Srce je srž čovjeka
Pitanjem srca se bave antroplogija, ontologija, ahlak, ali se pitanjem srca bavi i Kur’an. Srce je srž čovjeka, srž njegove nutrine, njegova uma, morala i imana. U hadisu se kaže: „ U tijelu ima jedan organ, koji kada je dobar, bude dobro cijelo tijelo, a kada je pokvaren, bude pokvareno cijelo tijelo, taj organ je srce.” Jačanjem našeg imana, našeg uvjerenja i naših spoznaja, mi jačamo svoje srce, sa svakim dobrim djelom i čistim nijetom srce postaje blistavije, a nur se širi čovjekom. Čovjek u svakom trenutku treba da osjeća bojazan svojih djela, jer oni koji su svjesni Uzvišenog, znanje im ulazi u srca. Oosbinu blagosti srca i ljepotu širine duha Allah, dž.š., je dao svima koji siijede Njegovu Uputu i Njegove poslanike. Ukoliko pak damo priliku da loše misli i loša djela ovladaju nama, ukoliko odlučimo zanemariti smjernice koje su nam postavljene, na srcu kreiramo tamnu mrežu, čime slabi i čovjekova ličnost.
U hadisu se kaže: “Zaista, kada rob počini grijeh, na njegovom srcu se pojavi jedna crna tačka, pa ako se on ostavi tog grijeha i zatraži oprost i pokaje se, ta crna tačka nestane. A ako nastavi činiti grijehe, na srcu se poveća broj crnih tačaka i sve dok te crne tačke ne prekriju srce, a to je prekrivač kojeg je Uzvišeni Allah spomenuo u Kur’anu:“Ne, Nije tako! Ono što su radili prekrilo je njihova srca.” Bolesti srca mogu biti razne, zavist, laž, oholost, varanje, spletkarenje, obmanjivanje, pohlepa, lažno obećavanje. Navedena stanja, djela i mahane islam zabranjuje. Koliko je značajno razaznati stinu od laži, i potencirati istinu svjedoči i hadis: „Držite se istine, jer ona zaista vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet. Čovjek govori istinu i stalno njoj teži sve dok ne bude kod Allaha upisan kao iskren. Klonite se laži, jer ona zaista vodi u griješenje, a griješenje vodi u Džehennem. Čovjek će lagati i stalno težiti laganju sve dok ne bude kod Allaha, dž.š., upisan kao lažac.” Zatim, Poslanik, a.s., je rekao: „U Džennet neće ući osoba koja u svome srcu bude imala koliko trunku oholosti!“
Učestalim griješenjem ljudska srca se okamenjuju, savjest se navikava na prljavštinu i osoba nije u stanju razaznati dobro i loše. U Kur’anu se kaže: “Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. A Allah motri na ono što radite.”
Opasnosti bolesti srca su odveć prisutne, svjesno ili pak nesvjesno možemo krenuti putem sivila. Očistimo naša srca, jer su ona izvor našeg morala, srce je najbolji dokaz o tome da li je zdrava čovjekvoa duša. Neka nam Allahove riječi, i riječi Njegovog Miljenika budu ispiracijom da se nikada ne ostavimo nutarnje borbe, da se nikada ne ostavimo čišćenja naših srca i naših nijetova, te da se nikada ne zasitimo plemenitih aktivnosti koje naša srca čine blistavim.
Za Akos.ba piše: Rabija Arifović
