U nekoliko dana zvjerski pobili 8.372 Srebreničana: 700 godina zatvora za zločince je premalo

Od dvadeset presuda MKSJ-a za zločine počinjene u Srebrenici, sedam uključuje i presude za zločin genocida. Sud BiH donio je 25 presuda za zločine počinjene u Srebrenici, od čega je trinaest za zločin genocida. U Republici Srbiji doneseno je pet presuda koje se odnose na Srebrenicu, uključujući presude za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) i Sud Bosne i Hercegovine u proteklih 12 mjeseci izrekli su tri pravosnažne presude kojima su tri osobe osuđene na 48 godina zatvora za zločine počinjene u Srebrenici nakon 11. jula 1995., a pet osoba je oslobođeno. U Srbiji je donesena jedna osuđujuća presuda po sporazumu o priznanju krivnje, dok je Državno tužilaštvo podiglo samo jednu optužnicu protiv nedostupne osobe.

Trenutno je sedam osoba za kojima je Sud BiH raspisao međunarodne potjernice za genocid i druge zločine na području Srebrenice.

MMKS je krajam maja na po 15 godina zatvora osudio nekadašnje čelnike srbijanske Službe državne bezbjednosti Jovicu Stanišića i Franka Simatoviča, koji su pored zločina počinjenih Bosanskom Šamcu, Bijeljini, Zvorniku i Doboju, proglašeni odgovornim i za ubistva Srebreničana na području Trnova, čiji su egzekuciju izvršili pripadnici paravojne jedinice “Škorpioni”.

Sud BiH je u proteklih 12 mjeseci najveću kaznu – 18 godina zatvora – izrekao bivšem pripadniku Vlaseničke brigade VRS-a Momčilu Tešiću zbog učešća u strijeljanju 17 muškaraca s područja Srebrenice 13. na 14. juli 1995. u mjestu Mršići (općina Vlasenica).

Izvršenje genocida u i oko Srebrenice potvrdila je pored Haškog tribunala i Suda Bosne i Hercegovine, najviša sudska instanca u sistemu Organizacije ujedinjenih nacija – Međunarodni sud pravde (ICJ) u Hagu presudom od 26. februara 2007. godine.

Rješavajući spor po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije, ovaj sud je utvrdio odgovornost Srbije zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, a istom presudom direktnim izvršiocima genocida označeni su Vojska i policija Republike Srpske.

U toj presudi je utvrđeno da su “bosanski Srbi osmislili i implementirali genocid u i oko Srebrenice, kao i da je genocid počinjen u ime vlasti Republike Srpske”.

Tužba je pokrenuta 1993. godine protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, a nakon raspada te države to se vodilo kao predmet BiH protiv Srbije i Crne Gore. Srebrenica je Rezolucijom Vijeća sigurnosti broj 819 od 16. aprila 1993. godine ustanovljena kao zaštićena zona UN-a.

Za genocid u Srebrenici u Haškom tribunalu osuđeni su na doživotne robije i najviši civilni i vojni dužnosnici RS-a Radovan Karadžić, prvi predsjednik RS-a i vrhovni komandant VRS-a, kao i bivši komandant VRS-a Ratko Mladić.

Proglašavajući Mladića krivim za genocid u Srebrenici, Haški tribunal je utvrdio – da je imao genocidnu namjeru da uništi Bošnjake u Srebrenici kao značajan dio zaštićene grupe, a dokaz za tu njegovu namjeru, po presudi, bila je poruka Srebreničanima da “mogu opstati ili nestati”.

Presudom Mladiću, kao i drugim haškim i presudama Suda BiH, utvrđeno kako su pripadnici vojske i policije RS-a u julu 1995. izvršili napad na tada zaštićenu enklavu Srebrenicu, nakon čega je više od 7.000 muškaraca i dječaka ubijeno, a više od 40.000 žena, djece i starijih protjerano.

Prva presuda kojom je utvrđen genocid u Srebrenici bila je ona koju je Radislavu Krstiću, zamjeniku komandanta Drinskog korpusa VRS-a, izrekao Tribunal u Hagu, a koji je 2004. godine pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora. Haški tribunal je tada konstatirao kako je zločin planiran s vrha, te da su najodgovorniji članovi Glavnog štaba VRS-a.

U presudi Krstiću navedeno je da su “za čuvanje, prijevoz i pogubljenje bosanskih muslimana angažovane jedinice VRS-a, uključujući pripadnike Zvorničke brigade te Desetog diverzantskog odreda”.
– Učešće tako velikog broja jedinica pokazuje do koje je mjere proces bio isplaniran, a učešće Diverzantskog odreda pokazuje da je u tu operaciju bio direktno umiješan Glavni štab VRS-a – navedeno je u presudi.

Da je genocid u Srebrenici bio svjesno planiran dokazuje i dokument broj 283/95 od 13. jula 1995, koji je potpisao tadašnji načelnik CJB Zvornik Dragomir Vasić, a radi se o dokumentu koji je Tribunalu dostavio jedan od članova ekspertnog tima za istraživanje ratnih zločina.

Vasić je, kao svjedok Tužilaštva u Hagu, u procesu generalu Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, svjedočio “da je načelnik sigurnosti Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ljubiša Beara dobio od generala Ratka Mladića naređenje da pobije Muslimane zatočene u Bratuncu nakon okupacije Srebrenice”.

Ljubiši Beari je u Hagu na suđenju za genocid izrečena kazna doživotnog zatvora, kao i Zdravku Tolimiru, načelniku Sektora za obavještajno-sigurnosne poslove Glavnog štaba VRS-a.(stav.ba)

akos.ba