Stara utvrda Sokolac nekadašnji branik Bihaća

Smješten je na lijevoj obali rijeke Une oko tri kilometra uzvodno od grada Bihaća, na strmoj krečnjačkoj hridi, odakle se pruža prelijep pogled na živopisni krajolik s jedne strane, a s druge strane pogled seže na dio bihaćke doline i grada Bihaća.

Kao i susjedni Bihać, Sokolac je dijelio sličnu sudbinu, gdje je dugo vremena bio izložen borbama za kraljevsko prijestolje i bosansku krunu, između kraljeva Sigismunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog. Današnji grad, koji ima oblik trougla, predstavlja ostatke srednjovjekovne i osmanske utvrde.

“Stari grad Sokol izgrađen je na visokom i strmom brdu, gdje se još u prahistorijsko doba nalazila gradina čiji su tragovi još uvijek vidljivi u neposrednoj blizini njegovih zidina.To je čvrsto zidan grad čija je sva odbrana bila oslonjena na visoku i jaku sokolačku kulu podignutu na najistaknutijem položaju u gradu, na stijeni, koja se strmo rušila prema Uni i Bihaću sa sjeverne i istočne strane grada. U izvorima se Sokol prvi put spominje 1369. godine. Mada hroničar Ivan Tomašić smatra da je ovaj grad podignut 1020. godine. Imao je svoga kaštelana, posadu i posjede koji su služili za izdržavanje posade. Bio je pod banskom jurisdikcijom i posada Sokola se sastojala od vojnika za čije izdržavanje su u 14. stoljeću služili posjedi Brekovica i Omršal, smješteni između Bihaća i Ostrožca na lijevoj obali Une, te veliki posjed u bihaćkom polju”, objašnjava historičar Nijazija Maslak.

– Rekonstrukcija utvrde rađena više puta –

Njen način gradnje i oblik, trajnost i sadržaj ovisio je o vremenu i prostoru njenog nastanka. Novonaseljeni narodi zajedno sa starosjediocima ovog prostora, nakon propasti Zapadnog rimskog carstva, da bi zaštitili svoje naselje podižu, prije svega, gradine od suhozida ili zemljanih bedema. Tek u srednjem vijeku grade se na takvim gradinama odbrambeni zidovi sa kulama vezani vapnom i pijeskom. Osmanski ratovi na prostoru bihaćke doline krajem 16. stoljeća uvjetovat će preuređenje i dogradnju odbrambenih mogućnosti starih srednjovjekovnih tvrđava među kojima i tvrđave Sokolac.

“Sokolačka kula je služila za stanovanje, posadu, imala je katove, odnosno stambene prostorije. Isto tako u njoj su se nalazila ne samo razna spremišta, već i tamnica, ali i cisterna za vodu. Unutar kule su postojale utvrđene vertikalne komunikacije, kamena stubišta ugrađena u zidu kule. Srednjovjekovni tvrdi grad se najčešće nalazio dalje od prometnica, ali im je ipak bio toliko blizu da ih je mogao kontrolisati, pratiti i štititi. Zbog toga je i Sokolac bio smješten na odvojenom vrhu i veoma teško pristupačnoj stijeni. Tom je položaju bio suprotan položaj feudalnog utvrđenog grada smještenog u ravnici kakav je bio Bihać”, navodi dr. Midžić.

Grof Lothar Berks, načelnik bihaćkog okruga u vrijeme austro-ugarske vladavine, 1898. godine restaurirao je sokolačku utvrdu i od tada je ona bila otvorena za posjetioce. Kasnije je na jednom katu sokolačke kule bila uređena kafana, u kojoj su se mogle nabaviti razglednice i osnovni podaci o gradu.

Opravka i zaštita ovoga starog grada u stoljeću prije ovog izvršena je 1953. godine, a zatim je 2015. godine urađena nova rekonstrukcija koja je rađena u sklopu projekta “Održivo upravljanje turizmom jadranske baštine HERA”, kojeg je finansirala Evropska unija, a sufinansirali su je Vlada Unsko-sanskog kantona i Grad Bihać, u sklopu čega je većina objekta, oko 90 posto, obnovljeno i stavljeno u funkciju.

Akos.ba