8 stvari koje bismo trebali razumjeti o konvertitima u islam

Šta mi kao jedinke i kao zajednica možemo učiniti da pomognemo braći i sestrama konvertitima, da nađu utjehu u islamu?

1. Mnogo stvari nam se trenutno mota po glavi.

“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive” (El-Bakara, 155).

Novi konvertiti u islam su upravo donijeli najveću odluku u svojim životima i promijenili religiju u onu koja im je nepoznata na mnogo načina. Ima dosta poticaja uokolo na koje nismo navikli, boraviti u džamiji, družiti se sa muslimanima, slušati strani jezik osim maternjeg, itd. Često, novi muslimani mogu izgledati kao da im je neugodno iz razloga što nisu naviknuti na svoje okruženje. Velika promjena se upravo desila u životu konvertita i svaka osoba će drugačije reagovati na ove situacije.

Dok mi učimo osnove islama, ili prije ili poslije šehade, konstantno se suočavamo s novim stvarima o kojima ranije nismo čuli. Treba dosta vremena da bi se dostigla dosljedna podloga koja je dovoljno jaka za osjećaj komfora u vjeri. Ovaj proces je sličan preseljenju u stranu zemlju, gdje se nepoznaje jezik, običaji ili okruženje. Često nemamo ideju o tome odakle potiču određeni običaji i da li su oni od islama ili iz kulture osobe i treba vremena da se razluči izmedju ovo dvoje.

2. Naš porodični život je neizvjestan

Neko je jednom upitao Poslanika, s.a.v.s: “Kakva su prava roditelja prema djeci?” On je odgovorio: “Oni su tvoj Džennet i (tvoj) Džehennem.” (Ibn Madže).

Ljudi koji su rođeni u islamu imaju beneficiju što imaju temelj u svojim roditeljima i porodici. Kur’an je na njihovim policama, arapske riječi se prepliću u razgovoru bez potrebe za definicijama, i postoji okruženje tradicije koje pruža referentne tačke za pogled na svijet. Konvertit doživljava totalno suprotno. On ili ona nema više vjerskim poveznica sa svojom porodicom i ponekad su odnosi zategnuti s roditeljima zbog odluke da se postane musliman. Čak i ako odnosi nisu zategnuti, nema rodbine s kojom bi se moglo govoriti o islamu, nikoga da stvari pojasni i izostaje podrška porodice tokom cijelog procesa.

Sve ove stvari mogu dovesti do velike količine stresa i razočarenja. Dosta je često da konvertiti imaju trenutke sloma, kada se sjećaju kao da niko nije na njihovoj strani. Oni koji su sretni da imaju bliske prijatelje ili mentore koji pomažu u ovakvim situacijama, ipak im nije isto kao kada bi porodica pomogla. Konvertiti trebaju izuzetno veliku količinu emotivne podrške od osoba iz njihove zajednice da bi se osjećali osnaženi kao muslimani. Ovo ne zahtjeva stalnog terapistu, nego samo ljude koji će im pomoći da se osjećaju kao kod kuće.

3. Prijatelji nas napuštaju

“Čovjek prati vjeru svoga bliskog prijatelja, zato svako treba biti pažljiv koga za prijatelja uzima.” – Poslanik Muhamed, s.av.s. (Ebu Dawud, Tirmizi)

Prijatelji su poznati po tome što su brutalno iskreni. Kada konvertit priča prijateljima da on ili ona je postao musliman-ka, oni će na tu vijest reagovati na razne načine. Čak i ako ima prijatelja koji podržavaju, i dalje će im biti nejasno i pitat će milion pitanja na koje bi većina i onih koji su rođeni muslimani imali poteškoće da odgovore. I dok većina konvertita ne dobije doktorsku diplomu iz islamskih studija prije nego što postanu muslimani, oni će ponekad da se osjećaju kao stjerani u kut kada ih budu propitkivali prijatelji. Prijatelji će možda neko vrijeme biti tu, ali šanse su da njihove navike nisu uvijek ono što novi musliman želi oko sebe. Nakon što odbijete nekoliko poziva na zabave, možda će vas prestati zvati. Prijatelji koji su vas izgleda napustili mogu dovesti do depresije i osjećaja samoće, i uvijek će trebati vremena da se zamjeni pristojna grupa prijatelja s dobrom grupom prijatelja muslimana.

