Tri faktora pomoći

Imaš li ti u ovom životu ciljeve koje želiš realizirati?

Da li tragaš za putevima pomoći i metodama koje će ti biti od pomoći pri postizanju tih tvojih ciljeva?

Naravno, većina odgovora biće potvrdna jer ja kao mladić imam mnoge ciljeve, priželjkujem njihovo ostvarenje i stalno tragam za stvarima koje će mi pomoći za postizanje tih ciljeva.

Ovo je slučaj mnogih mladića (i djevojaka) i nema sumnje da su pomoćna sredstva i načini koji nam pomažu realizaciju naših ciljeva mnogi. Ima ih više nego ih i možemo obuhvatiti. Međutim, najbitnija sredstva pomoći i prva od tih metoda ostaju ti imanski stubovi pomoći i srčane i duhovne aktivnosti koje vežu Zemlju sa nebesima i kojima se postiže uspjeh i preciznost. Niska se neće upotpuniti ulaganjem truda i uzroka sve dok ne dođu trijumfi i pobjede kojima, Allahovom dozvolom, ostvarujemo naše snove u onome sa čim je zadovoljan Uzvišeni Allah.

Pred nama su tri od najbitnijih imanskih stubova pomoći koji nam, Allahovom dozvolom, pomažu u postizanju naših ciljeva. To su tri stuba pomoći koji onima koji ih s iskrenošću traže pružaju, uz uspjeh i preciznost, mir i spokojstvo.

Prvi faktor pomoći: Kucanje na nebeska vrata

Često nešto tražimo, i to veoma mnogo, i taj zahtjev biva usmjeren prema ljudima, i tu se zastane! Preispitaj svoje uvjerenje i svoje ideje… uistinu ovaj čovjek od koga nešto tražiš i priželjkuješ da te pomogne na putu ostvarenja tvojih snova, u čijoj vlasti je njegov život? Ko ga to može naputiti na realizaciji tvojih zahtjeva? Zar to nije Allah? A Allah je sasvim dovoljan Svome robu.

Zato je na tebi da se prikloniš i predaš Vladaru kod koga su riznice nebesa i Zemlje i čije more Njegove darežljivosti, uzvišen neka je On, nikada ne presušuje.

Jednog dana „sultan Nurud-din Mahmud je sakupio sav imetak kako bi kupio oružje i opremu radi pripreme za odlučujuću borbu protiv križara. No, imetka nije bilo dovoljno te se konsultovao sa onima oko njega i oni ga posavjetovaše da uzme iz onog imetka kog je uvakufio za studente i ulemu (učenjake). On to odbi, govoreći: „Tako mi Allaha, pa ja ne priželjkujem pobjedu osim s ovima… kako da prekinem opskrbu ljudima koji se, dok ja spavam, bore za mene strijelama koje nikako ne maše i da to (opskrbu) preusmjerim ljudima koji se ne bore za mene osim kada me vide i to strijelama koje nekad promaše a nekada pogode?!“

Nurud-Din, Allah mu se smilovao, nas je podučio ovim riječima. Veliki je to uticaj kog ima dova u realizaciji naših ciljeva. Znaj, i opet znaj, da je tvoja dova tvoja strijela koja ne maši i koja pogađa srž tvojih ciljeva. Zato, ispusti (odapni) tvoje skupocjene strijele radi realizacije tvojih uzvišenih ciljeva.

