Šta je Zapad naučio od islamske civilizacije?

Piše: Abdulhamid Ebu Sulejman Predsjednik Međunarodnog instituta za islamsku misao

Uzimajući u obzir savremenu društveno-političku situaciju u svijetu, sada je više nego ikada prije bitno analizirati doprinos muslimana civilizaciji, a sve u cilju izgradnje mostova respektiranja i razumijevanja među pripadnicima različitih kultura i ideologija. Jedno pretraživanje interneta o potrebi za interkulturalnim razumijevanjem ponudilo je 306 000 web-stranica.

Nakon što su se kao vjerske zajednice proširile po čitavom svijetu, nasljednice abrahamovske tradicije monoteizma imale su najveći utjecaj na povijest čovječanstva.  U ovom povijesnom momentu, kada je cijeli svijet poput maloga sela, od nemjerljivog je značaja raditi zajedno u pravcu međusobnog razumijevanja zajedničkih izvora, zajedničkih ciljeva kao i zajedničke posvećenosti duhovnim i moralnim aspektima života kako bi se čovječanstvo vratilo zdravorazumskom rasuđivanju. Glavni cilj je osigurati trajni i pravedni mir rješavanjem problema nastalih usljed iskrivljavanja historije. Ako uistinu postoji način da se osigura istinski mir na ovoj planeti, onda sljedbenici tri abrahamovske religije u tome trebaju imati posebnu ulogu.

Iako su iza većine ostvarenja čovjeka u povijesti stajali kršćanstvo i islam, upravo zahvaljujući iskrivljavanju ove dvije religije mi smo bili suočeni, i još uvijek se suočavamo, s ogromnim problemima globalnih razmjera. Kršćanstvo sa svojom porukom mira i tolerancije bilo je iskrivljeno u tolikoj mjeri da je opravdavalo nemilosrdni imperijalizam i njegove nepravde po svim njegovim kolonijamau Aziji, Africi i Latinskoj Americi. Uistinu je to bilo iskrivljavanje ove velike religije i njenog duha. Ono je također porodilo nacionalizam, u kojem su ljudi naglašavali samo razlike koje su oportunistima zgodno služile kao osnova za mržnju i ratove. Njegova propaganda je također doprinijela iskrivljavanju slike islama i muslimana. Islam je došao da uzdigne ljudsku civilizaciju iz mračnjaštva srednjeg vijeka ka novim visinama. Također je, naprednim empirijskim i eksperimentalnim naukama i podizanjem svijesti o potrebi za jedinstvom čovječanstva utemeljenom na principu monogeneze, stvorio jednu novu civilizaciju.

Trajna duhovna svjetlost islama nemjerljivo je utjecala na sljedbenike drugih religija, toliko da je nekada mijenjala ne samo njihova vjerska ubjeđenja nego i njihove običaje pa čak i jezike. Takvo nešto nema presedana u povijesti čovječanstva.

Sjeverna Arabija, Sjeverna i Istočna Afrika nisu bila arapska govorna područja, a to će kasnije postati. Upravo zaostavština ovih pionira iz srednjovjekovnog mračnjaštva postavit će jake temelje novoj civilizaciji rezultirajući, u konačnici, protestantskom revolucijom (reformacijom), renesansom i prosvjetiteljstvom u Evropi. Namjerno iskrivljavanje povijesti skrilo je doprinos islama i muslimana civilizaciji. Nažalost, i sami muslimani znaju malo ili nimalo o vlastitoj duhovnoj svjetlosti koja je sada izgubila svoj sjaj. Konsekventno tome, muslimani danas daju mali ili beznačajan doprinos na polju moderne nauke.

Da bismo donijeli istinski mir ovom globalnom selu, mi trebamo obnoviti izvornu čistotu i duh monoteističke jednakosti i pravde za sve. Mi moramo osigurati da ove duhovne vrijednosti opet imaju snagu da urazume čovjeka. Iako su Ujedinjene nacije proglasile rat nelegalnim, samo između 1950. i 2000. u svijetu je bilo više ratova nego ikada prije. Prema tome, ono što zbližava ljude kako bi poštovali jedni druge nisu samo puke riječi, nego i njihov istinski duh. Osnovni cilj islama, a prije toga i kršćanstva, je dovesti ljude do ove univerzalne duhovne poruke te ih motivirati da se identificiraju jedni s drugima kao stvorenja Jednog i Jedinog Boga, dž.š., da se bore za pravu stvar na ovom svijetu i da ostvare vječnu sreću na budućem.

Oživljavajući ono što je predstavljalo istinske vrijednosti krščanstva, islam je jasno kazao da su ljudi stvoreni od jedne duše. Zato ne bi trebalo dozvoliti da razlike među narodima, odnosno postojanje različitih naroda i plemena, dovode do sukoba ili da bivaju osnovom nečije superiornosti. Naprotiv, upravo zbog različitosti ljudi bi se trebali upoznavati i utjecati jedni na druge  jer kada bismo svi bili jednaki ili identični, onda međusobno upoznavanje ne bi imalo nikakvog smisla niti bi postojao način za njegovo ostvarenje. Međutim, kada se razlikujemo u pozitivnom smislu, mi ćemo se međusobno upoznavati da doprinesemo socijalnoj, ekonomskoj i političkoj pravdi. Prirodni je zakon da se zarad obostrane koristi pozitivno i negativno, muško i žensko međusobno upoznaju i interaktivno djeluju.

