Sadekatul-fitr

Piše: dr. Ahmed Purdić

Sadekatul-fitr

Uzimajući u obzir podjelu islamskog prava na šerijat i fikh, pri čemu je šerijat zbir Božijih propisa objavljenih u Kur’anu i autentičnim hadisima, a fikh ljudsko razumijevanje šerijata, može se konstatirati da su većina propisa o sadekatul-fitru fikhski propis,i tj. propisi koji su rezultat ljudskog idžtihada.

O utemeljenosti sadekatul-fitra nema sporenja među islamskim pravnicima, ali kada se radi o načinu njegove primjene, njihova mišljenja su različita još od prvih generacija. Jedan od razloga zbog kojih je došlo do razilaženja među njima o tim pitanjima jeste njihov različit pristup tumačenju Teksta.

U radu ukazujemo na tu činjenicu i iznosimo argumentaciju hanefijske pravne škole o ključnim pitanjima u vezi s sadekatul-fitrom. Također, obrazlažemo i argumentiramo aktualnu praksu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini po ovom pitanju.

Tretman izdvajanja sadekatul-fitra

Iako je kod nas najfrekventniji termin sadekatul-fitr, u klasičnoj literaturi ovaj ibadet se češće naziva zekatul-fitr. Pored ovih naziva koriste se i sljedeći termini: „zekatur-ru’usi – zekat na glave“ ili „zekatur-rikabi – zekat na vratove“ ili „zekatul-ebdan – zekat na tijelo“.

Kao što se može primijetiti, u ovim nazivima se spominje riječ zekat, jer islamski pravnici sadekatul-fitr tretiraju jednom vrstom zekata. Temeljna razlika između klasičnog zekata i zekatul-fitra je u činjenici da se zekat izdvaja na imovinu, a zekatul-fitr na osobe. O ovome se slažu islamski pravnici, ali se razilaze po pitanju primjene ostalih propisa zekata na zekatul-fitr.

Sve četiri pravne škole izdvajanje sadekatul-fitra smatraju obaveznim, za onoga ko ispunjava uslove za to, uz napomenu da hanefijski pravnici smatraju da je njeno izdvajanje vadžib tj. drugorazredna obaveza, a kod ostalih pravnih škola vadžib i farz su sinonimi, pa kod njih ne postoji prvorazredna i drugorazredna obaveza, nego samo obaveza.

Kod hanefijskih pravnika jedan od uslova obaveznosti izdvajanja sadekatul-fitra jeste da osoba na dan Bajrama posjeduje bilo koje imovine, preko osnovnih životnih potreba, u visini nisaba.

Njihov dokaz su riječi Allahova Poslanika, a. s.: „Sadaku daje samo imućni.“ A Zakonodavac je odredio da se imućnim smatra onaj ko ima imovine u visini nisaba. Takva osoba je dužna izdvojiti sadekatul-fitr, žrtvovati kurban za Kurban-bajram i ne može uzimati zekat pozivajući se na siromaštvo. Također, oni prave analogiju sa zekatom.

Pravnici ostala tri mezheba smatraju obaveznim izdvajanje sadekatul-fitra onome ko na dan Bajrama ima hrane preko dnevne potrebe za sebe i one koje izdržava.

Oni svoje mišljenje temelje na hadisu u kojem je Allahov Poslanik, a. s., rekao: „Ko traži (prosjači), a ima ono što mu je dovoljno (što ga čini bogatim), on doista skuplja (žeravice) vatru.“ „A šta je to što ga čini bogatim?“ – upitaše ashabi. „Da ima prehranu za dan i noć (za ručak i večeru).“ Prema tome, ko ima dnevnu prehranu on je bogat i obavezan je da izdvoji sadekatul-fitr iz onoga što posjeduje preko dnevne potrebe.