„To je taj prizor kog navodi abasijski halifa Kaim bi emrillahi ibn Kadir u skrušenoj predanosti Allahu Uzvišenom kada je nad njim ovladao Fatimijski smutljivac poznat Besasiri. On je napisao pismo koje je okačio o zid Kabe a u kojem je stajalo: `Uzvišenom Allahu od Njegovog siromašnog roba… Bože moj, Ti dobro znaš tajne i najbolje si upućen u unutrine… Bože moj, Ti si neovisan Tvojim znanjem i Tvojom upućenošću na moj moral o mom proglasu… o ovom (tj. Besasiriju). To je rob koji je zanegiraoTvoju blagodat i nije Ti zahvalan. Zanemario je konačne ishode i nije ih se prisjetio. Tvoja ga je blagost navela na obijest te nam nasilje čini. Loše se prema nama odnosi, oholo i nevjerno. Bože moj, pomagača je omanjilo a zulumčari se osilili… a Ti si onaj koji u sve proničeš, sve znaš, pravedan si i Sudac si. Tobom ga nadmašujemo i Tebi ga prepuštamo radi suda. U našem zahtjevu da dobijemo svoje pravo od njega na Tebe se oslanjamo. Tebi predajemo ovo naše tlačenje i čvrsto se oslanjamo na njegovo otklanjanje Tvojom plemenitošću. Zato, presudi među nama istinom jer Ti si, usitinu, najbolji sudac!`“

Nedugo nakon kačenja ovog pisma Besasiri će biti ubijen.

A još prije njih ove je poruke zacrtao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kao jasnu parolu na putu ka Allahu Uzvišenom. Taj isti prizor zacrtao je u pohodu na Bedr kada je, potpuno skrušeno dok su mu suze tekle, molio svoga Gospodara a Ebu Bekr, prionut uz njeg, doziva: „Nakon tvog dozivanja tvoga Gospodara, o Allahov Poslaniče, zaista će ti Allah ispuniti ono što ti je obećao.“

A Mustafa, sav skrušen, diže svoje dlanove: „Bože moj, ako ova skupina bude uništena, nikada više na Zemlji nećeš biti obožavan!“

(Prema knjizi: “Formiranje cilja” od Hišama Mustafe Savejan ibn Šaji`a el-Hadžirija).

Omladino, to su te nebeske kapije koje vam otvaraju sva vrata. Na vama je samo da se čvrsto držite tih puteva a Uzvišeni Allah uslišava.

Ali i prisjetite se: mi smo potrebni iskrene dove, potrebni smo upornosti u dovi… mi smo potrebni puteva k nebeskim kapijama.
Mi smo potrebni da se prisjetimo da ljudi ne posjeduju moć ni za donošenje dobra ni za nanošenje zla već uzvišeni Allah daje da se stvari događaju na njihovim rukama.

Drugi faktor: Oslanjanje na Živog koji nikada neće umrijeti

Rob u „svom oslanjanju na Allaha i njegovoj vezi sa Njim treba da bude kao u situaciji djeteta sa svojom majkom, ne poznaje drugu niti se veže osim za nju i ne oslanja se osima na nju. A kada ga nešto mimoiđe ne doziva osim njeno ime.

Međutim, ovo stanje ne znači da treba zapostaviti uzroke već znači da se ne treba za njih srčano vezati i njima se predati. Jer srčano vezanje je samo za onog koji stvara uzroke a to je Allah Uzvišeni, Moćni i Silni.

(Prema djelu: „Temelji de`aveta“).

To je taj prefinjeni i tanani poziv: „Moja hazna je moja nemoć“ kog je izgovorio Bediuz-Zeman Nursi, rahimehullah. Svjetla njegove Poruke Allah je proširio Turskom i srca su nasrnula njegovom pozivu.

To je taj prefinjeni i tanani poziv koji obavezuje „svakog onog ko svom životu vidi vrijednost. Pa neka traga za znakovima njegove Poruke, neka zacrta granice njegova pogleda i neka planira radi stizanja do njegova vrhunca. A zatim ga veže za njegov najčvršći oslonac, posveti se Onom koji kada bude zamoljen da, kada se pozove, odazove se i kada Mu se obrati usliša.

A sada, promisli sa mnom o ovom prizoru mudžahida Nasira Salahuddina, rahimehullah, kako bi spoznao kako da oblikuješ sistem oslanjanja sa Porukom, snovima i ciljevima.