4. Mi ne znamo kako provesti slobodno vrijeme

“Muslimana nepogodi nikakva nedaća, ni bolest,ni briga, ni žalost, ni uznemiravanje, ni tuga, pa čak ni ubod trna, a da mu za to Allah, dž.š. ,neće oprostiti neke od njegovih grijeha.”– Poslanik Muhamed, s.a.v.s. (Buhari, Muslim)

Nakon što se stvori udaljenost od prijatelja i porodice, teško je ispuniti slobodno vrijeme ili ostati uposlen dovoljno da se ne osjeća depresivno. Konvertiti će primjetiti prazninu u svom rasporedu koji je ranije bio popunjen sa nečim drugim kao izlascima s prijateljima, odlascima na koncerte ili zabave. Ove izuzetno teško pada ljudima u manjim gradovima gdje nema toliko toga za uraditi i gdje nema dovoljno muslimana s kojima može provoditi vrijeme.

U ovakvim situacijama, može postojati želja da se vrati na staro, starim navikama da bi se opet osjećali “normalno” ili će postojati potreba za osamom i udaljavanjem od drugih ljudi. Kako islam ne dozvoljava manastirski život ili hedonizam, ovo stvara problem za konvertite u islam kada je manjinska vjera u društvu. Sa vremenom situacija će biti lakša i neće biti problema da se nađe nešto za ispunjenje vremena, ali u početku može biti teško ostati pozitivan.

5. Ne znamo šta učiti i od koga

“Olakšavajte, a ne otežavajte, i obradujte, a ne odbijajte.” – Poslanik Muhamed, s.a.v.s. (Buhari)

Konvertiti obično iskuse neke probleme u početku s razlikama u fikhu (jurisprudenciji). Njihova podloga je obično iz vjere s uskim pogledima na dobro i loše. Često konvertiti će misliti: “‘Da li podižem ruke nakon klanjanja ili ne? Koje je ispravno, a koje ne?” Činjenica je da ima dosta ispravnih mišljenja vezano za slična pitanja u islamu. Konvertiti će se često naći u dilemi da li da izaberu lakše ili jače mišljenje.

U najboljem slučaju ovo će dovesti do slabe konfuzije u početku. Zapamtite da konvertiti nemaju porodicu koja bi pomogla da se oformi njihovo mišljenje o ovakvim pitanjima i da oni dobijaju informacije sa svih strana. Česta odluka konvertita je da izabiru između zabih (ritualno ubijenog) i mesa koje ne dolazi od ovakvog načina. U realnosti činjenica je da postoji razlika u mišljenjima među učenjacima vezano za meso of Ehl-El-Kitab (sljedbenici knjige; jerveja i krišćana), ali konvertiti mogu osjećati pritisak da uzmu jedno mišljenje, a ne drugo na osnovu nečijeg limitiranog znanja o ovom pitanju.

6. Mi ne znamo kada ćemo napraviti grešku

“Uistinu, Onaj ko je strpljiv i prašta čini velika djela.” (Eš-Šura, 43)

Iz razloga što se osjećaju kao u stranoj zemlji dok su u džamiji, konvertit neće znati kada će neko ukazati na nešto što radi pogrešno. Često ljudi priđu konvertitu sa stavom “pravednika” i daju mu grub savjet na osnovu svog limitiranog znanja. Konvert se već bavi raznim mišljenima koja dolaze sa svih strana i veoma je obeshrabrujuće da vas neko ispravlja na grub način. Idealan način ispravljanja konverta je način rasulullaha s ljubažnošću i razumijevanjem. Zapamtite da su ashabi bili konverti i da su stalno dobijali smjernice od Poslanika. Ashabi se nisu osjećali kažnjeni već uzdignuti, kada ih je ispravljao. Ovo je nešto što treba uzeti u obzir kada se daju savjeti konvertitu, koji je možda osjetljivi na ovakve stvari nego onaj ko je musliman po rođenju (koji također često treba istu količinu savjeta).

