Kolumne i intervjuiU Fokusu

Kako su muslimani dočekali ramazan 2022/1443: Ratovi, terorizam, glad, migracije

Uoči početka ovog ramazana došle su dvije pozitivne vijesti o zamrzavanju sukoba u Jemenu i na sjeveru Etiopije, ali i niz svijesti o bombaškim napadima.

Ramazan nije sveti mjesec u islamskom vjerovanju, ali jest najvrjedniji. U historiji islamske civilizacije, na njenom početku ramazani su obilježeni historijskim pobjedama od Bitke na Bedru, oslobađanja Meke, preko početka osvajanja Španije, pobjede nad Mongolima, Salahudinove pobjede nad krstašima, odnosno oslobađanje Kudsa.

Nažalost, stagnacijom islamske civilizacije kotač historije se okrenuo u drugi smjer. Period kolonizacije i postkolonijalne tranzicije je bio obilježen stradanjem i propadanjem muslimanskih zajednica. Od Drugog svjetskog rata neprestano traju ratovi u kojima su muslimani žrtve agresija, okupacija ili međusobnih sporova. Najduža i najbrutalnija agresija i okupacija u novijoj muslimanskoj i svjetskoj historiji je Izraela na Palestinu koja se održala 75 godina uprkos brojnim globalnim promjenama. Sa druge strane u izuzetno teškom stanju desetljećima žive muslimanske manjine u Indiji, Mianmaru, Rusiji, Kini, Africi i na Balkanu. 

Nažalost, muslimani su u mnogim međusobnim sukobima baš tokom ramazana pokazali veliku okrutnost i isključivost tako da tokom osmogodišnjeg Iračko-iranskog rata nije bilo “pauze” za ramazan, a mnogi unutrašnji sukobi kao npr. u Alžiru su imali svoju kulminaciju upravo u ramazanu. Američke invazije na Afganistan i Irak su bile u ramazanu uprkos brojnim pozivima da se odgode, a realizovane su preko teritorije ili zračnog prostora susjednih muslimanskih država.

Većina ratova u svijetu su muslimani žrtva

Dvadeseto stoljeće su mnogi historičari označili kao “stoljeće ratova”. Kako se broj ratova i sukoba u dva desetljeća 21. stoljeća intezivirao vrlo je moguće da ćemo imati “dva stoljeća ratova” u jednom komadu. Arapsko proljeće je donijelo veliku nadu u muslimanskom svijetu, ali na kratko. Nažalost, sukobi koji su proistekli iz Arapskog proljeće ulaze u drugu deceniju. Sirija, Jemen, Libija, Irak su i dalje ratne zone ogromnog razaranja, gladi i miliona izbjeglica. Egipat je i dalje pod diktaturom, u Liban je stalno napeto, a stanje nije stabilno ni u Tunisu.

Turska je podnijela najveći teret sukoba u na Bliskom istoku. Propadanje ekonomije koja je od ranije izložene ogromnim demografskim pritiskom je na kraju kulminirao ogromnim migracijama prema Evropi preko Mediterana i Balkana. Pored navedenog, Turska se i dalje bori sa unutrašnjim neprijateljom kurdskim oružanim grupama koje imaju podršku iz Sirije i Iraka.

Na kraju 2021. godine Vijeća za vanjske odnose (CFR) je objavilo listu 27 svjetskih sukoba. Većina svjetskih sukoba koncentrirana je u Aziji i Africi, a najčešći oblici su teritorijalni sporovi i građanski ratovi. Dok terorizam ima najviše prostora u javnosti, samo su tri svjetska sukoba povezana sa terorizmom, ističu iz CFR-a.

Od navedenih sukoba samo osam ih nije vezano za muslimane čime se dokazuje stav da su muslimani najugroženija svjetska populacija.

Muslimani u Indiji, Mianmaru, Kini su već desetljećima ugroženi represijama vladajućih ideologija. Licemjerstvo međunarodne zajednice se na najlicemjerniji način pokazuje kroz različiti tretman ugrožavanja ljudskih prava u navedenim državama. Dok Zapad ignoriše vladajući ratoborni Hinduizam u Indiji koji se često na terenu realizira kroz lokalni i državni terorizam, ugroženost Ujgura se često eksplatiše od strane zapadnih država kao njihov instrument antikineske politike čime Ujguri postaju dvostruka žrtva. Nažalost, muslimanske države nisu u stanju zaštititi živote i imovinu Ujgura zbog ekonomske i političke snage Kine.