Po tumačenju hanefijskih pravnika ne može se desiti da osoba istovremeno bude dužna izdvojiti sadekatu-fitr i da može primiti zekat, dok se kod drugih mezheba to može desiti, s obzirom na to da po njihovom tumačenju onaj ko ima hrane preko svoje dnevne potrebe i potrebe onih koje izdržava, dužan je izdvojiti sadekatul-fitr, ali taj može biti i korisnik zekata jer je u suštini siromah.

Zakonski razlog (‘lla) i mudrost (intencija) propisivanja sadekatul-fitra

Nakon što smo objasnili šerijatsko-pravni tretman izdvajanja sadekatul-fitra potrebno je ukazati na zakonski razlog (‘lla) i intenciju njegova propisivanja, jer njihovom spoznajom šerijatski obveznik (mekellef) dobija dodatni podsticaj za izvršavanje ovog ibadeta (propisa), a i na osnovu njega se može derivirati propis, jer se propis veže za svoj zakonski razlog (El-hukm jedur meʻa ʻilletih).

Na zakonski (djelotvorni) razlog propisivanja sadekatul-fitra ukazao je Ibn Abbas, r. a., kada je rekao da je „Allahov Poslanik, a.s., naredio zekatul-fitr kao čišćenje postača od bespotrebnog i ružnog govora, te kao hranu siromasima.“ Također se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:

„Učinite ih neovisnim (bogatim) u ovom danu.“ أَغْنُوهُمْ فِي هَذَا الْيَوْمِ

u drugom predanju stoji da je Vjerovjesnik, a. s., rekao:

„Zbrinite ih pa da ne obilaze (svijet) u ovom danu.“  أَغْنُوهُمْ عَنْ طَوَافِ هَذَا الْيَوْمِ

Iz ovih predanja vidi se da izdvajanje sadekatul-fitra ima dvostruku ulogu. Jedna se odnosi na onog ko ga izdvaja, a to je čišćenje njegova posta, a druga se odnosi na korisnika sadekatul-fitra a to je njegova prehrana i ublažavanje siromaštva i teškog stanja u kojem se nalazi.

U čemu se izdvaja sadekatul-fitr

Brojna su predanja u kojima ashabi navode da su u vremenu Allahova Poslanika, a. s., izdvajali sadekatul-fitr u hrani i to u sljedećim artiklima: ječmu, hurmama, grožđicama i suhom siru. U nekim predanjima se spominje i pšenica. Međutim, preferirajuće mišljenje je da za vrijeme Allahova Poslanika u Medini pšenica nije bila toliko rasprostranjena kao ranije spomenuti artikli, te se sadekatul-fitr nije, u početku, izdvajao u njoj.

Promjenom okolnosti, a pod tim se misli na pojavu pšenice u većim količinama, počelo je izdvajanje sadekatul-fitra i u pšenici. Neki ashabi, primjenjujući intencionalni pristup tumačenju Teksta, a slijedeći zakonski razlog i intenciju propisivanja sadekatu-fitra, procijenili su da se on može izdvajati i u pšenici.

Pri tome su procijenili da pola sa’a pšenice odgovara vrijednosti sa’a ječma i drugih namirnica u kojima su do tada izdvajali sadekatul-fitr, pa su uveli praksu da se sadekatul-fitr izdvaja i u pšenici i to pola količine koja se izdvajala u ostalim, ranije spomenutim namirnicama.

Ipak, neki ashabi nisu prihvatili takvo tumačenje pa su i dalje nastavili izdvajati sadekatul-fitr po ustaljenoj praksi.

Iz spomenutog se vidi da je već za vrijeme Hulefai-rašidina došlo do novih fikhskih  rješenja po pitanju načina izdvajanja sadekatul-fitra. Daljnim širenjem islamske države i promjenom okolnosti, a prije svega povećanjem bogatstva i većom upotrebom novca, pojavilo se mišljenje da se sadekatul-fitr može izdvojiti i u novcu tj. protuvrijednosti spomenutih artikala. Takvi stavovi, između ostalih, prenose se i od Omer ibn Abudulaziza (u. 720/101) i Hasana El-Basrija  (u. 728/110).

