Roditelji stare: Sami ili u društvu

Piše: Senaid Zajimović

Sve je veći broj starijih ljudi koji se sami brinu o sebi i/ili o svom životnom partneru. Roditelji su ostali sami. I ne predstavlja problem finansiranje i pružanje materijalne pomoći tim roditeljima koliko se nameće sudbinsko pitanje s kim će oni provesti posljednje dane i ko će se pobrinuti za njih

Domovi za starije osobe su činjenica koju mi svakodnevno živimo. Podižu se širom Bosne i Hercegovine. Njihov broj iz dana u dan raste. Oni su jednostavno izraz potrebe. Dakle, njihova opravdanost više nije upitna. Mnoge vjerske zajednice su već sagradile ili grade takve objekte.

Izgradnja staračkih domova ili domova za zdravo starenje, ili domova za starije i nemoćne osobe, u Bosni i Hercegovini sve više se pokazuje potrebnom iz više razloga:

– Liste čekanja u domovima za starije i nemoćne na području Bosne i Hercegovine sve su duže, a postojeći smještajni kapaciteti ne mogu zadovoljiti potrebe brojnih korisnika. U Bosni i Hercegovini djeluje na desetine javnih i privatnih staračkih domova.

– Populacija u Bosni i Hercegovini stari. Sve više ljudi živi duže, što povećava potrebu za adekvatnom brigom za starije osobe. Prema Agenciji za statistiku Bosne i Hercegovine za 2021. godinu, procenat stanovništva starijeg od 65 godina premašio je 14,2 posto, dok je životni vijek povećan u prosjeku na 80 godina za žene, a na 75 godina za muškarce.

– Tradicionalne porodične strukture se mijenjaju. Mnoge mlađe generacije migriraju u inostranstvo u potrazi za boljim životom, ostavljajući starije članove porodice bez direktne podrške.

– Mnoge starije osobe nemaju pristup kvalitetnoj kućnoj njezi, što povećava potrebu za staračkim domovima koji mogu pružiti stručnu medicinsku i socijalnu njegu.

– Starački domovi mogu poboljšati kvalitet života starijih osoba pružajući im društvo, aktivnosti, medicinsku njegu i sigurnost koju možda ne bi imali kod kuće.

– Starački domovi mogu pomoći u smanjenju socijalne izolacije starijih osoba, omogućujući im da ostanu aktivni i uključeni u zajednicu.

– Starački domovi nude profesionalnu njegu i medicinsku podršku koja može biti teško dostupna u kućnim uvjetima, posebno za starije osobe s hroničnim bolestima ili invaliditetom.

– Izgradnja staračkih domova može pružiti olakšanje porodicama koje se suočavaju s izazovima brige o starijim članovima, omogućujući im da se fokusiraju na druge aspekte svog života dok znaju da su njihovi voljeni na sigurnom.

– Razvoj staračkih domova može otvoriti nova radna mjesta u sektoru zdravstva i socijalne brige, što može imati pozitivan utjecaj na lokalnu ekonomiju. U “Polaznoj studiji o ekonomiji brige i njege” koju je, u partnerstvu s UN Women BiH, a uz podršku vlade Švedske, uradio Ekonomski institut Sarajevo istraživanjem je konstatovano kako u sektorima njege nedostaje radne snage, te da je BiH ispod evropskog prosjeka. Ukoliko bi bila na istom nivou s evropskim, to bi značilo otvaranje 20.429 novih radnih mjesta u sektoru njege u BiH. Stoga je jedna od preporuka Studije da se posredstvom zavoda za zapošljavanje osiguraju posebni programi zapošljavanja njegovatelja/ ica.

– U Bosni i Hercegovini, gdje vjerske i kulturne tradicije igraju značajnu ulogu, starački domovi mogu biti dizajnirani tako da poštuju i integriraju ove aspekte, pružajući starijim osobama ugodno i poznato okruženje.

Općenito gledano, izgradnja staračkih domova u Bosni i Hercegovini može značajno doprinijeti poboljšanju kvalitete života starijih osoba i pružiti potrebnu podršku porodicama i zajednici.

Islamska zajednica i domovi za stare

Islamska zajednica u BiH već duže vrijeme analizira ovu situaciju i priprema se za realizaciju takvih projekata. Jedan od prvih projekata koji je realiziran jeste Dom za starije osobe u Podveležju, Medžlis Mostar. Vakufska direkcija je učestvovala u realizaciji ovog projekta. Radi se o modernom i savremenom domu koji zadovoljava sve potrebe osoba treće životne dobi.

