Religioznost kosovskih Bošnjaka sa posebnim osvrtom na mlade
UVOD
Čovjek ima potrebu da vjeruje, da bude religiozan, jer nije bilo naroda u historiji koji nije vjerovao, bilo da je religioznost upražnjavao na ispravan ili neispravan način. Ta ljudska potreba za religioznim identitetom se nije promjenila ni do danas, jer čovjek pored drugih identiteta; pripadnost narodu – nacionalni identitet, ili teritoriju – geografski identitet, i dr., ima potrebu za religioznim identitetom. Prijetnja gubitka autohtonog religioznog identiteta mladih u savremenom načinu života je postala veća, jer napetost da se živi sadašnji trenutak neovisno od vlastite historije i prošlosti, predanost tjelesnim trenutnim užitcima, vesternizacija i bježanje od tradicijskih vrijednosti su znak tome.
Moderni način života također je okarakteriziran, u velikoj mjeri, gorljivim traganjem za smislom. Upravo gubitak smisla života mnoge mlade vodi ka porocima modernog doba (droga, alkohol, blud, nasilje, zločin, itd.), ili traganju za novim filozofijama, kulturama ili religijama, i na taj način preuzimaju negativne društvene uloge zajednice u kojoj žive.
Republika Kosovo je najmlađa država u Evropi koja ujedno ima i najveći procenat mladog stanovništva. Udio populacije mlađe od 30 godina čine gotovo 40% ukupne populacije na Kosovu. Stoga od položaja mladih generacija, njihovih životnih i vjerskih stavova uveliko i zavisi budućnost Kosova. Danas u 21. vijeku koji je po mnogim savremenim autorima označen kao period (post)modernizacije i globalizacije, populacija mladih Kosova će predstavljati pokretačku snagu jednog društva.
Ovaj rad ima za cilj da ispita religioznost kod mladih u Kosovu sa posebnim osvrtom na Bošnjake Kosova.
RELIGIJA I RELIGIOZNOST
Pojam religije je jedan cjelovit sistem ideja, vjerovanja i vrijednosti, dok pojam religioznost implicira jedan subjektivni, tj. lični stav.
Za religiju možemo reći da je pojam koji čovjeku daje odgovor na pitanja religijskog karaktera, kao što su pitanja koja se odnose na smisao života, te da li smrt znači i kraj života, šta slijedi nakon smrti, itd. Religioznost uključuje ili podrazumijeva vlastito življenje religiozne dimenzije života, te samim tim implicira unutrašnji stav, opredjeljenje i uvjerenja o postojanju nečeg transcedentnog, o postojanju Boga, a podrazumijeva i življenje u skladu sa tim uvjerenjima. Tako možemo zaključiti da religija kao društveno-kulturni fenomen podstiče stvaranje religioznog pojedinca.
Sama riječ „religija“ u engleskom jeziku dolazi od latinske riječi religare što znači „vezati“, a što se čini suprotnim „osloboditi“, ponovno uspostaviti neku izgubljenu vezu, ili u širem smislu, ponovno vezivanje čovjeka za nešto što transcendentira. Pa u čemu se ogleda potreba mladih za religijom kada oni žele da u svakom pogledu budu slobodni, a samo značenje riječi religija je vezivanje za nešto?
Drugi idetiteti: geografski, historijski, kulturološki, i dr., su prvenstveno vezani za ograničenosti poput vremena i prostora, dok je religiozni identitet, misleći na njegovu spiritualost, i vremenski ali i izvan ovoga vremena jer je Ezelski – praiskonski i Berzahski – međuprostorni. Tako, religiozni identitet upotpunjuje tjelesni i duhovni inegritet čovjeka.
Identitet je pojam kojim se označava osjećanje koje omogućava osobi da doživljava sebe kao osobenu i nezavisnu ličnost, svjesnu svog tjelesnog stanja, polne zrelosti, drugih ljudi i društva u cijelini, kao i svog sopstvenog odnosa prema tim ljudima i takom društvu.
Sa subjektivno – psihološkog gledišta, religiju treba smatrati jednom od najvažniji bioloških funkcija čovječanstva, jer je od velikog utjecaja na čitav život čovjeka, prije svega na njegov tjelesni i duhovni integritet.