„Nakon što je Salahuddin oslobodio Bejtul-Makdis (Jerusalem), povratio ga iz ruku krstaša i ostvario svoj san na red je došao treći krstaški pohod gmižući sve dok nije došao na kapijama Bejtul- Makdisa i stavio ga u blokada. Salahuddin je uložio sve što je mogao radi odbrane života, zemlje i časti; regrutirao je vojsku i sastao se sa vojskovođama i emirima kako bi ih bodrio na džihad. Prsa mu je stiskalo to što emiri nisu bili složni sa njim, njegovo se razmišljanje rasprslo a njegova potištenost nabujala. Te noći omrknuo je sav tužan, zabrinut i uzrujan zbog Bejtul-Makdisa.

Bilo je uoči petka i nije zaspao sve do pojave zore. Kada je nastupilo vrijeme namaza došao mu je njegov vezir (ministar) Ibn Šiddad… pa ostavimo ga da nam on prenese šta je bilo između njega i između mudžahida Nasira, rahimehullah.

Kaže: Ušao sam kod njeg i našao ga u njegovoj zabrinutosti te mu rekoh:

`Nešto mi je palo na pamet pa da ti to predočim?`
`Šta je to?` – reče Salahuddin.
Reče: `Kom se uveća njegova zabrinutost zbog onoga za što je odgovoran a ovodunjalučki uzroci zakazali od nošenja tog emaneta takav treba da se vrati Allahu. A danas je petak i to je najodabraniji dan u hefti, u njemu je jedan trenutak kada se dova ne odbija i mi smo na najodabranijem mjestu. Zato, neka se sultan okupa, neka podijeli tajnu sadaku tako da niko ne osjeti da je to od njega, neka klanja dva rekata između ezana i ikameta u kojima će se sašaptavati sa svojim Gospodarom, neka ključeve stvari prepusti Njemu i neka prizna nemoć pred onim što mu je dato.

A u svojom unutrini reci: `Moj Bože, ponestali su zemaljski faktori radi pomoći Tvoje vjere i nije ostalo ništa drugo do odanosti Tebi, čvrstog držanja za Tvoje uže i oslanjanja na Tvoju dobrotu. Ti si mi dovoljan i divan li si Ti zaštitinik!` jer zaista je Allah plemenitiji od toga da upropasti tvoju nakanu.“

Ibn Šeddad nastavlja kazivanje pa kaže: `Pa je on sve to tako i uradio a ja sam klanjao kraj njega. On je klanjao dva rekata između ezana i ikameta. Vidio sam ga dok je bio na sedždi kako se njegove suze slivaju niz njegovu bradu. A onda se uzdigao nad svojom sedžadom te nisam čuo šta je, Allah mu se smilovao, govorio. Taj dan nije ni prošao kad već stigoše vijesti da je u redovima krstaša došlo do razdora i da su odlučili da napuste opsadu Bejtul-Makdisa.`(Prema knjizi: “Formiranje cilja” od Hišama Mustafe Savejan ibn Šaji`a el-Hadžirija).

Ovo, nikom slučaju, ne znači da napustimo prihvatanje za uzroke već je od potpunosti oslanjanja na Allaha da se rob prihvati za uzroke a onda se osloni na Stvoritelja, uzvišen neka je, svih uzroka. S tim, da bude na čvrstom znanju da uzroci sami po sebi niti nanose štetu niti donose korist.

Evo, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da uložimo maksimum našeg truda pri sticanju uzroka a zatim da zamolimo Allaha Uzvišenog „zato, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio da oslobodi Mekku postavio je vojske i straže na ulazima Medine kako vijest ne bi procurila do Mekke i uložio je sve moguće materijalne uzroke a onda se usmjerio Allahu Uzvišenom dovom da zakloni vijesti od Kurejševića.

A kada mu je Rebi`a ibn Ke`ab rekao: `ja te molim za tvoje društvo u Džennetu`, alejhis-selam mu je rekao: `pomozi me sa mnoštvo sedždi!` (Bilježi ga Muslim).

