Refleksije djelovanja Muslimanske braće na BiH: Osnivanje omladinske sekcije Mladi muslimani

Bilo je očigledno da se postavljeni “društveni ciljevi” neće moći realizirati isključivim oslanjanjem na službenike – ulemanske krugove, predavanja i novinske članke što je, uostalom, bilo jasno od samog početka. Stoga je pritisak da se u ukupan rad uključi i omladina iz dana u dan bivao sve veći. Mehmed Handžić je, npr., već nakon proslave Mevludi šerifa u Carevoj džamiji, koju je inicirao Glavni odbor “El-Hidaje” i na kojoj se “po prvi put okupila muslimanska omladina iz svih srednjih škola”[1], pisao kako “El-Hidaje” nastoji organizovati i omladinu u svoje omladinske sekcije da preko njih kod podmlatka provodi svoje ideje”.[2]

Handžić u ovom svom članku, želeći podvući ulogu omladine u borbi za islam u prvim danima islama, navodeći da su od četrdeset prvih muslimana njih  “petnaesterica poginula na bojnom polju”, spominje i jedan detalj koji će kod “Ihvanu’l-muslimina” biti iznova aktueliziran i naći svoju cjelovitu primjenu osobito, kako smo vidjeli, u funkcioniranju sistema porodica, ali – makar samo kao nagovještaj – i kod “Mladih muslimana” u Bosni. Radi se o održavanju sastanaka članova organizacije po kućama nekih od njih, odnosno o realizaciji određenih programa na otvorenom prostoru, izvan naseljenih mjesta. “Ova prva družina Alejhisselamova se”, kaže on, “sastajala u okolici Meke u dolinama među brdima. Kasnije jedan između njih Erkam b. Ebil-Erkam žrtvova svoju kuću i odredi je za sastajalište”.[3]

Ovaj mevlud bio je i prvi konkretni korak u širenju ideje društva među omladinom, što je bio jedan od osnovnih zadataka koji su, kako smo vidjeli, Glavnom odboru stavljeni u dužnost već na prvoj glavnoj godišnjoj skupštini. Na kraju druge godišnje skupštine ponovo je “g. Aganović govorio o potrebi organiziranja naše omladine u sekcije pri društvu El-Hidaje”.[4]

Samo nekoliko stranica prije ovog izvještaja, u rubrici “Iz islamskog svijeta” prenosi se informacija iz El-Fetha naslovljena sa “Pretstavnici društva muslimanske omladine kod kralja Faruka” gdje stoji da su ti predstavnici kralju na dar uručili “Mushaf i karte islamskog svijeta za vrijeme islamskih osvajanja i rasprostiranja islamskog svjetla širom zemlje”.[5]

Bilo je to prvo El-Hidajino spominjanje egipatskog udruženja “Mladi muslimani”.

Osnivanje tih sekcija, međutim, išlo je vrlo sporo. Među omladinom su postojala različita strujanja i tendencije. U izvještaju s pete godišnje skupštine El-Hidaje, kao razlog kašnjenja organiziranja omladine navodi se “neslaganje u odabiranju jednog pravca”.[6]Ovdje je posebno bila zanimljiva organizacija “Mladi muslimani” čije “zvanično osnivanje… izvršeno je krajem marta 1941. godine”.[7]

Očito je bilo nastojanje El-Hidaje da se angažman omladine uskladi s ukupnim djelovanjem El-Hidaje, da se zajednički radi na afirmaciji istovjetnih ideja. Postojanje “Mladih Muslimana” joj je u tom smislu djelovalo otežavajuće, budući da su članovi te omladinske organizacije El-Hidaju smatrali hodžinskom asocijacijom.

