Turski šef diplomatije: Padom IDIŠ-a ne prestaje opasnost od terorizma u Europi

Ministar vanjskih poslova Republike Turske Mevlut Cavusoglu napisao je za časopis Foreign Policy tekst u kojem se osvrnuo na borbu protiv terorizma i očuvanje jedinstva Sirije i rad na rješavanju bliskoistočne krize. Prijevod teksta na bosanski jezik prenosimo u cjelosti:

Sumorni portret današnjeg Bliskog istoka ne smije zasjeniti to da je mir ostvariv. Osnovna pretpostavka za bilo kakav mir mora biti očuvanje teritorijalnog integriteta država. To znači suprotstavljanje svim onim silama koje postoje samo da bi slijedile svoje distopije na račun drugih i uz vanjsku pomoć, uključujući i teroriste IDIŠ-a (također poznate kao Islamska država), Kurdistanske radničke partije (PKK) i Jedinica za zaštitu naroda (YPG). Njihovoj viziji beskrajnih krvoprolića se mora suprotstaviti i ona se mora poraziti.

IDIŠ je u velikoj mjeri bio vojno pobijeđen, ali to nije samo zato što su im grupe koje su obučene i naoružane od strane Sjedinjenih Američkih Država zadale posljednji udarac. Poraženi su zbog predanog rada iračke vojske i globalne koalicije koja djeluje iz Turske. Slabosti IDIŠ-a bile su najjasnije izražene nakon što je Turska postala jedina vojska NATO-a koja se direktno angažovala i, očekivano, razbila ih u Jarablusu u sjevernoj Siriji. Potencijalno pregrupisanje snaga IDIŠ-a je sada spriječeno predanim naporima koalicije čiji je Turska dio, koja ima najširu listu zabrane ulaska za strane terorističke borce i vodi najveću civilnu anti-IDIŠ sigurnosnu operaciju.

Privlačnost ideologije IDIŠ-a, Al Kaide i drugih njima bliskih organizacija neće tek tako nestati. Teroristički napadi na našim ulicama su se dešavali prije IDIŠ-a i nastaviće se nezavisno od njegovih oružanih operacija na Bliskom istoku. Borba protiv terorizma mora se nastaviti punom snagom, ali s većim naglaskom na pravovremeno prikupljanje obavještajnih podataka, financijske mjere i mjere protiv vrbovanja i radikalizacije.

Tačka neslaganja sa Sjedinjenim Državama jest njihova politika naoružavanja PKK i YPG kako bi ovi djelovali kao vojnici, i pored toga što imaju terorizam u svojoj prošlosti. Ovo je pravno i moralno upitna politika koju je Obamina administracija pripremila u svojim zadnjim danima i koja se na neki način prenijela u Trumpovu administraciju. Odluka Sjedinjenih Država da formiraju savez s teroristima uprkos vlastitim vrijednostima i 66-godišnjem savezu s Turskom, jednim od primarnih ciljeva terorista, ide na ruku svim njihovim kritičarima i protivnicima.

Drago mi je što se mnogi NATO saveznici udaljavaju od ove američke politike koja je suprotstavljena svim vrijednostima našeg saveza. Ona je također u koliziji sa našim zajedničkim interesima u regionu i izvan njega. Nadam se da će moj imenovani kolega, budući državni sekretar Mike Pompeo i savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton ispravljanje ovog kursa smatrati prioritetom.

Irak, Sirija, Jemen, Libija i druge zemlje na Bliskom istoku suočavaju se s destruktivnim pritiskom transnacionalnih snaga koje prijete njihovom opstanku. Njihovi problemi zauzvrat pružaju izgovor i priliku za sve vrste intervencija od strane raznih zemalja i nedržavnih aktera. Rezultat nije samo krv do koljena već masovna migracija i teroristički pritisak protiv Turske i ostatka Evrope, koji im je već na kućnom pragu. Haos u ovim zemljama također djeluje kao inkubator mržnje i prijetnji protiv Sjedinjenih Država. Otporne nacionalne države moraju činiti temelj svakog reda i stabilnosti na Bliskom istoku. Vizija Bashara al-Assada će na kraju izgubiti, ali ujedinjena Sirija mora biti dobitnik na kraju dugog rata.

