Roman „Bol u trajanju“ – intimno svjedočenje o ratnoj traumi i duhovnoj borbi

U svom najnovijem djelu, „Bol u trajanju“, profesor emeritus Mirsad Abazović, dugogodišnji predavač na Univerzitetu u Sarajevu i stručnjak iz oblasti sigurnosnih studija, donosi snažno literarno svjedočanstvo o posljedicama rata koje i danas oblikuju bosanskohercegovačku stvarnost. Kroz formu dokumentarnog romana, autor duboko i emotivno ulazi u prostor kolektivne i lične boli koja ne prestaje – boli koja traje.

U središtu knjige nalazi se razgovor s glavnim junakom, Semirom Hajdarevićem, čija životna priča postaje okvir kroz koji se prelamaju pitanja ratne traume, gubitka, psiholoških rana i pokušaja iscjeljenja. Semirova sjećanja na rat, pogibiju brata i gubitak suboraca ne ostaju samo na razini činjenica – ona postaju unutarnji krik čovjeka koji pokušava živjeti sa onim što ga iznutra razara.

Abazović u ovom djelu ne samo da prenosi tuđu priču, nego je duboko proživljava i analizira – prikazuje traumu kao „ruksak pun tegoba“ koji se nosi svakodnevno, bez mogućnosti da se zaboravi ili odbaci. Kroz opis postratnog života, autor progovara i o posljedicama koje trauma ostavlja: nesanica, depresija, gubitak samopouzdanja i povjerenja u druge – ali i o snazi ljubavi, podršci porodice i snazi vjere kao izvorima duhovnog ozdravljenja.

Roman nosi i širu društvenu poruku. Abazović upozorava na opasnosti koje dolaze iz neprocesuirane prošlosti i političkih manipulacija historijom. Kroz razgovore sa sagovornikom, otvara i važna pitanja sigurnosti u BiH danas, kao i prijetnji koje dolaze iz velikodržavnih ideologija.

Posebno se osvrće na jednu od najmračnijih strana rata – sistemska silovanja bošnjačkih žena, ukazujući da je njihova bol i kolektivna rana našeg društva. Knjiga time postaje i dokument ljudske otpornosti, ali i poziv na odgovornost i suočavanje.

Uprkos težini tema, „Bol u trajanju“ ne ostavlja čitatelja u beznađu. Abazović vjeruje u ozdravljenje – duhovno i društveno – pod uslovom da se čovjek ne preda. Citirajući Ibn Sinu, podsjeća da unutrašnja ravnoteža vodi ka iscjeljenju duše i tijela.

Ova knjiga je više od literarnog djela. To je dokument vremena, ogledalo naše kolektivne boli i poziv na dijalog, empatiju i razumijevanje. Kroz ličnu ispovijest, autor nas podsjeća da nijedna trauma nije bezvrijedna, niti nevidljiva – i da bol, koliko god trajala, ipak može postati temelj snage.

Akos.ba
foto:preporod.info