“Mi smo u ‘Mladim Muslimanima’ uvijek imali antiklerikalističku tendenciju, i ona je bila vrlo snažna”, kazat će Alija Izetbegović, jedan od onih članova koji ni kasnije nije htio pristupiti El-Hidaji. “Mi smo uvijek vjerovali da je stalež hodža i šehova nesposoban da obnovi islam, da ne treba upirati pogled u tom pravcu, da tu nade nema.”[8]

“Smatrali smo da, ideološki, naša ulema, kakvom smo je poznavali, ne može biti nosilac preporoda muslimana”, napisat će kasnije Hilmo Ćerimović, “zato što je previše profesionalizirana, suviše formalistička i sputana ustaljenim konzervativnim shvaćanjem”.[9]

Koliki otpor su Mladi Muslimani prije svog uključivanja u El-Hidaju imali prema ulemi i ulemanskim krugovima pokazuje i jedan zanimljiv detalj. Naime, krajem 1940. godine Mehmed Handžić je, prema svjedočenju H. Ćerimovića, onim mladićima koji su se okupljali oko ideje Mladih Muslimana, prije nego je organizacija i bila formalno osnovana, ponudio da održava kurs arapskog jezika, međutim “interes baš nije bio velik, javila su se samo dvojica!”[10]

U tom periodu njihova omiljena literatura bile su “knjige Osmana Nurija Hadžića Muhamed i Kur’an, Metiljevićeva knjiga Islam u svjetlu istine, Kvilijamov Islam i druge”[11], te “veliki broj knjiga koje je štampala ona čuvena muslimanska biblioteka u Mostaru… ‘Borba polumjeseca i krsta’ bila je jedna od tih knjiga”.[12]

“El-Hidaje” je, očigledno, ulagala velike napore da te mlade ljude ne ostavi izvan svojih ukupnih aktivnosti, da ih uključi u svoje programe. To će joj poći za rukom tek nakon održane konstituirajuće sjednice Glavnog odbora sekcije, održane 5. maja 1943., kad je za njegovog predsjednika bio inauguriran Kasim ef. Dobrača. Od tada bosanski “Mladi Muslimani” kao organizacija više ne djeluju autonomno, čime je konačno prevagnula “El-Hidajina” idejna koncepcija.

“Pravila” El-Hidajine omladinske sekcije “Mladi Muslimani” usvojena su 27. aprila 1943. i odmah potom objavljena u majskom broju lista “El-Hidaje”.[13]

U Članu 2 ovih pravila stoji: “Svrha sekcije je odgajanje muslimanske omladine u islamskom duhu, širenje islamske sviesti među muslimanima, te moralno i društvovno podizanje muslimanskog svieta”.

U Članu 9 kaže se: “Članovi su dužni inače što bolje upoznavati propise islama, postupati kao dobri muslimani, širiti učenje i braniti interese islama i muslimana. Član “Mladih Muslimana” treba biti uzor drugima”.

Raniji isključivi odnos prema svakom obliku tradicionalnog shvaćanja islama, prema ulemi i vjerskim institucijama, zamijenjen je jednom realnijom orijentacijom. Mladalački polet i energija tih mladih ljudi preusmjereni su na duhovno-psihološku ravan vjerske i moralne preobrazbe svakog pojedinca, s naglaskom da je pokret samo “islamsko-moralni i islamsko-prosvjetni pokret”, kako će to saopćiti novoizabrani predsjednik Kasim Dobrača.[14]

Na ovoj sjednici podvučeno je i to “da se je i Veliki Palestinski Muftija, prigodom svoga boravka u Sarajevu sa osobitim zanimanjem razpitivao za rad ove sekcije, te je iztakao važnost organiziranja muslimanske mladeži”.[15]

Veliki Palestinski Muftija – Emin el-Husejni – imao je, što je u ovom kontekstu važno naglasiti, “naročito dobre kontakte” s Ihvanu’l-musliminima u Egiptu[16] i, bez sumnje, bio je podrobno obaviješten o onome što se događalo kod nas na planu organiziranja muslimana.

