Svi spominju post na Dan ašure, a niko masakr nad članovima Poslanikove, s.a.v.s., porodice!

Historija je veoma važna, ona nas podsjeća na prošla vremena, događaje i na određene ljude. Muslimani veliku pažnju posvećuju historiji, posebno Poslanikovom, a.s., životu i periodu namjesništva pravednih halifa. Svakako, važni su i ostali periodi, ali nekako u ovih prvih haman 100 godina islama, desili su se određeni i najvažniji događaji, koji su kasnije promijenili tok historije islama.

Osim što je 10. muharrem, poznat po postu, koji je itekako preporučlijiv, a na osnovu preporuka Poslanika, a.s., potrebno je postiti najmanje dva dana. Dan prije ili dan poslije 10. muharrema, kako bi se razlikovali od Jevreja, jer i oni poste Ašuru, ovaj mjesec i ovaj datum je poznat u historiji islama, kao jedan od najtužnijih i najbolnijih.

Naime, 10. muharrema, 61. godine po Hidžri, u mjestu Kerbela kod Iraka, desio se nezapamćen zločin i masakr nad Poslanikovom, a.s., porodicom. Tog dana, ubijen je Poslanikov, a.s., unuk i miljenik hzr. Husejn, r.a. Fatimin i Alijev, r.a., sin. Tada je imao 55 godina a pored njega, taj dan, Jezidovi banditi i iračke izdajničke šije, ubili su još četiri njegova sina, od kojih je jedan bio novorođenče. Allah je odredio da na Kerbeli preživi h. Husejnov dvadesetdvogodišji sin ‘Alī Zejnu-l-‘ābidīn koji bijaše teško bolestan i nesposoban da nosi oružje. Među zatočenicima i svjedocima Kerbele se nalazio i njegov četverogodišnji sin Muhammed el-Baqir. Užas Kerbele je preživio i jedan od sinova h. Husejnova brata Hasana, Hasan el-Musennā.

Taj dan ubijene su 72 osobe, od kojih je 18 članova Poslanikove, a.s., porodice, među kojima je bilo žena i djece. Svima su glave odsječene.

Ne smijemo zaboraviti žrtvu hzr. Husejna, r.a. jer znamo ko je on bio a veoma dobro znamo ko ga je i ubio.

– Ubio ga je Jezid, sin hzr. Muavije, r.a., kojem ovo nije bio prvi put da uprlja ruke muslimanskom krvlju, jer je isti napao i Medinu, ubivši sa svojom bandom na desetine muslimana, među kojima je bilo i ashaba. Najveća greška hzr. Muavije, r.a., bila je ta, što je ovog neznalicu i diktatora postavio za svoga nasljednika.

– Ubio ga je ‘Ubejdullāh ibn Zijād, Jezidov namjesnik u Basri, koji je sa 4000 vojnika napao 72 osobe, među kojima je osim vojnika, bilo civila, žena i djece.

– Ubile su ga šije Iraka, posebno Kufe, koji su Husejna, r.a., molili da dođe, kako bi ga priznali za halifu. A nakon što im je povjerovao, mučki i podlo su ga izdali, ostavili na cjedilu a zatim se većina njih, posebno glavešina, pridružila Ubejdullahu i učestvovala u napadu i ubistvu, hzr. Husejna i njegove porodice.

Allah se smilovao šehidima Kerbele, a kaznio one koji su ovaj pokolj naredili, dozvolili, uradili i koji su Husejna, r.a., izdali.

P.S.

Vjerovatno ćete ovih dana vidjeti da šije u cijelom svijetu, Husejnovu, r.a., smrt oplakuju udaranjem sabljama, noževima i lancima po leđima i glavi. Svakako, ovakav način nema veze sa čistim razumom a kamoli sa islamom. To su paganski običaji i islam je od toga čist.

Muslimani trebaju tokom mjeseca muharrema, da se kroz predavanja i hutbe, prisjećaju šehida Kerbele.

Piše: Saudin Cokoja