NEKI FAKTORI KOJI UTIČU NA RAZVOJ RELIGIOZNOSTI KOD MLADIH
Polazimo od mišljenja većine teoretičara da se stavovi o religiji i religioznosti najviše ukorjenjuju unutar porodice i porodičnog odgoja. Porodični odgoj i kasnije društvena sredina imaju snažan uticaj na razvoj cjelokupne ličnosti pa samim tim i na usvajanje stavova o religiji. Jednom usvojeni stavovi tokom djetinjstva uslovljeni atmosferom u porodici, bez obzira da li je riječ o religijskim ili nekim drugim stavovima, najčešće ostaju ukorijenjeni u ličnosti do kraja života. Kako Frojd zapaža, kada se djetetovo mišljenje probudi, religijska mišljenja su već postala neoboriva. Dakle, većina autora su jedinstvena u ocjeni da uslovi porodičnog života i porodični odgoj umnogome diktiraju formiranje ne samo stavova o religiji, već generalno imaju prilično presudnu ulogu i uticaj na formiranje ličnosti. Religija je nešto najvažnije u našim životima, bilježi Hegel u Ranim spisima, već kao djecu uče nas da sričemo molitvu božanstvu, već onda su nam sklapali ručice da bismo ih uzdizali prema najuzvišenijem biću.
Dakle, porodična atmosfera, odgoj tokom djetinjstva, jesu osnova (ali ne i jedina) za oblikovanje stavova o religiji, a na religijskim institucijama je da se bore kako bi vjernike zadržali pod svoje okrilje. Čovjek tokom života može da promijeni vlastiti stav i ubjeđenje o religiji, pa je na vjerskim institucijama da motiviše i radi sa svojim vjernicima. Ali, porodica i religijske institucije, iako značajan, nisu jedini faktor kroz koji pojedinac usvaja stavove religiji. Tu su mnoge društvene institucije prvenstveno škola, zatim prijatelji, razne društvene organizacije itd.
METODE ISTRAŽIVANJA
U ovom radu imam za cilj da prikažem religioznost mladih u Kosovu sa posebnim osvrtom na Bošnjake Kosova služeći se indikatorima koji se tiču samoocjene religioznosti i praktikovanje vjere, kao i postavke koja se odnosi na vjerovanje u život poslije smrti. Predmet analize je bila klasična religioznost, tj. religioznost u smislu samoidentifikacije religioznosti i religijske prakse.
Postupci koji su poduzeti u empirijskom dijelu ovog istraživanja su sljedeći:
1. Metode za prikupljanje podataka (anketni upitnik s ponuđenim odgovorima)
2. Analiza prikupljenih podataka na osnovu indikatora.
REZULTATI I INERPRETACIJA ISTRAŽIVANJA
Utvrđivanje religijske situacije na osnovu indikatora samoocjene religioznosti u nauci se smatra ne samo kao nedovoljan, već su uopšteni i sintetički pokazatelji religioznosti. Ali, svakako je samoocjena religioznosti, iako nedovoljan, pouzdaniji indikator od konfesionalne samoidentifikacije zato što se ispitanik izjašnjava o tome da li je religiozan ili nije.
Konfesionalnom samoidentifikacijom ispitanik može samo tradicionalno da se vezuje za neku religiju, da pripada nekoj religiji samo zato što su toj vjeri pripadali očevi i djedovi, dakle, vjera koja se prenosi porodičnim stablom.
Uostalom, indikator vjerske samoidentifikacije ne upotrebljava se samo u naučnim istraživanjima religioznosti, nego i u redovnim popisima stanovništva, te kao takav spada u najviše upotrebljivanu grupu indikatora sa najdužom tradicijom u sociološkim istraživanjima religioznosti. Dakle, riječ je o indikatorima religioznosti koji bez korekcije drugih indikatora precjenjuju obim religioznosti u nekom društvu.
