Šerif Hakalović kritične noći u Buturović Polju zoru dočekao na krošnji drveta

Bećir Hakalović iz Buturović Polja kaže da se više ne sjeća tačno redoslijeda svega onog što se dešavalo.

Sve je počelo oko pola jedan. Većina mještana je mislila da se radi o uobičajenim padavinama. Kasnije se naglo pojavio vodeni val koji je nosio sve pred sobom – i kuće, auta, štale, stoku.

Bećir je bio u kući sa suprugom, sinom i sa dvoje komšijine djece, dok im je drugi sin bio kod komšije i njegovom porodicom. Gledao je kako ta komšijska kuća puca, a čeljad u kući.

“To je bila katastrofa”, tim riječima je opisao tu nevjerovatnu scenu u kojoj se u isto vrijeme, poput bujica, međusobno preplitala panika, nemoć, adrenalin, instinkt, pokušaj i dova.

Drugih riječi nije mogao pronaći kako bi opisao sve ono što se dešavalo u njemu i oko njega.

Pokušavali su dobiti telefonom komšije, a telefoni ne rade, dozivati ih, ali se od bujične huke nikakva glas nije mogao čuti. Zaklona nigdje nije bilo. Sve se brzo dešavalo. U tom trenutku pojavila su se dvojica njegovih komšija pružila im španer za koji su se pridržavali dok ne dođu do čvrstog tla. I u trenutku kad su izlazili iz kritičnog područja obrušila im se cijela kuća. Ubrzo iza toga obrušila se i druga kuća. U tom dijelu sela, kaže, porušeno je desetak kuća. Za četiri osobe još uvijek tragaju.

Još dramatičnije svjedočenje od Bećirovog ispričao je Šerif Hakalović. Njega je probudio telefonski poziv. Izašao je na balkon i vidio kako voda nosi komšijino auto. Tada je mogao preći na drugu stranu ulice, ali i on i prve njegove komšije koji su se popeli na sprat svoje kuće smatrali su da vodeni val neće biti toliko visok i toliko jak. Nenadano voda je narasla i počela rušiti jednu za drugom kuću. Kad je počela padati njegova kuća skočio je u hladnu vodu i uhvati se za krošnju obližnjeg drveta. Popeo se na sami vrh drveta gdje je dočekao zoru.(Hasan Eminović/Preporod.info)

akos.ba