Svjedočit će nišani srebrenički…
Spremni čekaju tabuti da se nose na mjesto koje svjedoči prošlosti Bosne i Hercegovine. Oni su tu, svjedoci, koliko god se mnogi trudili da opovrgnu ovu istinu. I zemlja je posvjedočila historiji, vi koji historiju niječete.
Zemlja se zemlji vraća,a duša će Gospodaru.
Na posljednji ispraćaj čeka večeras 175 tabuta. Nečiji babo, amidža, brat… Dvadeset godina poslije, kosti će naći svoje mjesto. Ali se pitam, hoće li majke, kćerke, sestre oprostiti onome koji je ove kosti razbacao, da im trag zametne? Možda i hoće. U tome se ogleda njihova snaga. Oprostiti vama, o duše prodane, i krenuti dalje. A šta ćete vi, jadne li ste? Pred Gospodara stati morate i svoju Knjigu čitat ćete. U njoj je sve zapisano. Možda na dunjaluku sakriti možete imena onih čijom ste se smrću dičili skoro, ali Knjiga jasna će svoje reći. Njoj imena su znana, i bit će pročitana… pred Gospodarom. Pravednim.
U ovim danima žalosti, ne suše se suzna lica majki Srebrenice. A ipak, hrabre su to žene. Neke još strpljivo čekaju da sakupe kosti svojih najmilijih. I dočekat će. Zemlja će sve iz utrobe svoje izbaciti da istina izađe na vidjelo. Svjedočit će zeleni nišani da je bio jedan brat koji je sestri svojoj lutkice kupovao, i da je taj dan ostavio i nju i majku i otišao da odbrani rodnu grudu. Otišao je i više se nije vratio. Svjedočit će zeleni nišani da je bio babo koji je taman kuću pokrio i djecu svoju pod kućnim krovom sakupio. A taj dan je otišao da brani svoje od dušmana. I nije se vratio…
Svjedočit će nišani da su bili ljudi i nestali preko noći. Svjedočit će dušmanima na dan kad se račun bude svodio. Strpite se majke i sestre, bliži se taj dan. Ako je dunjaluk varalica, Ahiret sigurno nije.
Kiše suza i kiše dova na jednom mjestu će se sastati. 11. Jula.
Majke Srebrenice plaču, već devetnaest godina. Ne znamo kad će i hoće li prestati plakati, ali znam da će se boriti do posljednje kapi znoja da Srebrenica opet bude živa. A vi ćete tada, o srca skamenjena shvatiti, da pobiti jedan narod ne znači uništiti ga. Naprotiv. Znači ojačati ga. I vidite li? Tijela i duše 6 000 Bošnjaka su večeras slobodni,a vaše? Duše ste svoje u tijelima zatvorili a tijela vaša su drugi zatvorili. Slobode nemate, pa čemu ste onda težili?
“I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate“! ( Kur´an, El-Bekare 154 )
Jednom kad budem pričala o Srebrenici, pričat ću o gradu u istočnom dijelu Bosne punom osmijeha dječijih. Pričat ću o Srebrenici u kojoj opet beharaju jabuka i trešnja,a lipa svojim mirisom opija prolaznike. I čut će se ezani sa džamije. Omladina će popuniti saffove i Jednom Allahu na sedždu će padati. Dići će se Srebrenica, u inat vama. I trava će biti zelenija i srca će biti ispunjenija. I prestat će liti suze majke Srebrenice. Ali znajte da vam zaboraviti neće. Nijednu jedinu kap krvi.
Žao mi je što će samo jedan dan ovaj grad biti centar svijeta, a onda će sve utihnuti. Do godine. A to ostavljam na savjest tebi, gospođo Europo. I sad si nas, kao i tog dana ostavila na cjedilu.
Danas pričam o Srebrenici koja je izgubila bitku, ali ću vam jednom pričati o Srebrenici koja je dobila rat. Ne samo o Srebrenici u Bosni, nego i o Srebrenici u Palestini, Egiptu, Siriji,…
Za Akos.bA piše: Suada Husić