Iako su muslimani znatna manjina u Indiji oni čine treću muslimansku populaciju nakon Indonezije i Pakistana. Nažalost, njihov društveni status, obrazovanje i standard su na izuzetno niskom nivou što u kombinaciji sa radikalizacijom Hindusa ne daje nadu u bolju budućnost.

Afrički kontinent je nažalost “tradicionalno” nestabilan. Česti građanski ratovi, državni udari, terorizam, suša, glad prouzrokuju nasilne migracije prema Evropi i Bliskom istoku. Terorističke aktivnosti u zapadnoj Africi (Mali, Burkina Faso) provodi ogranak IDIŠ-a, dok Boko Haram djeluje na tromeđi Nigerije, Čada i Kameruna. Građanski rat u Somaliji traje desetljećima, a iza terorističkih aktivnosti stoji grupa Al-Šabab koja povremeno djeluje i u susjednim država Roga Afrike koji je godinama izložen suši i gladi.

Pored Somalija stanovništvo istočne Etiopije je najizloženije smrtnosti od glad, dok na sjeveru u regiji Tigreje tinja regionalni sukob koji je Etiopiju vratio u nestabilnost. Također, muslimani su žrtve sukoba u Centralno Afričkoj republici.

Muslimani na suprostavljenim stranama u ruskoj agresiji na Ukrajinu

Muslimani Ukrajine su izloženi ruskoj represiji od aneksije Krima gdje su se vratili nakon Staljinovog protjerivanja u Sibir i srednju Aziju. Također, najveći dio muslimana živi na istoku Ukrajine gdje traju sukobi osam godina, a koji su prešli u rusku agresiji. Nažalost, u žižu svjetske javnosti dospjele su tragične priče o učešći muslimana na suprotstavljenim stranama u ovom sukobu. Čečeni se sa jednakom odanošću bore s obje strane, a s obzirom da su muslimani najmlađa populacija u Rusiji veliki dio njene vojske čine pripadnici kavkaskih i uralskih muslimanskih naroda.

Također, Tatari se nalaze na suprostavljenim stranama, oni krimski na ukrajinskoj, a oni sa urala na ruskoj.

Sa druge strane veći dio muslimanskih država koje imaju znatnu populaciju (Egipat, Bangladeš, Irak…) i manjak vlastite proizvodnje hrane su već ugrožene ovim sukobom jer su veliki uvoznici žita i drugih sirovina iz Ukrajine i Rusije. Ova kriza je produbila ionako teško socijalno stanje u muslimanskim svijetom tokom pandemije što će pojačati pritisak na migracije i vlast.

Rat u Ukrajini je iznova pokazao dvostruke aršine Evrope prema izbjeglicama i migrantima, dok se nastavlja pritisak prema muslimanskim manjinama. Antiislamizam i ksenofobija i dalje dominira na političkoj sceni Evrope što se na najbolji način vidi kroz izbore u Francuskoj.

Nažalost i ovog ramazana ćemo slušati vijesti o bombaškim napadima u većinski muslimanskim zemljama, inteziviraju građanskih ratova, možda i koji državni udar te represiji nad muslimanskim manjinama kao i napadima na muslimanske zajednice i džamije u Evropi.

Da nije sve negativno u muslimanskom svijetu potrudio se Azerbejdžan koji je krajem 2020. godine nakon skoro tri desetljeća armenske okupacije oslobodio Gorski Karabah čija će obnova zasigurno trajati desetak godina. Također, povratak Talibana na vlast u Afganistan obećava uspostavljanje stabilnosti nakon preko 50 godina sukoba.

Uoči početka ovog ramazana došle su dvije pozitivne vijesti o zamrzavanju sukoba u Jemenu i na sjeveru Etiopije, ali i niz svijesti o bombaškim napadima.

Za Akos.ba piše: Sanadin Voloder

Povezani članci

Back to top button