Nakon utapanja u “El-Hidajinu” shemu djelovanja “Mladi Muslimani” dobijaju novi zamah čime se intenzivira i ukupan rad “El-Hidaje”. Osnivaju se nove podružnice – “Tako ‘Mladi Muslimani’ imaju sada 14 mužkih i 3 ženske podružnice”, kaže se u Izvještaju o radu u 1943. godini[17] -, svakodnevno se drže predavanja o islamu, u šta se uključuju i Mehmed Handžić i Kasim Dobrača. “Mladi Muslimani’ u Sarajevu pojačano djeluju među srednjoškolcima, pridobivajući nove članove, naročito dobre đake, dajući im različitu literaturu”.[18]

“Islamsko učenje Mladi Muslimani šire putem predavanja, mevluda, akademija i drugih vjersko-moralnih manifestacija”.[19] “Posebno se proširio neslužbeni rad sa omladinom po mahalama i sokacima vezano za sport, izlete”[20], što je naročito bilo izraženo 1944. godine kad, usljed teškog ratnog stanja nisu radile škole. Mladomuslimani su, pored svojih humanitarnih aktivnosti, “posebno (su) djelovali u džematima, posjećujući džamije”, gdje su omladinu “poslije namaza u džamiji počeli okupljati oko onoga što je omladinu interesiralo: sport, izleti, priče o muslimanskim junacima iz prošlosti i sl.”[21]

Po svemu sudeći, jačanje sekcije “Mladi Muslimani” doprinijelo je, ne samo povećanju članstva, već i povećanju tiraža lista “El-Hidaje”. Polovinom 1944. godine navodi se da se broj pretplatnika stalno povećava. “Koncem šestog godišta imali smo 3.209 pretplatnika”, stoji u augustovskom broju lista, “a danas ih imamo 4.478”.[22]

U rubrici “Družtveni dio Mladih Muslimana”, pod naslovom “Rad podružnice ‘Mladih Muslimana u Mostaru’,[23] ističe se, npr., kako je rad ove sekcije iznimno aktivan, da je “između ostalog njihovim nastojanjem, uz suradnju nekoliko vriednih mahaljana, obnovljena Sevli Hasan džamija u Donjoj mahali u Mostaru”, te da je u toku ramazana održan “čitav niz veoma uspjelih pučkih predavanja”. Iz samih naslova ovih predavanja jasno se razumije da se njima željelo produbiti razumijevanje islama kod masa, s naglaskom na njegovoj moralnoj komponenti, na izgradnji ličnosti, što je bila i osnovna intencija ukupnog “El-Hidajinog” rada.

Neka od tih predavanja imala su sljedeće naslove: “Islam – ideal čovječanstva”, predavanje “brata* Džemala Čelića”, zatim: “Put kojim treba poći muslimanska omladina”, “Utjecaj islamskih dužnosti na izgradnju čovjeka”, “Islam je uzvišen i ništa ga ne može uzvisiti”, “Cilj islama – izgradnja čovjeka”, “Islam i kultura”…

Ovakvo njihovo djelovanje imalo je veoma pozitivan učinak, pa je i popularnost mladomuslimana u očima naroda rasla a i broj članova se povećavao, čime je i “El-Hidaja” zadobijala sve izraženiji društveni status.

Izražavajući opću tendenciju da ideje “El-Hidaje” prodru u sve društvene slojeve i miljee, Mladi Muslimani posjećuju i sela. U informaciji o mevludskim svečanostima u Prijedoru 1943. godine,[24] ističe se da je “organizacija izvedbe mevluda prepuštena (je) omladinskoj sekciji El-Hidaje “Mladi Muslimani”. Muslimanska omladina, kaže se dalje u informaciji, “nije se zadržala samo na gornjim priredbama u gradu,  nego je, znajući da je u selu mnogo potrebnija vjerska prosvjeta, organizirala predavanja i mevludske priredbe i na selima…”.

Rad na pripremanju rukovodnog kadra

Za našu radnju posebno je interesantno formiranje tzv. Grupe “A” u ljeto 1943. godine. Naime, tu grupu sastavljenu od “najsposobnijih i najpovjerljivijih članova”[25] te godine formiraju Esad Karađozović i Emin Granov, što veoma nalikuje posebnom tretmanu i pripremama rukovodnih kadrova kod Ihvanu’l-muslimina. “Za članove grupe “A” bio je pripremljen i specijalni idejni kurs. Cilj kursa je bio da se članovi “A” grupe ubuče za samostalno djelovanje i rukovođenje… Sastanci su održavani dva puta sedmično”.[26]

Nešto kasnije, osnivač ovoga kursa Esad Karađozović članovima ove grupe dao je zadatak da “do 1. marta 1945. godine, razrade i napišu 17 tema, koje su ustvari trebale biti svojevrsna sublimacija idejnog dijela kursa”.[27] Neke od tih tema, kako se ističe u nastavku, bile su: “Islam, vjera i ideologija”, “Karakteristika naravi muslimana”, “Zašto su muslimani nazadovali”, “Islamska kultura i civilizacija” itd.