Do ovog mišljenja se ponovo došlo primjenjujući intencionalni pristup tumačenju Teksta, a na osnovu zakonskog razloga propisivanja sadekatul-fitra. Hanefijski mezheb je prihvatio i ovo mišljenje, a ostala tri mezheba nisu.

Obrazlažući svoj stav da je dozvoljeno izdvajanje sadekatul-fitra u novcu učenjaci hanefijskog mezheba navode sljedeće:

„S obzirom na to da se ovim propisom želi siromah zbrinuti naređeno je izdvajanje imovine koja ima vrijednost (māl mutekavvim), a nije naređeno da se mora izdvojiti određena imovina, pa je stoga dozvoljeno izdvajanje njene vrijednosti u novcu ili nekoj drugoj imovini. A zbrinjavanje se najbolje postiže novcem jer se njim najbolje zadovoljava potreba.“

Ukazujući na činjenicu da je osnovni cilj ovog materijalnog ibadeta učiniti siromaha neovisnim u tom danu, danu radosti i sreće, a nije cilj (propisa) dijeljenje određene vrste hrane ili vrste imetka same po sebi, te da treba praviti razliku između sredstava i cilja, hanefijski učenjak Mustafa Ez-Zerka kaže:

„Ovaj propis nije kao broj rekata u namazima, koji je određen Objavom (tevkifi), pa da razum nema uplitanja u njega. Naprotiv, između njega i broja rekata je velika razlika. Ovdje je određena najmanja granica ispod koje on nije ispravan. Ako bi šerijatski obaveznik dodao, pa izdvojio više nego što je propisano, imao bi nagradu i sevap. S druge strane, ako bi u farz-namazu klanjač dodao koji rekat, to mu nije dozvoljeno i ne bi mu bilo kabul (prihvaćeno). Osim toga, kada je po srijedi sadekatul-fitr, u samom hadisu je došlo obrazloženje zakonskog razloga norme. Vjerovjesnik, a. s., objasnio je mudrost i cilj sadekatul-fitra, kao i razlog njegova propisivanja rekavši: ‘Učinite ih neovisnim (bogatim) u ovom danu.’ Neovisnost (bogatstvo) u osnovi se postiže novcem, kojim se mogu nabaviti sve potrebe, kao što je hrana, ali i druge potrebe.“

Iznos sadekatul-fitra

U klasičnim ali i u većini savremenih fikhski djela, kada se govori o iznosu koji se izdvaja na ime sadekatul-fitr, još uvijek se spominje mjera koju je odredio Allahov Poslanik, a. s., a to je sa’ hrane.

Hanefijski učenjaci, prihvativši ranije spomenuti stav nekih ashaba, smatraju da se izdvaja pola sa’ pšenice, a kod ostale hrane izdvaja se jedan sa’. Također, hanefijski pravnici navode da, ako se sadekatul-fitr izdvaja u novcu, onda se procjenjuje vrijednost spomenute količine pšenice ili ječma ili hurmi.

Dr. Jusuf El-Karadavi smatra da se treba uzeti za procjenu jedan sa’ prosječne hrane tog mjesta, a ako se za procjenu uzme i najbolja vrsta hrane, onda je to još bolje.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini već duži period osnovu za određivanje iznosa sadakatul-fitra uzima troškove jednodnevne prehrane. Ovaj princip je zagovarao i obrazložio Husein-ef. Đozo.  

Ukazujući da je intencija sadekatul-fitra prehrana siromaha, on je podsjetio da je došlo do velikog poboljšanja u životnom standardu i ishrani savremenog čovjeka u odnosu na životni standard i ishranu ljudi iz vremena kada je uspostavljen propis sadekatul-fitra. On kaže:  „Živimo u luksuznim komfornim stanovima, posjedujemo vile, vikendice, limuzine, trošimo dnevno na svoju prehranu tri-četiri hiljade, a za obaveznu prehranu drugog htjeli bismo dati samo četiri-pet stotina starih dinara, jer je toliko trošio beduin prije 1.400 godina. Smjelo i kategorički tvrdimo da se ovdje radi o grubom zakidanju prava drugih.“