Sve to utiče na masovnu konfesionalnu identifikaciju, koja, kao što smo naglasili, ne mora biti dovoljno ozbiljan pokazatelj istinske religioznosti pojedinca ili grupe u cjelini, ispitanik pod religioznošću može da uvaži i neke elemente koji nisu striktno, da kažemo klasično religijskog sadržaja.
Imajući na umu navedeno, odlučio sam da sa ovim mini istraživanjem počnem od indikatora koji se tiču samoocjene religioznosti, praktikovanja vjere, te vjerovanja u život poslije smrti na kojoj su ispitanici mogli da se opredijele za sljedeće ponuđene odgovore:
1). Da li ste religiozni?
a) DA
b) NE
2). Koliko često klanjate namaz?
a) pet puta dnevno,
b) barem jednom dnevno,
c) jednom sedmično,
d) jednom mjesečno,
e) klanjam samo džumu,
f) klanjam samo za vrijeme Ramazana teraviju namaz,
g) ne klanjam nikako.
3). Da li postite mjesec Ramazana?
a) svaki dan
b) postim samo nekoliko dana
c) ne postim nikako
4). Da li idete u džamiju?
a) redovno, barem jednom dnevno
b) barem 3 puta sedmično
c) jedno sedmično (džuma ili neki drugi namaz)
d) jednom mjesečno
e) samo za Ramazan
f) nikako
5). Da li vjerujete u život poslije smrti?
a) vjerujem
b) nisam siguran
c) nevjerujem.
Analizom dobijenih podataka može se konstatovati veoma visok postotak religioznosti na osnovu samo-ocjene religioznosti. Gotovo su svi ispitanici (101 od 102 ispitanika) iskazali da su religiozni (odgovor na pitanje 1.), međutim veoma zabrinjavajuće je da samo 10 od 102 ispitanika je iskazalo da redovno praktikuju religiju. Pod kriterijem praktikovanje religije sam podrazumjevao klanjaje pet vakat namaza, redovan odlazak u džamiju barem tri puta sedmično i post tokom cijelog mjeseca Ramazana. Većina muškaraca odlaze u džamiju samo na džumu; 89 od 102 ispitanika odlazi na džumu barem jednom mjesečno, a samo 34 od 102 ispitanika džumu klanja svakog petka. Vjerska praksa kod djevojaka se uglavnom svodi na odlazak u džamiju samo za vrijeme mjeseca ramazana (90%). Većina ispitanika (90 od 102) poste samo nekoliko dana, ali ne i cijeli Ramazan. U cjelini, religijske prakse su češće među mladim muškarcima nego mladim djevojkama.
Religioznost na osnovu vjerovanja u život poslije smrti je jedna od osnovnih imanskih šartova u Islamu. Ovo istraživanje pokazuje da na pitanje „da li vjerujete u život nakon smrti?“ , većina mladih 87 od 102 ispitanika vjeruje u život poslije smrti što je na zavidnom nivou.
ZAKLJUČAK
Na osnovu iznesene analize podataka, možemo zaključiti da mladi u Kosovu sa posebnim osvrtom na Bošnjake iskazuju visok stepen religioznosti u smislu njihove samodeklaracije religioznosti. Gotovo su svi ispitanici (99%) iskazali da su religiozni i da vjeruju u život poslije smrti (85%), međutim samo 10% je iskazalo da redovno praktikuju religiju. Iako se istraživanje bazira na temeljima nekoliko indikatora (konfesionalna samodeklaracija, samoocjena praktikovanja vjere, vjerovanje u život nakon smrti) pa se na osnovu toga ne može kompleksnije i cjelovitije raspravljati o stepenu religioznosti. Međutim, može se zapaziti da je religioznost na osnovu samodeklaracije i vjerovanje u život nakon smrti na veoma zavidnom nivou i možemo govoriti o procentualno visokom skoru vjerujućih.
