Sjećaš li se, gospođo Evropo, Srebrenice?
Bosanski muslimani žive sa teškim svakodnevnim sjećanjem na teške godine agresije, a to sjećanje i boljku im još više, kao ulje na vatru, dodaje licemjerna gospođa Evropa. Genocid nad bosanskim muslimanima je dokazan na Međunarodnom sudu u Haagu.
Evropa je tek nakon genocida izrazila žaljenje za najvećim zločinom nakon Drugog svjetskog rata, a nakon 24 godine šutke gledaju kako najveće priznanje za književnost ide onome ko negira međunarodnu presudu.
Posljednja faza genocida je negiranje istog, a dodjeljivanjem Nobelove nagrade za književnost Peteru Handke-u zadaje se direktan udarac preživjelim žrtvama genocida. Odobravanjem, cijela šutljiva i licemjerna Evropa negira zločin koji se desio pred njihovim očima. Prešućivanjem, daju podstrek za ponovni zločin. Glorificiranjem zločinaca, što čini Peter Handke, čini se usluga istima, a žrtve se nipodaštavaju. Ako bolje pogledamo i uporedimo situaciju, vidjet ćemo da se Evropa nije puno odmakla od svog licemjerja iz 90-ih godina prošlog stoljeća. Ista ta Evropa je okrenula glavu od vapaja žrtava iz Srebrenice, ne tako davne, 1995. godine.
Sada, Evropa okreće glavu od onih preživjelih, koji su 1995. godine ostali sami na svijetu. Ne želi Evropa da vidi suze majki koje su izgubile svoje sinove. Ne želi da vidi ni djecu koja su ostala bez svojih roditelja. Ne želi Evropa da vidi bol svih onih koji su pred njihovim očima ostali bez domova, topraka, ruku, nogu, volje za životom, sa noćnim morama i strahom u grudima. Jer, gospođa Evropa svoju sramotu nevješto i nezgrapno pokušava da sakrije, jednom godišnje, na 11. juli.
Gospođa Šefka Begović-Ličina je jednom napisala: „Ti nisi htjela čuti, gospođo Evropo, iako se vrisak čuo do neba!“ I zapitam se, šta čuješ sada, gospođo Evropo? Čuješ li, pobogu, isti vapaj svih nas? Čuješ li kako nam se iz grudi otima bolan uzdah zbog tvojeg licemjerja?
A vidiš li? Vidiš li kako suze, ponovo zbog tebe, kvase obraze starih majki? Vidiš li koliko si licemjerna sa pričom, konvencijama, silnim sastancima koji ostaše u vazduhu? Kada je te davne 1885. godine Alfred Nobel obznanio svoju ideju o nagradi najzaslužnijima, sigurno na umu nije imao da će nakon 134 godine nagradu za književnost dobiti kontroverzni Peter Handke – negator genocida.
Alfred Nobel se razočarao kada je vidio kako ljudi upotrebljavaju njegov izum, dinamit, a ostaje neodgovoreno pitanje kakvo bi njegovo razočarenje bilo kada bi saznao da njegovu ideju o nagrađivanju onih najboljih dobijaju, izgleda, oni najgori. Tako je Nobelova nagrada za mir 1991. godine otišla mijanmarskoj političarki i aktivistici Aung San Suu Kyi, koja se ovih dana nalazi u Haagu s namjerom da odbrani svoju zemlju od optužbi za genocid nad muslimanima Mijanmara, Rohinjama, a 2019. godine je nagrada za književnost otišla austrijskom piscu – negatoru genocida.
Gospođo Evropo, opet si izdala Srebrenicu.
