Svijet okružen zidovima: Stara dama je pala!
Europska unija ima velikih poteškoća u provođenju teorije u praksu, točnije poštivanja jednog od svojih temeljnih načela – ljudskih prava. Kaže stara izreka: Lako je govoriti, treba to napraviti! Ako je teorija izvedena kao pouka iz povijesne prakse, u čemu je onda zapelo?
Kakav odgovor na isto ispitno pitanje će dati Republika Hrvatska?
Povijesni zidovi razdvajanja
Ljudska povijest je povijest zidova odnosno zapreka kojim se jedna skupina ljudi htjela ograditi od druge skupine. Primjerice, Kineski zid je nastao u razdoblju ratovanja između zaraćenih carstava tadašnjih naroda, a zbog zaštite jednih od drugih. To je ujedno danas i najveća građevina na svijetu, ako se mjeri obujmom i masom. Ili Hadrijanov zid koji se počeo graditi za vrijeme vladavine cara Hadrijana, a štitio je rimsku Englesku od napadaja Pikta sa sjevera iz Albe (današnja Škotska).
U novije vrijeme svima nama je poznat Berlinski zid koji je razdvajao Zapadni od Istočnog Berlina i okolnog teritorija Njemačke Demokratske Republike. Srećom, zid koji je razdvajao njemački narod 28 godina, srušen je 1989. godine.
Angela Merkel, njemačka kancelarka, je za rušenje Berlinskog zida rekla da je to epski udarac tiraniji.
Danas, zidovi i ograde nastavljaju razdvajati narode i teritorije diljem svijeta. Mnogi od njih su nastali nakon pada Berlinskog zida, kao da nas iskustvo povijesti i ponavljanja grešaka nije ničemu poučilo.
Nakon 11. rujna, čini mi se da je svijet upao u masovnu histeriju gradnje zidova, plašeći se drugoga i drugačijeg od sebe.
Danas, Indija i Pakistan između sebe imaju zid, zid stoji između Indije i Bangladeša, između Palestine i Izraela, između Egipta i Palestine, između SAD-a i Meksika, između Sjeverne i Južne Koreje, između Španjolske i Maroka, u španjolskim enklavama u sjevernoj Africi (Melilla i Ceuta). Također, Cipar je podijeljen granicom, odnosno zidom na grčki i turski dio. Republika Sjeverna Irska, točnije Grad Belfast je podijeljen između protestanata i katolika.
Zid postoji i na vanjskim granicama Europske Unije, na granici Republike Bugarske prema Turskoj, u blizini sela Slivarovo, te Turske prema Siriji.
Poseban problem predstavlja izraelska sigurnosna ograda, kako ju nazivaju Izraelci, 650 km dugačka barijera, koju Palestinci zovu Zidom Apartheida. Jasno je i zašto. Dok jedni kažu da je to ograda koja štiti od terorizma, drugi kažu da je to eklatantni primjer diskriminacije i kršenja ljudskih prava.
S pravnog aspekta, UN-ova rezolucija vijeća sigurnosti je u listopadu 2003. planirala nazvati izraelsku sigurnosnu ogradu nelegalnom, ali je SAD iskoristio pravo veta i blokirao odluku. Tjedan dana kasnije skupština UN-a je izglasala sličnu rezoluciju, koja za razliku od one od vijeća sigurnosti nije obavezna, naziva zadiranje sigurnosne ograde u palestinski teritorij u suprotnosti sa međunarodnim pravom i zahtijeva da Izrael zaustavi gradnju barijere te ju povuče. Također, nizozemski sud ICJ u Haagu je 9. srpnja 2004. proglasio izraelska naselja u Zapadnoj obali kao nelegalna a barijeru kao kršenje ženevske konvencije.
Međutim, zid i dalje stoji na svome mjestu, razdvajajući palestinske obitelji. Horibile visu!
I U Europi se grade novi zidovi. Najpoznatija i najbliža nama je ograda, uskoro i zid, između Mađarske i Srbije. Zid navodno štiti Europu od imigranata, kako ih oni zovu. Neće reći ono što oni jesu. Izbjeglice. Kako ih ne bi bili prinuđeni primiti. To je ograda koja predstavlja ogradu nepovjerenja među narodima i među zemljama Europske unije. I na tome ispitu stara dama je pala.
Na kraju, u svemu ovome zanima me kako će se Republika Hrvatska postaviti prema pitanju izbjeglica i azilanata u budućnosti.
Nadam se samo da nećemo graditi ograde i zidove.
Homo homini homo? (Kad je čovjek čovjeku čovjek?)
Prije bih rekao homo homini lupus! (Kad je čovjek čovjeku vuk!)
Piše: Bermin Meškić, Zagreb
Akos.ba
