Saffovi kao ogledalo našeg stanja

Kako se formiraju saffovi?

I zato kod ulaska u džamiju, povedimo računa o formiranju saffova, redova. Muškarci trebaju nastojati da klanjaju u prvim saffovima ukoliko je to moguće, budući da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. to preporučio. Budući da se prave greške u formiranju saffova evo nekih uputstava:

Pravilo je da se saff formira od sredine, a ne počevši od desne strane. Dakle, prva osoba koja pristiže staje u sredinu, slijedeća s njegove desne strane, naredna s njegove lijeve strane i tako redom.

Saffoviu namazu moraju biti popunjeni i poravnati. Popunjen saff znači red klanjača u kome nema praznog mjesta, tako da se međusobno dodiruju ramenima, a poravnat saff znači red klanjača u kome vrhovi njihovih nožnih prstiju stoje u jednoj liniji.

Uputstva imama o ravnanju saffova i njihovom popunjavanju su obavezujuća za klanjače. Nema opravdanja u činjenici da u džamiji ima mjesta i da se ne treba gurati. I sami imami u tome trebaju biti uporniji i odlučniji. Jer ravni i popunjeni saffovi znače potpun namaz. S druge strane, muktedije, klanjači trebaju imati na umu da je Poslanik, s.a.v.s. upozorio da Allah, dž.š. zapostavlja i unazađuje one ljude koji odugovlače i oklijevaju sa popunjavanjem saffa.

Ukoliko se, nakon donošenja tekbira i vezivanja ruku, ukaže prazno mjesto u saffu koji se nalazi ispred, klanjač koji stoji iza tog mjesta napravit će korak naprijed i popuniti prazno mjesto bez odvezivanja ruku i prekidanja namaza i tako redom. To je obaveza.

U protivnom krivi, isprekidani, nepopunjeni saffovi su slika našeg nejedinstva, rasturenosti, posvađanosti, neodlučnosti, uzmicanja, prepuštanja, nesređenosti… Tako nam je u dušama, tako nam je u porodicama, na radnim mjestima, u džematu i u široj društvenoj zajednici. Nužno je napraviti samo jedan korak, pogledati desno i lijevo, poravnati se, držati se čvrsto i eto bit ćemo jaki nesalomljivi bedemi koji uz pomoć Uzvišenog Stvoritelja mogu ostvariti zamišljene ciljeve.

O kodeksu ponašanja u džamiji

Budući da su džamije Allaha radi, da su to Allahu najdraža mjesta, da su to ustanove koje imaju za cilj ostvarivanje čovjekovog susreta sa duhovnom zbiljnošću kroz različite vidove ibadeta, da su to institucije koje predstavljaju centralno mjesto okupljanja zajednice muslimana – džemata i njenog duhovno-vjerskog, odgojno-obrazovnog i kulturnog uzdizanja, svaki pojedinac mora poštovati kodeks ponašanja i kućni red džamije.

Da bi boravak u džamiji bio prijatan i da bi se osigurali optimalni uvjeti za koncentraciju vjernika prilikom obavljanja ibadeta, Allahov Poslanik, s.a.v.s. je tražio da se džamije namirišu petkom prije obavljanja džume, a da se vjernici okupaju. Ovaj zahtjev Allahovog poslanika i miljenika u ovim danima mjeseca ramazana kada temperature prelaze 30 podioka a mi klanjamo u džamijama bez rashladnih uređaja itekako imaju smisla. Presvlačenje odjeće u kojoj smo proveli cijeli dan, odjeće u kojoj smo pripremali iftare ili obavljali neke druge dnevne poslove, tuširanje, kupanje i drugi oblici osvježavanja tijela su nužnost. Nužnost su i uredne pete i nokti ili pak čiste čarape. Radimo li tako svima će nam biti ugodnije, džamije će nam mirisati i nećemo biti uznemiravani tokom namaza.

Također, Poslanik je tražio od svojih sljedbenika da ne ulaze u džamiju ukoliko su jeli crveni ili bijeli luk i prasu, kako bi se iz džamije eliminisali neprijatni mirisi koji bi mogli uznemiravati druge klanjače.

U džamijama je neophodno stvoriti optimalne uvjete za skoncentrisano i skrušeno obavljanje ibadeta i zikra, kao i za sticanje i obogaćivanje znanja. Stoga vjernik ima obavezu da, poštivanjem šerijatskih normi ponašanja u džamiji, održava red i disciplinu unutar nje omogućavajući tako i sebi i drugim članovima džemata ostvarenje ciljeva namaza i ostalih ibadeta i aktivnosti koji se odvijaju u džamiji.

Prilikom obavljanja namaza i učenja Kur’ana vjernik treba voditi računa o tome da ne ometa druge klanjače i ne remeti red u džamiji.

Nije dozvoljeno prolaziti ispred osobe koja klanja u džamiji, što znači da je treba zaobići ili sačekati dok ona preda selam.

Često se dešava da ljudi međusobno razgovaraju u džamiji dok imam ili neko drugi uči naglas Kur’an. Ovakvo ponašanje je suprotno naredbi Uzvišenog Allaha koji kaže: A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.

Zašto se napušta teravija nakon osam rekata?

Napuštanje džemata nakon osam rekata teravih namaza, iako je po mišljenju islamske uleme dozvoljeno, nije u skladu sa preporukom Rijaseta IZ u BiH da se klanja dvadeset rekata teravih namaza. Zašto ukazujem na ovaj fenomen prisutan u našim džamijama od vremena agresije, tačnije u većim urbanim sredinama i većim džamijama? Pa zato što nakon osam rekata džemat biva razbijen, saffovi na čiju smo važnost ukazivali iznova razbijeni, isprekidani i nepopunjeni. Klanjači koji napuštaju namaz nakon osam rekata ne napuštaju džamijske hareme nego se tu nastavlja priča, smijeh, dozivanje, komentari, vriska, hodanje…i oni koji uredno nastavljaju klanjati ostatak teravije, posebno oni koji klanjaju na sofama i u haremu teško da mogu pratiti učenja imama. Naravno da ima lijepih izuzetaka poput nekih povratničkih džemata i malih mahalskih džamija gdje se, vjerovatno, zaslugama džematlija, uspijeva očuvati vjekovni sklad, mir i potpunost ramazanskog ugođaja.

Posebnu epizodu čine djeca tinejdžerske dobi koja pod izgovorom odlaska na teraviju vrijeme provode oko harema u neodmjerenom ponašanju, vrisci i ometanju džemata. Nekada su roditelji sa sobom vodili djecu i ona su uz njih klanjala. A danas? Prizori su brojni i zaslužuju jedan drugi osvrt.

Stoga, cijenjeni čitatelji, kada god krenemo u džamiju, kada god klanjamo u džematu sjetimo se ovih preporuka koje crpimo iz pera naših dobrih predaka a koje se odnose na saffove u namazu, na higijenu i ometanje namaza. Ramazan je šansa, možda neponovljiva.

Piše: Zehra Alispahić

Cijeli tekst:Preporod 15. juli

preporod.com