islamofobije, koji traži rješenja za fenomen mržnje prema muslimanskom narodu.
Kako ste ušli u svijet društvenih mreža?
Rio Paraiso: Počela sam s 14 godina s anonimnim profilom i svidjelo mi se, opustila sam se i kasnije napravila grupu Una rosa, café y mujeres, koja je okupljala više od 8000 žena. Kad sam prije pet godina otišla u Njemačku, došal sam na Instagram i YouTube da ispričam kako je to živjeti u drugoj zemlji. Bio je to sasvim svakodnevni sadržaj namijenjen mojoj zajednici u Ceuti, kakav radi većina kreatora, u kojem sam pričala o kozmetici, trgovinama i sličnim stvarima.
Ali jednog sam dana vidjela vijest o djevojci kojoj je zabranjen ulazak u srednju školu zbog nošenja hidžaba i bila sam ogorčena. U žaru trena, bez razmišljanja i s 3000 pratitelja na svom računu, stavila sam telefon ispred sebe i snimila razmišljanje koliko mi se tako nešto čini lošim i kritikovala ljude koji promoviraju mržnju prema islamu ne sluteći da će video otići tako daleko.
U to vrijeme nisam ni imala profil na Tik Toku, ali sam ga napravila kako bih odgovorila na islamofobične napade. Čitam puno komentara o tome ‘zašto nisam otišla u svoju zemlju?’, a ja sam Španjolka, baš kao i moji roditelji i baka i djed, porijeklom Marokanac.
O čemu govorite na mrežama?
Rio Paraiso: Pričam o svemu, ali moj sadržaj ima veze s aktivizmom. Obično nailazim na one ‘idi u svoju zemlju’, islamofobične tipove. Ponekad napravim video kupovine u Njemačkoj, da ljudi u Španiji mogu usporediti, pa mi neko kaže: ‘Naravno, živim od pomoći, kao i svi’. Ili razgovarate uživo i neko uskoči sa ‘A zna li tvoj muž da si ovdje?’ Da vidimo hoće li te udariti.’ Drugi vas smatraju imigrantom jer ste musliman. I postoji jedna stvar koja se puno ponavlja, a to je da se proširila lažna ideja da su dječji brakovi dozvoljeni u islamu i mnogi me pitaju s koliko godina su me roditelji vjenčali. Pa udala sam se punoljetna i svojom odlukom. Ipak, više je pozitivnih nego negativnih komentara.
Kako reagirate na loše komentare?
Rio Paraiso: Imam dva načina da se borim protiv njih. Kada mržnja dolazi od nekoga za koga smatram da ima utjecaja i da njegove misli mogu utjecati na zajednicu i povećati mržnju prema nama, obično odgovorim videom. Možda sam uživo i neko uđe i kaže mi ‘Koliko žena ima tvoj muž?’ i ja im kažem da ih je četiri, jedna čisti, druga kuha i oni povjeruju. Ponekad ih moram blokirati.
Mnoge muslimanke su umorne od pitanja samo o tome nose li ili ne nose maramu. Kažu da ih ne treba spašavati…
Rio Paraiso: Nije da ne trebamo ljude koji će govoriti umjesto nas. Budite oprezni, postoje žene koje su prisiljene nositi hidžab u određenim zemljama, a možda je tim ženama potreban glas ostalih jer ne mogu govoriti s mjesta gdje jesu. I ja to podržavam. Postoje li žene koje su prisiljene nositi hidžab? Da. Trebaju li vas da govorite u njihovo ime? Može biti. Da li su sve one koje nose hidžab prisiljene? Ne. Nosim ga zbog svojih vjerskih uvjerenja.
Kongres protiv islamofobije u Valenciji upozorava da je mržnja prema muslimanima narasla u cijelom svijetu. Primjećujete li to u mrežama, posebno s usponom ekstremne desnice?
Rio Paraiso: Dolazim iz Ceute, grada u kojem je koegzistiralo nekoliko različitih kultura. Odjednom se pojavljuje Vox i daje legitimitet i glas grupi ljudi za koje nismo znali da su među nama. Ljudi koji nas ne vole, koji imaju loše mišljenje o nama, ali nam to nikad nisu dali do znanja. Nije bilo tačno. Činjenica da zločin iz mržnje zbog islamofobije nije kažnjiv u Španiji ne pomaže.
Govorite o Gazi u svojim videima. Slike koje vidimo svaki dan su šokantne.
Rio Paraiso: Jako me žalosti što ima ljudi koji misle da je sukob počeo sedmog oktobra iako on traje već 75 godina. Želim misliti, i jako sam ponosna na Španiju u tom smislu, da se Zapad počinje buditi. Za mene je Izrael miljenik Zapada, SAD-a koji godinama čini zločin, ali zahvaljujem Pedru Sanchezu što je rekao da je dosta. Gaza nije zatvor na otvorenom, to je koncentracioni logor jer kriminalci idu u zatvor, a u Gazi su bebe i starci koji nisu ništa učinili. Vjerujem u suživot dvaju naroda, Palestinaca i Izraelaca. Ali ne možete nastaviti masakrirati ljude. (El Pais)
akos.ba
