Vjernik se vrednuje prema djelima, a ne prema riječima
Povjerenje je osnovni preduslov svih skladnih i zdravih odnosa koje gradimo: ljubavnih, prijateljskih, poslovnih… a sumnja je ono što ih narušava i uništava. Nije teško zaključiti da smo generalno nezadovolji međusobnim odnosima, da se isti vrlo rijetko temelje na povjerenju, i da izgovorenoj riječi i datom obećanju pridajemo sve manji značaj. Riječi sve više služe da se njima obmanjujemo, obećanja su zaista postala “ludom radovanja”, a sve to je rezultiralo udaljavanjem jednih od drugih i izgradnji nezdravih odnosa kratkoga daha. Htjeli mi to priznati ili ne, živimo u svakodnevnom strahu. Jedni drugima prilazimo sa velikom dozom opreza, sa predrasudama i nepovjerenjem, a to je daleko od onoga ćemu nas uči Kur’an i Sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s.
Nepridavanje pažnje emanetu koji smo preuzeli umrtvljuje srce. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Čovjek izgovori riječ dragu Allahu, ne obračajući pažnju na nju, a Allah će ga zbog nje uzdići na visoke stepene; drugi izgovori riječ koja rasrdi Allaha, ne obračajući pažnju na nju, a zbog nje će biti bačen u Džehennem.” (Buharija) Riječi bez djela koje ih prate isprazne su. Djelo je ono što potvrđuje, odnosno negira istinitost nečijih riječi. Onaj ko se poigrava sa emanetima ljudi ima osobine licemjera. Poslanik s.a.w.s. rekao: “Nema vjerovanja onaj u koga se nema povjerenja, a ni vjere onaj koji ne ispunjava obećanja.” (Ahmed) Vjernika krase slijedeće osobine: istinoljubivost, prikrivanje tuđih mana, čuvanje tajni, davanje savjeta, ispunjavanje obećanja i emaneta.
Jedan od predznaka Sudnjega dana jeste i nestanak povjerenja. Od Poslanika s.a.w.s se prenosi: “Za vrijeme dok čovjek bude spavao, emanet će biti iščupan iz njegova srca, i ostat će samo taman trag. Zatim će čovjek ponovo spavati, a ostatak će povjerenja biti istrgnut, tako da će ostati samo trag njegov poput žulja, kao kad kamenčić zakotrljaš po nozi, pa ostane žulj; vidiš ga kako je malo odskočio, ali se u njemu ništa ne nalazi. Ljudi će trgovati, ali skoro da neće biti nikoga ko će svoje preuzete obaveze (emanet) ispunjavati. Pričat će se, tako, da u tom i tom plemenu ima povjerljiv čovjek. Ljudima će se laskati riječima: ‘Kako je mudar, kako je dosjetljiv, kako je jak ovaj čovjek!‘, a u srcu njegovu neće biti imana ni koliko zrno gorušice.” (Buharija)
Nema napretka u zajednici dok ne krenemo sa popravkom samih sebe. Kritikovanje svega oko nas, a izbjegavanje samokritike neće uroditi plodom. Krenuvši od čišćenja prašine sa svojih duša, učiniti ćemo prvi korak. Jedino svojim primjerom možemo potaknuti druge na promjenu. Preispitajmo koliko smo emaneta preuzeli – kako od našeg Gospodara, tako i od ljudi. Osvrnimo se oko sebe i pogledajmo na koji način nam ljudi pristupaju. Da li strahuju od naših riječi i postupaka, ili nam se obraćaju u najtežim trenutcima bez bojazni, očekujući oslonac, podršku i savjet.
Za Akos.ba: Alma Kazić
