U kakvom mi to vremenu živimo?

– Živimo u vremenu u kojem se vrijednost smatra sramotom a sramota vrijednošću.

– Živimo u vremenu u kojem se mudrost smatra glupošću a glupost mudrošću.
– Živimo u vremenu u kojem ima puno teorije a malo prakse.
– Živimo u vremenu u kojem ljudi prvo ne razmišljaju pa govore već prvo govore pa tek onda razmišljaju.
– Živimo u vremenu u kojem se više trči za karijerom nego za vjerom.
– Živimo u vremenu u kojem se više trči za nekakvim ovosvjetskim zvanjem nego za znanjem.
– Živimo u vremenu u kojem se dnevno više otvara Facebook i Twitter nego Kur’ân Časni.
– Živimo u vremenu u kojem se Kur’ân Časni većinom čita bez razumijevanja i razmišljanja o porukama koje nam želi dati.
– Živimo u vremenu u kojem se ukazuje poštovanje koricama, slovima i listovima Kur’âna a gaze njegovi propisi.
– Živimo u vremenu u kojem ljudi imaju vrlo malo strpljenja u prvim udarcima svojih iskušenja.
– Živimo u vremenu u kojem se Muslimani koji puste bradu smatraju teroristima dok se Jevreji i Hrišćani koji puste bradu smatraju miroljubcima.

– Živimo u vremenu u kojem se mnogi svjetski lideri koji čine nasilje hvale podrškama koja im stiže sa strane istog mentaliteta i institucija koje su oni sami a ne drugi osnovali uprkos tome što je poenta da ih podrži nekakav mentalitet i institucija u čijem osnivanju oni nisu imali nikakvog udijela.
– Živimo u vremenu u kojem se mnogi lideri ponose sa onim od čega bi se trebali stidjeti a stide se onoga čim bi se trebali ponositi.
– Živimo u vremenu u kojem se više pridaje značaj slatkoj laži nego gorkoj istini.
– Živimo u vremenu u kojem se mnoge naše sestre Muslimanke pokrivaju pri posjeti mezarjima a otkrivaju nakon izlaska iz njega, to jest u vremenu u kojem se naše sestre Muslimanke pokrivaju pred mrtvima a otkrivaju pred živima.
– Živimo u vremenu u kojem se žene većinom dotjeravaju kada izlaze u čaršiju a ne dok su u kući gdje bi se trebale dotjeravati svojim muževima, to jest u vremenu u kojem se žene većinom dotjeravaju za one za koje se ne bi smjele dotjeravati a ne dotjeravaju za one za koje im je vjerom naređeno da se dotjeravaju.

– Živimo u vremenu u kojem većina naših majki i sestara hidžab stavlja u starosti a ne u mladosti.
– Živimo u vremenu u kojem je u pravu onaj ko je snažan a nije snažan onaj koji je u pravu.
– Živimo u vremenu u kojem se više voli ono što je vječno ali se prednost daje više onome što je prolazno.
– Živimo u vremenu u kojem ljude interesuje sljedeća epizoda svih serija osim sljedeće epizode njihovog života koja se zove Ahiret.
– Živimo u vremenu u kojem mnogi ljudi drugima žele zlo uprkos tome što sebi žele dobro.
– Živimo u vremenu u kojem se Kur’ân više uči mrtvima nego živima.
– Živimo u vremenu u kojem se osobe koje žive svoju vjeru nazivaju zaostalim a nemoralne nazivaju civiliziranim.
– Živimo u vremenu u kojem nam mediji loše ljude predstavljaju dobrim i dragim a dobre lošim i mrskim.
– Živimo u vremenu u kojem se vijest o nekom Muslimanu koji počini nekakvo loše djelo objavljuje na naslovnoj strani novina dok se vijesti o istim ili još gorim djelima koja počine pripadnici drugih vjera objavljuju u sredini novina u malim ćoškovima koji ne privlače pažnju čitalaca.

– Živimo u vremenu u kojem su čak i suze postale lažne, licemjerne i promotivne.
– Živimo u vremenu u kojem iskreni čovjek poželi vidjeti dvoličnjakâ jer se iz dana u dan sve više susreće sa stoličnjacima.
– Živimo u vremenu u kojem nema iskrenih nevjernika poput Ebu Leheba i Ebu Džehla koji su bili iskreni u svome nevjerstvu.
– Živimo u vremenu u kojem ljudi u svojim kućama gaje pse i mačke a svoje roditelje šalju u staračke domove.
– Živimo u vremenu u kojem se za sve ima podosta vremena osim za namaz ponajmanje.
– Živimo u vremenu u kojem ljudi javno proklinju šejtana a tajno mu se pokoravaju.
– Živimo u vremenu u kojem ljudima većinom smeta sve ono u čemu im je spas, a uživaju u onome u čemu im je propast.
– Živimo u vremenu u kojem ljudi više vole laž koja će ih spasiti kod stvorenja nego istinu koja će ih spasiti kod njihovog Stvoritelja.
– Živimo u vremenu u kojem se ljudi jedni drugima ne obraćaju sa „Trebaš mi jer te volim“ već sa „Volim te jer mi trebaš“.
– Živimo u vremenu u kojem ljudi više ukazuju poštovanje i pažnju onima koji im nisu ništa nego osobama koji su sastavni dio njihovog života.

– Živimo u vremenu u kojem ljudi nemaju vremena da se bore protiv svojih neprijatelja iz razloga što svoje vrijeme troše u svađi sa svojim prijateljima.
– Živimo u vremenu u kojem više pričamo jedni o drugima nego jedni sa drugima.
– Živimo u vremenu u kojem se ljudi ne raduju jedni sa drugima već jedni pored drugih ili jedni protiv drugih.
– Živimo u vremenu u kojem će te pored velikog broja tvojih neprijatelja najprije iznevjeriti tvoj prijatelj.
– Živimo u vremenu u kojem se omladina umjesto da se prvo oženi pa poslije provodi, prvo provodi pa poslije ili oženi ili ne oženi.
– Živimo u kojem se ljudi hvale dobrim djelima svojih predaka uprkos tome što neće odgovarati za njihova djela a ne rade dobra djela poput svojih predaka uprkos tome što će odgovarati za svoja djela.
– Ukratko rečeno živimo u vremenu u kojem ljudi ne rade ono što bi trebali raditi ili rade ono što ne bi trebali raditi ili pak ako šta urade ne urade onako kako bi trebali uraditi.

Napisao: Nesip Pepić

Akos.ba