Uradi ono što ti mozeš!
Ti njihovi potezi obaraju sve mitove o pravdi, jednakosti, slobodi, humanosti…
Međutim, on to ne bi mogao uraditi da nije stanje muslimana ovakvo kakvo jeste. Dok se vladari muslimanskih (naročito arapskih) zemalja grčevito bore za očuvanje sopstvene vlasti i na tom putu bojkotuju jedni druge i ratuju jedni protiv drugih, zapadne sile ostvaruju svoje ciljeve na njihov račun.
Logično je da se svaki musliman danas zapita zašto su muslimani dospjeli u ovakvo stanje? Možda će neko od nas u BiH kazati da mi, nažalost, ne možemo učiniti ništa po tom pitanju. Ali ne treba zaboraviti da je Kuds svetinja svih muslimana, cijelog ummeta. Stanje nas muslimana u BiH nije ništa drugačije od stanja naše braće u bilo kom dijelu muslimanskog svijeta. I mi bolujemo kao i oni od bolesti koje su nas dovele u ovo stanje. Allah, dž.š., kaže: “Misle li oni koji čine zla djela, da ćemo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju!” (Al-Džasije, 21) Danas mi klanjamo i postimo, ali ne osjećamo ništa posebno. Sve to obavljamo “rutinski” zato što je to naša obaveza, ali uopće ne osjećamo posebnu slast i taj naš ibadet ne utiče na naše ponašanje. To je zato što smo se svojim grijesima udaljili od Allaha, dž.š.
Svi znamo da šejtan ima veliko iskustvo u zavođenju ljudi, od prvog čovjeka Adema, a.s., do danas. Prvo što pokušava jeste da čovjeka odvede u kufr. Ako ne uspije, onda ga pokušava navesti na širk, da mu bilo šta u životu bude preće od Allaha, Poslanika, islama… Ako i to ne uspije, onda ga pokušava navesti na novotarije u vjeri. Ako ne uspije, onda ga pokušava navesti na velike grijehe, a zatim na male. A ako ne uspije, onda ga nagovara da čini razdor među muslimanima i njihovim grupacijama, da loše govori o drugima, što je svojevrstan grijeh kojeg gotovo svi muslimani danas čine.
Nauka kaže da mušica osjeti čovjekovo prisustvo na udaljenosti od 64 kolometra. Naročito osjeti miris znoja onog ko se redovno ne čisti. Isto je i sa šejtanom koji prepoznaje čovjeka po njegovim grijesima koje konstantno čini, a ne kaje se zbog njih i ne traži oprost od svog Gospodara – ne čisti se od njih.
Koliko je među nama onih koji tako olahko izgovore nešto što će dovesti do smutnje među muslimanima? Evo samo dva primjera: Dolazi musliman u posjetu svom prjatelju muslimanu koji živi sa svojom porodicom u skladu i miru, te u razgovoru sa njim u jednom momentu mu se obraća riječima: “Kakvo vi možete živjeti u ovako tijesnom stanu?” Naravno, stan nije nešto komforan, ali je u njemu živio sasvim normalno do tog pitanja…Zašto postavljati tako uznemirujuća pitanja bez ikakve potrebe?
Drugi primjer: Kaže svom prijatelju: “Kako vi možete živjeti s jednom platom?” Njegov prijatelj o tome uopšte nije do tada razmišljao, ali sada je šejtan učinio svoje i počinje razmišljati kako da nađe posao svojoj supruzi. Posljedice toga su poznate: djeca trpe, često se zbog zauzetosti udalje jedno od drugog i na kraju dođe do razvoda braka…
A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i budući svijet, neka govoro ono što koristi ili neka šuti!”
Molim Allaha, dž.š., da nas sačuva od grijeha i podari svoju milost da našu djecu odgojimo u duhu islama, te tako damo svoj doprinos u odgoju potpuno nove generacije istinskih muslimana pomoću koje će Svevišnji Gospodar izmijeniti ovo naše stanje! Amin!
Piše: dr Zuhdija Adilović
Akos.ba