Od onoga što se spominje od Omera, radijallahu anhu, je da kada je vidio šugavu kamilu pitao ih je: `Šta poduzimate radi izliječenja ove kamile?`
Rekoše: `Kod nas ima jedna čestita starica, odlazimo kod nje i ona se pomoli za nju (devu)`.

Tada on, radijallahu anhu, reče:
`Uz dovu te starice upotrijebite i nešto katrana.`
(Prema djelu: „Kadaja fil-menhedž“ str. 58. od Selmana ibn Fehda el-Aude).

Treći faktor: Izbjegavanja grijeha i nepokornosti

„Grijesi i nepokornosti štete i nesumnjivo je da je njihova šteta za srce poput štete otrova na tijela, uz svu raznolikot njihovih stepena u šteti. I ima li na ovom svijetu zla i bolesti a da mu uzrok nisu grijesi i nepokornosti. Pa šta je to što je naše roditelje izvelo iz Dženneta, kuće užitka, blagodati, veselosti i radosti u kuću boli, tuga i tragedija…?!“
(Prema knjizi „Bolest i lijek“ od Ibnul-Kajjima).

Grijesi su uzrok lišenosti, slabosti volje za dobrom i odlučnošću. Oni su malaksalost, slabost i poništenje blagoslova (berićeta).

Otuda „izbjegavanje grijeha i nepokornosti je jedan od najvećih faktora pomoći na realizaciji ciljeva jer oni vode negativnim odsjevima na polju rada. Oni uništavaju berićet rada i upropaštavaju njegovu dušu. Na ovo je ukazao Veki`a ibnul-Džerrah, rahimehullah, onda kada mu se njegov učenik Šafija požalio na slabost pamćenja i sporost sticanja znanja. On mu je odgovorio da su grijesi jedan od izvora slabosti dobitka i gubljenja pamćenja. Taj odgovor Šafija je zabilježio svojim riječima:

„Požalio sam se Veki`i na loše pamćenje pa me je uputio na ostavljanje grijeha
I obavijestio me da je nauka svjetlost a Allahova svjetlost se ne daje griješniku.“
(Prema knjizi: “Formiranje cilja” od Hišama Mustafe Savejan ibn Šaji`a el-Hadžirija).

Ovo je treći imanski faktor koji pomaže na realizaciji tvojih ciljeva i ostvarivanju tvojih snova. Sve je u Allahovj ruci i Njegovom darivanju uspjeha. A ono što je kod Allaha ne može se dobiti osim pokornošću Njemu i Njegovim razilukom. I kada mladić napusti grijehe i nepokornosti njegov život mu postaje čist, njegov razum postaje čist i počinje svoje konsultovanje na pust uspjeha i sreće. Jer čistoća razuma je glasnik uspjeha a čistoća srca je uzrok uspjeha i preciznosti.

Zato, započni svoje korake prema presjecanju onoga što te veže za grijehe i nepokornosti. A ako nekada i posrneš pred tobom je povratak, predanost Allahu i obznanjivanje pokajanja.

Pa, o ti potišteni mladiću, između tebe i ostvarenja ova tri faktora pomoći nije ostalo ništa do da učvstiš ugovor (čvor) između tebe i tvoje duše i da kreneš naprijed kako bi to stekao: iskrenom dovom, izražavanjem nemoći pred Allahom i oslanjanjem na Njega i klonjenjem harama… to osvjetljava dušu i donosi uspjeh.

Izvori:
“Formiranje cilja” od Hišama Mustafe Savejan ibn Šaji`a el-Hadžirija
„Bolest i lijek“ od Ibnul-Kajjima
„Kadaja fil-menhedž“ od Selmana ibn Fehda el-Aude

Piše: Muhammed Sejjid Abdur-Razik

Izvor: islammemo.cc

Za Akos.bA pripremio: Halil Makić