Međutim, to se ne bi moglo zaključiti kod stepena praktikovanje religije. Pod praktikovanjem religije podrazumjevao sam redovno klanjaje namaza, redovan odlazak u džamiju i post u mjesecu Ramazanu. Nažalost samo 10% ispitanika klanja namaz pet puta dnevno i posti cijeli mjesec ramazana. Većina muškaraca odlaze u džamiju samo na džumu; 95% njih odlazi na džumu barem jednom mjesečno, a samo 35% njih džumu klanja svakog petka. Vjerska praksa kod žena se uglavnom svodi na odlazak u džamiju samo za vrijeme mjeseca ramazana (90%). Većina ispitanika (90%) poste samo nekoliko dana, ali ne i cijeli Ramazan. U cjelini, religijske prakse su češće među mladim muškarcima nego ženama.
Ovi rezultati bi se najverovatnije dobili i kada bi se ispitivala religioznost mladih u Bosni i Hercegovini i muslimana u zemljama u okruženju. Najveći razlog nepraktikovanje vjere tj. islama leži u tzv. „modernizaciji“ društva koje je doprijelo i u kosovsku zbilju i među kosovske Bošnjake, a i šire u regionu. Moderni svijet nagriza i teži uništenju svega što je sveto i vjersko u njegovu okruženju, a osobito se suprostavlja islamu kao vjeri koja je odbila napustiti svoj sveti način života i Allahov zakon koji obuhvaća svu ljudsku djelatnost.
U kosovskom sistemu obrazovanja se ne izučava predmet vjernauka tako da su mladi Kosovari uskraćeni učenjem duhovnosti i religijske istine. Nauka bez vjerovanja povećava brzinu našeg kretanja, ali ne određuje njegov pravac, riječi su savremenog iranskog filozofa Morteze Mottaharija. Veoma je bitna pozitivna uloga religije u odgoju i obrazovanju mladih, jer smetnje u duhovnoj sferi čovjekove ličnosti vode do gubitka smisla života. Kada mladi izgube smisao života onda su na vjetrometini različitih novih religiozni pravaca i ideologija. Mladi musliman ne može da promjeni mjesto i vrijeme u kojem živi, ali, svakako, može da promjeni način na koji živi. Stoga je uloga vjerskih autoriteta u većem udjelu kao i porodice ključna u vraćanje mladih Kosovara u okrilje vjere i pridržavanje univerzalne poruke islama, te slijeđenje šerijata i drugih etičkih učenja.
LITERATURA
1. Ćorić, Š. Š., Psihologija reliogioznosti, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1998.
2. Frojd, Sigmund. Budućnost jedne iluzije, Zagreb: Naprijed, 1986.
3. Hegel, G. V. F., Rani spisi, Sarajevo: Veselin Masleša, 1982.
4. htp: // ibn sina net, Znakovi vremena, Da li je problem identiteta i religiozni problem, (pristupljeno, 05. 02. 2014.)
5. Mulović Azra i Karčić Hikmet., Muslimanski svijet Populacija i religioznost, Sarajevo: Centar za napredne studije i Balmed, 2013.
6. Nasr, S. H., Srce islama, preveli sa engleskog: Enes Karić, Rešid Hafizović i Nevad Kahtera, Sarajevo: El- Kalem, 2002.
7. Nasr, S. H., Vodič mladom muslimanu, prijevod sa engleskog Aida Abadžic- Hodžić, Sarajevo: Islamistika, 1998.
8. Silajdžič, Adnan., Muslimani u traganju za identitetom, Sarajevo: Fakultet islamskih nauka i El – Kalem, 2006.
9. Studija o mladima na Kosovu, istraživanje 2012.
10. Vladimir, Bakra. Č., Religioznost mladih u Crnoj Gori, doktorska disertacija, Beograd, 2012.
Arsim Tarik SALIJI: Istraživanje religioznosti mladih u Kosovu sprovedena je na uzorku od 102 ispitanika, metodom anketnog upitnika zatvorenog tipa, u periodu 01.-15. marta 2014. godine. Anketirani su učenici Bošnjačkih srednjih škola četvrtog razreda srednje medicinske škole “Lućijano Motroni” i Opće gimnazije “Gjon Buzuku” u Prizrenu. Ukupno 102 ispitanika su pristala na anketiranje. Istraživanje je obuhvatilo populaciju mladih Bošnjaka 18 – 19 godina. Od 102 ispitanika 40 su bili muškarci, a 62 djevojke.
bosnjak-ks.com
