Srebrenička majka Aiša Omerović: Ne mogu da halalim krv sinova, braće, komšija
Aiša Omerović, zamjenica predsjednice Udruženja "Majke Srebrenice", u genocidu nad Bošnjacima Srebrenice izgubila je 42 člana porodice.
Prije pada Srebrenice ostala je bez dva sina i brata. U razgovoru za BIR TV kazala je kako bol za djecom ne prolazi, te da joj sinovi Esad i Emir, dolaze u snove, jer ih je ostala željna.
– Sretna sam da su moja djeca poginula na liniji, da nisu pala u ruke ovim zlikovcima, ljudožderima. Jedan mi je brat pao u njihove ruke. Našla sam ga pola u Čančarima, a pola kostiju njegovih sam našla u Kozluku, 70 posto nismo još našli. Iz moje familije ubijeno je 42, bez sinova. Mi majke da smo imale i po deset ili 20 sinova, sve bi bilo pobijeno. Nisma osvetoljubiva, ali nek im se vrati sve što su činili – kaže Omerović.
Cijeli dan danas je provela dočekujući ljude koji sa svih strana pristižu u Potočare.
– Nije mi teško ništa raditi za svoje šehide, biti na kiši, suncu… Jer, moji šehidi su uvijek tu za mene. Šta god radim, oni su uz mene. Moj Esad i Emir bili su prava djeca, fina. Malo je takve djece. Od Emira imam sina i kćerku slušaju me, kao i otac. Djeci govorim ko im je pobio sve, ubio oca, ali da ne budu kao oni, zločinci – ističe Omerović.
Kaže da u Srebrenici nema ni jedne stope, ni jednog pedlja zemlje, a da ne podsjeća na genocid.
– Živim u Srebrenici, vratila sam se kada je bila prva dženaza, među zlikovce i ostala. Ali, genocid kod nas nikad nije presto. Svašta sam preživila, prijetili su mi letnici odavde da će me ubiti, pisali po ogradi “Nož, žica, Srebrenica”, Ali, sad je teže ovdje živiti. Sav svijet zna da je ovdje bio genocid, ali oni negiraju i nikad neće stati s tim. Bojim se sada više nego kad sam došla prije 26 godina, jer sad znam kakvi su i šta rade. Mi smo ovdje, ne damo našu zemlju. Njima to smeta. To je moj otpor, ne mogu da halalilm krv moje djece, komšija, braće… – poručila je Omerović.
akos.ba