Da je izbor namirnica i iznosa koje je Allahov Poslanik, a. s., odredio za izdvajanje na ime sadekatul-fitra bio uslovljen okolnostima u kojima su tada živjeli muslimani, potvrđuju i riječi Ebu Seida El-Hudrija, r. a., koji je rekao: „Mi smo u doba Allahova Poslanika, a. s., izdvajali na dan Fitra (prvi dan Ramazanskog bajrama) po jedan sa’ hrane, a naša je hrana“, kaže Ebu Seid, „uglavnom bila; ječam, suho grožđe, suhi sir i hurme.“

Đozo je s pravom sadekatul-fitr uporedio s fidjom i kefaretom, jer se i kod ova dva propisa govori o prehrani siromaha, a iznos hrane koji se treba izdvojiti pri hranjenju siromaha, Kur’an je odredio sljedećim riječima: „da običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite.“ Vođeni ovim kur’anskim principom rukovodstvo Islamske zajednice je odredilo da se visina sadekatul-fitra određuje na osnovu standarda osobe koja izdvaja sadekatul-fitr, tako što će se izdvojiti prosječni iznos koji se troši na vlastitu ishranu.

Korisnici sadekatul-fitra

Ranije smo spomenuli da islamski pravnici sadekatul-fitr tretiraju jednom vrstom zekata. Shodno tome po propisima hanefijskog mezheba korisnici sadekatul-fitra su identični korisnicima zekata. Ovo mišljenje zastupaju i učenjaci šafijskog mezheba. Međutim,  malikijski učenjaci i imam Ahmed smatraju da sadekatul-fitr pripada samo siromasima, pozivajući se na ranije spomenute hadise o sadekatul-fitru.

Na ovu dilemu je odgovorio dr. Jusuf El-Karadavi rekavši:

„Spomenuti hadisi upućuju da je najvažniji cilj zekatul-fitra opskrbljivanje siromaha i to za poseban dan i jasna je obaveza da oni imaju prioritet nad svim ostalim kategorijama, ako ih bude. Međutim, ovo ne isključuje mogućnost da se on troši u druge svrhe shodno potrebi i općoj dobrobiti, kao što kaže Vjerovjesnik, a. s., o zekatu na imetke da se oni: ‘Uzimaju od bogatih i dijele siromašnim’, što nije isključilo mogućnost da se troši u druge svrhe na koje upućuje časni ajet.

Prema tome, primjenjujući propise hanefijskog mezheba i uvažavajući okolnosti u kojima žive muslimani u savremenim društvima pri čemu je brigu socijalne skrbi na sebe preuzela država, Islamska zajednica je pristupila organiziranom prikupljanju zekata i sadekatul-fitra u Fond Bejtul-mal, pa iz njega sredstva raspoređuje svim kategorijama koje imaju pravo na korištenje zekata i sadekatul-fitra.

Jedna od tih kategorija su i siromasi. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini preko svog Ureda za društvenu brigu kontinuirano tokom cijele godine vrši podjelu sredstava i pomaže siromasima.

Podjela sredstava se vrši na više načina i kroz različite projekte. Siromasima se direktno pomaže podjelom ramazanskih paketa, iftara, kao i bonova na osnovu kojih mogu kupiti prehrambene i higijenske potrepštine. Ured, također. pomaže rad javnih kuhinja, studentskih domova i socijalnih ustanova koje na dnevnoj bazi osiguravaju hranu svojim korisnicima. Na ovaj način potrebnima (siromasima) se obezbjeđuje hrana i druge osnovne životne potrebe tokom godine, a ne samo u danima Bajrama.

(Iz knjige “Ramazanske rasprave” koja je nedavno objavljena u izdanju Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka i El-Kalema, a može se nabaviti na „Ramazanskom salonu knjige“ u Gazi Husrev-begovoj biblioteci svaki radni dan od  3. do 28. marta 2025. godine.) 

Preuzeto sa :Preporod.info

akos.ba