Sjećanje koje ne blijedi: Obilježena 32. godišnjica stradanja Bošnjaka Stoca i zločina u “Koštanoj bolnici”
Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe ispred nekadašnje “Koštane bolnice” u Stocu, jučer je obilježena 32. godišnjica stradanja i progona Bošnjaka iz ovog grada, u organizaciji Udruženja logoraša Stolac. Na tom mjestu se, simbolično i bolno, svake godine okupljaju preživjeli, članovi porodica žrtava i građani kako bi odali počast ubijenima, ali i podsjetili javnost na razmjere zločina koji su se ovdje dogodili tokom ljeta 1993. godine.
Predsjedavajući Gradskog vijeća Stolac Edim Šator poručio je da se ovog dana prisjećamo svih žrtava – kako onih koji su prošli kroz zloglasne logore i mučilišta poput podrumskih prostorija bivše bolnice, tako i nevinih civila koji su pretrpjeli progon, mučenje i razaranje.
– Ovi zločini nisu izolovani incidenti, već dio šireg udruženog zločinačkog poduhvata, što je potvrđeno pravosnažnom presudom Međunarodnog krivičnog suda u Hagu u slučaju tzv. Herceg-Bosanske šestorke. Tom presudom je jasno utvrđena i odgovornost tadašnjeg političkog i vojnog vrha – kazao je Šator.
Istakao je kako je posebno važno danas, tri decenije kasnije, ne zaboraviti istinu i suočiti se s prošlošću:
– Naša budućnost – kako Bosne i Hercegovine u cjelini, tako i juga zemlje – ne smije se graditi na poricanju, revizionizmu i slavljenju zločinaca. Samo istina, pravda i suosjećanje mogu voditi ka stvarnom miru i stabilnosti – poručio je.
Emotivno se prisutnima obratio i Mustafa Dizdar, predstavnik Udruženja logoraša, koji je bio jedan od zatvorenika u prostorijama Koštane bolnice. Njegove riječi bile su kratke, ali teške i snažne:
– Teško mi je svaki put doći ovdje. Bio sam zatočen i mučen baš u ovim prostorijama. Godinama pokušavam, ali bol ne prolazi. Naprotiv – ona s vremenom postaje dublja. Ovo mjesto je rana koja nikad ne zacjeljuje.
Mjesto sjećanja i opomene
“Koštana bolnica” danas stoji kao nijemi svjedok stradanja, ali i kao opomena budućim generacijama. Iako još uvijek nije u potpunosti pretvorena u memorijalni centar, inicijative u tom pravcu postoje, a Udruženje logoraša nastavlja svoju misiju: čuvati sjećanje, tražiti istinu i zalagati se za pravdu.
Obilježavanje godišnjice završeno je porukom jedinstva i mira, uz poziv da se kultura sjećanja ne prepusti zaboravu, jer bez suočavanja s prošlošću – nema sigurnog temelja za budućnost.
Akos.ba