Postoji mnogo inicijativa i pokušaja da se na području određenih medžlisa realiziraju slični projekti. Imali smo i nekoliko prijedloga namjenskih uvakufljenja za potrebe staračkog doma, kao što je prijedlog u Rakovici i Istočnoj Bosni. I u ostalim dijelovima domovine se ukazuje potreba za objektima ove vrste. Možda treba razmisliti o koceptu gradnje po jednog objekta za područje svakog muftiluka. Mislim da bi se prije toga trebala napraviti analiza ili studija za svaki muftiluk o potrebama a onda strateški djelovati u tom pravcu. Projekti ovakve vrste su specifični i treba da zadovoljavaju i ekonomski interes u smislu da su samoodrživi. Bez studije koja pokazuje i dokazuje barem približnu mogućnost samoodrživosti ne treba kretati s projektima ovakve vrste.

Nedavno se u javnosti pojavila studija pod nazivom “Polazna studija o ekonomiji brige i njege” koju je, u partnerstvu s UN Women BiH, a uz podršku švedske vlade, uradio Ekonomski institut Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Slične studije mogu se uraditi unutar Islamske zajednice.

Dakle, trebamo biti svjesni činjenica i prema njima se ravnati. Zajednica je uvijek išla ukorak s vremenom i svakom projektu pristupala ozbiljno i profesionalno. Zato i jeste nastao veliki broj opravdanih projekata. Naravno, uvijek ćete imati ljude koji se slažu kao i one koji drugačije vide prioritete i potrebe za određenim projektima. Nekada je potrebno da prođe vrijeme da bi se shvatilo koliko je određeni projekat potreban.

Islamska zajednica može biti ponosna na činjenicu da smo imali priliku obezbijediti sredstva za veliki broj društveno korisnih projekata i na taj način Zajednici, u kojoj radimo, ali i društvu općenito omogućiti da dobiju projekte za kojima postoji opravdana potreba. Naša ideja vodilja jeste realizacija što većeg broja vakufskih društveno korisnih projekata. Do njih dolazimo tako što osluškujemo potrebe ljudi, potom konsultujemo Rijaset IZ u vezi s prioritetima kao i veliki broj drugih odgovornih i stručnih lica. Nakon toga projekat apliciramo našim partnerskim organizacijama kao i pojedincima prijateljima Islamske zajednice i Bosne i Hercegovine.

Roditelji su ostali sami

Pitanje staračkih domova je pitanje strategije Islamske zajednice i odnosa prema starijima u kontekstu principa vjere, okolnostima i vremenu u kome živimo, kao i misijskih aktivnosti. Što se tiče materijalne podrške sličnim projektima, na osnovu iskustva mogu reći da ne postoji projekat, ukoliko je opravdan, a da može biti dovedena u pitanje materijalna podrška istom. Kod naših prijatelja iz muslimanskih zemalja problem zna predstavljati princip, uvjerenje ili stereotip po kojem roditelji svoju starost treba da prožive u svojoj kući i u porodičnom okruženju. Tako isto i smrt treba da dočekaju u krugu svojih potomaka. I to je tačno. Međutim, stvarnost s kojom se mi u BiH suočavamo je drugačija.

Zbog ekonomskih prilika, veličina porodice se smanjuje, a radno sposobno stanovništvo iseljava, među kojima je i veliki broj onih stručno profiliranih za segment brige i njege o starijim osobama. Sve je veći broj starijih ljudi koji se sami brinu o sebi i/ili o svom životnom partneru. Roditelji su ostali sami. I ne predstavlja problem finansiranje i pružanje materijalne pomoći tim roditeljima koliko se nameće sudbinsko pitanje s kim će oni provesti posljednje dane i ko će se pobrinuti za njih. I mi bismo voljeli da naši stariji svoje staračke dane provode sa svojom djecom, ali djeca nisu tu.

Suštinsko je pitanje da li će ih provesti sami ili s pripadnicima svoje generacije u nekom od staračkih domova. Priznat ćemo da je ipak bolje i lakše dane provoditi u društvu, nego sam među četiri zida. Kada to objasnimo našim prijateljima koji u zemljama Zaljeva nemaju sličan problem onda shvate našu poziciju i prihvataju da budu sponzori takvih projekata. (IIN Preporod)

akos.ba