Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Vjera i tradicija kao temelj identiteta Bošnjaka

Vjera i tradicija kao temelj identiteta Bošnjaka

Ljudska priroda je takva da se srodi s običajima i tradicionalnim načinom društvenog ponašanja kada takvo ponašanje postaje program življenja koji ima poštovanje i utjecaj kojeme se ljudi potčinjavaju dižući ga nekad na stepen obaveze, vjere i svetosti, smatrajući to životnom potrebom i normom koja se ne smije kršiti, niti mijenjati.

U ovome leži logičko objašnjenje zbog čega se pojedine etničke grupe ili narodi grčevito bore za svoj identitet i svoju kulturu pamćenja, sjećanja i održaj svojih običaja, tradicij, baštine pokušavajući da osujete primjenu tuđe tradicije, običaja i tuđih poredaka koje ne mogu prihvatiti kao svoje jer nisu u njihovom društvenom, historijskom ili vjerskom identitetu. A narodna izreka o običaju, društvenom ponašanju ili tradiciji što se ustali, nauči, uobičaji govori da ju je izuzetno teško mijenjati: „Nauka je muka, a oduka trista muka.“ (Hangi, 2009)

Običaj, njegovo ustrojavanje i prakticiranje su plod neorganizovanog društva i spontanog ustrojavanja koje praktičnu snagu crpi iz svijesti njegovih članova. Običajno pravno ponašanje može baštiniti i crte drugih tipova društvenih normi koje se počnu prakticirati organizovano i usmjereno od zakonodavca, što je bio slučaj i sa šerijatskim sistemom u kojem urf ili običajno pravo služi kao nesamostalni izvor za donošenje pozitivnih pravnih propisa.

Tokom Austro-ugarske okupacije Bošnjaci prelaze iz orijentalno-islamske u evropsku civilizaciju kada se počinju stvarati i prožimati njihova dva identiteta: islamski i evropski, što je dovelo do novih dilema i pitanja kao i do potrebe inovativnog promišljanja brojinih rješenja koje je život donio. Od anekcije 1878. godine, do danas institucionalni okvir u kome muslimani praktikuju svoju vjeru u BiH je Islamska zajednica, u čijem su okviru i domenu ostvarivane važne vjerske funkcije tumačenja islamskog učenja i propisa, dok se u državnoj/društvenoj sferi realizirala primjena islamskog personalnog prava preko šerijatskih sudova sve do 1946. godine kada u okvirima jugoslavenske socijalističke sekularne države dolazi do zvaničnog i potpunog ukidanja šerijatskih sudova kao dijela državnog sistema pravosuđa. Šerijatsko pravo je na taj način prestalo biti pozitivno pravo za muslimane i transformiralo se u vjerske, etičke ili običajne norme muslimana što bi mogli nazvati zajedničkim terminom „Islamska tradicija Bošnjaka“ kao praktična realnost razumijevanja i življenja Islama u proteklih pet-šest stoljeća koja je odredila i stvorila specifičan i osebujan identitet Bošnjaka koji ih razlikuje od njihovih komšija.

Iz knjige „Vjera i tradicija u identitetu Bošnjaka“ autora Muharema Štulanovića

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top