Savjeti mudrog Lukmana: Ne idi zemljom nadmeno

Islamski učenjaci se razilaze, određeni broj smatra da je Lukman bio poslanik, dok većina zastupa mišljenje da je Lukman bio mudar čovjek, koji nije bio poslanik. Kur’an posvećuje prostor Lukmanu, te se u istoimenoj Kur’anskoj suri kaže da je Allah, dž.š., dao mudrost Lukmanu, a ona je sadržana u tome da „bude zahvalan Allahu“, jer onaj ko je zahvalan Allahu to čini u svoju korist, a nezahvalni Allahu, dž.š., ne mogu nauditi. Lukman savjetujući svog sina, ostavlja nam mudrosti koje su do kraja jasne, te dovoljne kako za roditelje, tako i za djecu, kako bi kroz odgoj uočili razliku između trajnih i privremenih vrijednosti. Mudri Lukman je na principijelan način odgajao svoga sina, poučavajući ga ispravanom ponašanju i ukazujući mu na pravi put.

On kaže:

• „O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim.“
• „O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od loših i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.“
• „Iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.“
• „Sine moj, svijet je duboko more i mnogo se ljudi u njemu utopi. Tvoja lađa neka bude: strah od Boga, kormilo vjera u Allaha, a vesla čvrsto pouzdanje u Stvoritelja vasione.“
• „Svaki posao započinji bismillom, za zavšravaj hamdom.“
• „Sine moj, ne savjetuj ljudima da budu pobožni dok i sam ne budeš takav, jer ćeš inače biti kao svjetiljka koja drugome svijetli a sama izgori.“
• „Sine moj, kad nešto čuješ, dobro sakrij u sebi i nikome ne kazuj, jer inače to može postati žerava koja prži jezik.“
• „Sine moj, poštuj mudrost, pa ćeš i ti biti poštovan, visoko je cijeni, pa ćeš i ti biti visoko cijenjen.“

Mudri Lukman je kroz svoje savjete ukazao na jedini pravi put, put koji je prožet šehadetom, put prožet sjećanjem i zahvalom Uzvišenom. Ukazao je na značaj činjenja dobra i čuvanja jezika, a sustezanja od zla. Ukazao je na značaj i vrijednost mudrosti, sugerirajući na poštovanje istog. Neka savjeti mudrog Lukmana nađu mjesto i ulogu u našim srcima i životima, te neka budu uzrokom činjenja samo onoga čime ćemo zaslužiti milost Stvoritelja.

Za Akos.ba piše: Rabija Arifović