7. Mi ne znamo šta stvarno mislite o nama.

“Nijedan od nas neće vjernik biti sve dok ne bude želio bratu ono što sam sebi želi.” – Poslanik Muhamed, s.a.v.s. (Buhari)

Dosta konvertita će dobiti hvale i riječi podrške od muslimana, ali ponekad će postojati animozitet prema konvertitima, nešto što bi trebalo biti strano našem ummetu – podsjeća na predislamski stav rasizma. Kao konvertit često će postojati osjećaj inferiornosti zbog “‘nisam Arap” ili “nisam Desi” (Desi – ljudi i kultura indijskog subkontineta ili južne Azije), što nekad može dovesti do toga da se konvertit ponaša kao da dolazi iz kulture iz koje nije, i koja nema ništa s islamom. Ovo je nešto čemu se konvertit treba oduprijeti, kada konvertit primjera radi ima potrebu da nosi odjeću iz Pakistana, da bi se “uklopio” među muslimane, jer se osjeća drugačiji.

Konvertitu treba dopustiti da zadrži svoju kulturu na način da to ne dolazi u konflikt s islamom. Moraju da se osjećaju osnaženi i uzdignuti kao muslimani i da se ne svedu na najmanji zajednički nazivnik. Konvertiti imaju dosta toga što mogu donijeti za zajednički stol i uzeti tu sposobnost je zločin. Salman el-Farsi, perzijski kompanjon Poslanika, s.a.v.s., je predložio strategiju borbe za bitku u rovu protiv Kurešija. Salmanova arapska braća po islamu su uzeli njegov prijedlog i iskoristili ga da pobijede. Da je Salman imao kompleks inferiornosti zbog svog perzijskog nasljeđa, možda ne bi iznio svoj prijedlog. Zapamtite, trebate svojoj braći i sestrama konvertitima da usadite osjećaj da su važan dio zajednice koja nas povezuje s kulturom oko nas.

8. Možemo preispitivati svoju odluku

“Ako neko ne pokaže milost prema ljudima, Allah neće ukazati milost njemu.” – Poslanik Muhamed, s.a.v.s. (Buhari, Muslim)

U najgorem slučaju, konvertiti mogu biti toliko obeshrabreni da počnu preispitivati svoju odluku. Sa svim različitim problemima koja dolaze nakon prelaska u vjeru, postoji i osjećaj očaja koji može dovesti do otpadništva. Dok neki slučajevi se ne mogu izbjeći, postoji dosta toga što naša zajednica može učiniti da pomogne da se naši konvertiti osjećaju dobrodošli i jaki kao muslimani. Većina toga zahtjeva jednostavnu promjenu ponašanja kao što je riješiti se mentaliteta “natrag kući” i imati pretjerane ideale koji ne oslikavaju realnost.

Istraživanje doktora Ilyas Ba-Yunus bilježi da 75% konvertita amerikanaca napušta vjeru nakon nekoliko godina. Ovo je tragedija koja oslikava nesposobnost američko-muslimanske zajednice da se pobrine za svoje konvertite. S ovakvom statistikom trebali bi se zapitati: šta mi kao jedinke i kao zajednica možemo učiniti da pomognemo braći i sestrama konvertitima, da nađu utjehu u islamu? Ovo je milosrdan poziv na akciju za muslimane po rođenju da urade šta mogu da razumiju, pomognu i savjetuju one koji ulaze u islam. Umjesto otuđenja, moramo ih prigrliti raširenih ruku.