Islam ne negira postojanje različitih rasa ili različitih jezika, pa ipak to ne treba biti principom utvrđivanja superiornosti ili inferiornosti pojedinaca i grupa. Različitosti postoje da bi čovječanstvu ukazale na čudesa Božijeg stvaranja. Prema tome, to je jedna pozitivna pojava. I u islamu i u kršćanstvu pravednost i lična odgovornost su središnje vrijednosti.  Mi moramo prema svakome biti pravedni, pa čak i prema našim neprijateljima. Ono što je islam donio bila je vjerska sloboda. Kada god bi se u ime islama poveo rat, to je bilo samo da bi se narodu dala sloboda. Svako ko se slaže s ovim za svoj cilj ima mir. Onome ko negira čovjeku pravo na slobodu ličnih ubjeđenja i religije ne bi trebalo dozvoliti da to čini.

U ovom globalnom selu mi trebamo imati filozofiju mira i slobode kako bismo prepoznali i cijenili jedni druge u stvarnom životu. Imati istinsku slobodu znači biti u stanju uraditi pravu stvar a ne uraditi pogrešnu. Sloboda bez etike, bez vrijednosti,  bez vrijednog životnog cilja je prokletstvo za čovječanstvo i uništenje civilizacije. Sloboda je mjesto gdje do izraza dolazi uloga svih iskrenih vjerskih zajednica, a to je da idu cilju koji im je odredio Bog kako bi se unaprijedio čovjekov život i kako bi mu se uz pomoć ljubavi, iskrenog uvjerenja i međusobnog  prihvatanja dalo istinsko značenje.

Asocijacija muslimanskih društvenih znanstvenika (AMSS) predstavlja kremu muslimanske zajednice u SAD-u. Po prvi put, moje je lično uvjerenje, postoji doseljavanje muslimanskih intelektualaca u ovo slobodno, utjecajno i otvoreno društvo. Obaveza muslimana u ovoj zemlji je da, koristeći intelektualne i finansijske resurse koji im stoje na raspolaganju, obnove svoju kulturu tako što će iz nje odstraniti sve loše stvari nastale unutar muslimanskih zajednica. Oni trebaju ponovo oživjeti istinske vrijednosti islama te opet povratiti moralni osjećaj pravednosti i odgovornosti.  Da bi dali doprinos ovoj svojoj domovini, oni se moraju ujediniti u služenju plemenitoj obavezi uspostavljanja ravnoteže između duhovnih i materijalnih dobara čovječanstva.

Misija ove muslimanske zajednice je iskoristiti pruženu priliku slobodoumlja i bogastvo velikih resursa kako bi pokidala tlačilačke okove diktatorstva, kako bi nanovo promišljala svoju religiju i kulturu, i kako bi povratila nazad istinsku svjetlost i zajednički cilj pravde. Oni također moraju sarađivati sa pripadnicima drugih zajednica za dobrobit SAD-a i svijeta. Ova država može biti vitalna snaga u pravcu ostvarenja mira i prosperiteta čitavog čovječanstva ili, zloupotrebom njenih resursa, postati izvorom uništenja. Moć je snažno oružje, ali ona hitno treba jaku samokontrolu i ispravnu duhovnu uputu. Do vjerskih je zajednica i njihove međusobne saradnje hoće li moći obaviti svoju misiju pravednog mira. To je njihova obaveza i prilika i ne smiju sebi dozvoliti da je propuste. Vjerske zajednice trebaju raditi zajedno u korist čovječanstva, ako Bog da.

Članak iz knjige:

Muslimanski doprinos svjetskoj civilizaciji

Uredili: M. Basheer Ahmed, Syed A. Ahsani i Dilnawaz A. Siddiqui

Original: Muslim Contributions to World Civilization, Herndon, SAD, International Institutte of Islamic Thought, 2005.

Preveli: Anisa Lojo-Bajrić, Aid Smajić, Ahmet Alibašić

El-Kalem i Centar za napredne studije Sarajevo, 1431./2010.

Centar za napredne studije i El-Kalem sa velikim zadovoljstvom predstavljaju djelo koje obrađuje intelektualnu ostavštinu islama svjetskoj civilizaciji. Sjajan doprinos islama nauci, umjetnosti i kulturi predstavlja neprolazno i dragocjeno naslijeđe koje treba sačuvati za buduće generacije. Velika postignuća muslimanskih naučnika su rijetko, ako ikada, priznata u formalnom obrazovanju, a njihov identitet, porijeklo i uticaj su i danas nepoznati.

Cilj ovog djela jeste da čitaoce ukratko upozna sa intelektualnom historijom muslimana i doprinosom kojeg su eminentni muslimanski stručnjaci dali u nekim poljima nauke kao što su: osnovna i primijenjena fizika i biologija, medicina, pravna i politička teorija i praksa, ekonomski i finansijski koncepti, modeli i institucije itd.

Doprinos muslimana drugim poljima, kao što su: jezik i književnost, likovna umjetnost i arhitektura, nije ovdje obrađen i zahtijeva posebnu studiju. Bolje razumijevanje, dijeljenje i priznanje našeg zajedničkog ljudskog naslijeđa jeste neophodno da bi se civilizacija očuvala. Uzevši u obzir danas široko rasprostranjene negativne stereotipe i vještački izvedeno nerazumijevanje islama i muslimana, objavljivanje djela o muslimanskom doprinosu svjetskoj civilizaciji je od vitalnog značaja za ispravljanje učinjene nepravde i vraćanja iskrivljene historijske istine.

cns.ba