Turska operacija Maslinova grana, koja uključuje vojnu intervenciju u Siriji, prije svega je čin samoodbrane od koncentriranja terorista koji su se već pokazali agresivnim prema našim naseljenim centrima. Kao domaćin 3,5 miliona Sirijaca, Turska također namjerava „Maslinovom granom“ ukloniti prepreke za mir u Siriji koje postavljaju protivnici unitarne budućnosti zemlje. Ogromni teroristički kampovi PKK i YPG duž naših granica imali su dvije svrhe. Jedna od njih bila je otvoriti dodatni front za terorističke operacije PKK, pored onoga u sjevernom Iraku, te ujediniti frontove tako da formiraju kontinuirani teroristički pojas. Oružje i vojna infrastruktura koju smo zaplijenili u Afrinu definitivno dokazuju ispravnost ove procjene. Druga svrha terorističkih kampova bila je formiranje mostobrana za vlastitu državicu koju će graditi na dijelovima Sirije i Iraka koje je IDIŠ napustio. „Maslinova grana“ zaustavlja ulaženje u mnogo širi rat i terorizam koji bi progutao Evropu i Sjedinjene Države. Umjesto toga, ona otvara arteriju prema miru.

Znam da u doba post-istine postoji široka kampanja za bacanje sjene na „Maslinovu granu“. Ne prođe niti jedan dan a da se ne susretnemo s klevetama. Istina je da smo maksimalno pazili da izbjegnemo civilne žrtve i, u tom smislu, ona je postala jedna od najuspješnijih operacija koje je svijet bilo kada, bilo gdje vidio.

Navodi se kako naša operacija ometa borbu protiv IDIŠ-a, jer su teroristi YPG sada usredsređeni na otpor napretku turske vojske. Mislim da je ova odluka YPG-a pokazala koliko je uzaludna svaka strategija koja se pouzda u ovu grupu. No, budite uvjereni, Turska neće dozvoliti IDIŠ-u da se na ovaj ili onaj način pregrupiše i radiće sa Sjedinjenim Državama u tom smislu.

Mi ćemo se također protiviti bilo kakvom portretiranju „Maslinove grane“ kao borbe Turaka protiv Kurda. Trebalo bi biti očigledno da teroristi PKK i YPG ne predstavljaju Kurde. YPG je protjerao oko 400.000 Kurda s teritorija koji je zauzeo u Siriji. Turska želi da svi Kurdi žive u miru i prosperitetu u svim zemljama u kojima žive, s jedne i druge strane granice. Mikronacionalizam i terorizam PKK nanose štetu svakome, uključujući Kurde.

Jednako važna stvar je pronaći način da se Bliski istok postavi na put razvoja. U srcu ove vizije mora biti miroljubivi, stabilni i prosperitetni Irak koji se uspješno razvija u skladu sa postojećim ustavnim poretkom. U februaru je međunarodna zajednica učinila prvi korak na donatorskoj konferenciji u Kuvajtu, obećavši 30 milijardi dolara za Irak, dok je sama Turska obezbjedila šestinu ovog iznosa. Ali, Irak treba puno više pomoći. Pozivam sve svoje kolege da, u znak priznanja prednosti koje ima jedan zdrav i prijateljski Irak, pomognu finansiranje velikih radova na obnovi. Ova pomoć ne bi bila ništa manje važna za izgradnju mira nego što je Marshallov plan bio za Evropu.

Bliski istok se mora zaštiti od prijetnje sektaštva, sfera uticaja, obnovljenog imperijalizma, kraljevskih porodičnih nesuglasica i ekstremizma svih vrsta, kako vjerskih tako i drugih. Države i narodi ove regije kao i oni koje pogađa ova situacija su dovoljno stradali. Plan puta ka jednoj takvoj uspješnoj budućnosti možda već nastaje, pod odlučnim vođstvom Turske. Nadam se da će Sjedinjene Države odlučiti da iskoriste ovaj trenutak i podrže ovu viziju mira.