Kurs je, očigledno, imao zadatak izgraditi sposoban i u idejnom pogledu izrastao rukovodni kadar organizacije. On je trebao doprinijeti “da polaznici dobiju predstavu o tome šta je Islam? O slavi Islama u prošlosti. Zašto je došlo do pada islamskih država? Kako da se spriječi dalje nazadovanje islamskog svijeta? Kako da se sadašnje nazadovanje Islama pretvori u napredovanje? Budućnost Islama, itd. Pored ovoga, na sastancima se govorilo i o aktuelnim političkim događajima, o stanjima na frontovima u svijetu i zemlji, za vrijeme Drugog svjetskog rata”.[28]

Nazivorganizacije“MladiMuslimani”

 “Da li je izbor naziva organizacije, pa i sama inicijativa, došla od dvojice alima, Mehmeda Handžića i Kasima Dobrače, koji su diplomirali na El-Asharu u Kairu, gdje su nesumnjivo morali barem saznati za postojanje, u to doba, vrlo aktivne organizacije ‘Eššubbanul-muslimin’, nije poznato”, kaže Hilmo Ćerimović, jedan od članova bosanskih “Mladih muslimana”.[29]

Sličnu konstataciju izreći će i Ismet Serdarević, član Mladih Muslimana od 1942. godine. “Odlučili su da je nazovu “Mladi Muslimani”, kaže on, “prvenstveno jer su bili mladi. Često se kasnije tvrdilo da je ovo ime nastalo pod utjecajem Mehmed-eff. Handžića i Kasim-eff. Dobrače, u ono doba maltene jedinih koji su završili El-Ashar u Kairu…, jer je u Egiptu postojala vrlo aktivna muslimanska omladinska organizacija “Ešubani muslimini”.[30]

Međutim, Džemal Muhasilović, pišući “o našem društvenom znaku” u El-Hidajinom posebnom tematskom bloku “Mladi Muslimani”, napisat će da “u mnogim arapskim zemljama postoje udruženja i pokret Mladih Muslimana pod imenom ‘Eš-šubban-ul-muslimun’ sa istom ideologijom, pa smo i mi to ime u znaku uzeli i time naglasili istovjetnost misli našega sveislamskog bratstva”.[31]

U “El-Hidaji” je, očigledno, bilo dilema oko toga da li omladinskoj sekciji zadržati ime ‘Mladi Muslimani’ koje je dijelom već bilo zaživjelo u narodu – ali i koje je u Egiptu u međuvremenu, pod snažnim djejstvom “Ihvanu’l-muslimina”, gubilo svoju prvobitnu svrhu[32]– ili tu sekciju nazvati “Ihvanu’l-muslimin”! Naime, primjećujući da ima “i takovih ‘Mladih muslimana’, koji ne vrše islamske vjerske dužnosti”, H. Hfz. Muhamed Krpo će, naprimjer, prilikom rasprave o osnivanju El-Hidajine omladinske sekcije, predložiti “da se pri El-Hidaji osnuje i sekcija ‘Ihvanul-muslimin’ po primjeru sličnih organizacija egipatskih muslimana”.[33]

Sastanci “Mladih muslimana”

            “Mladi muslimani” svoju jasniju profilaciju dobivaju tek uključivanjem u “El-Hidaju”, kada metodologija “Ihvanu’l-muslimina” postaje izraženija. Njihovi sastanci uveliko nalikuju njihovima. “Sastanci se redovno održavaju svake sedmice kako za mužke tako i za ženske”, kaže se u društvenom dijelu “Mladih muslimana”. “Na sastancima se drže predavanja koja su dobro posjećena, a drže ih naši vrijedni članovi i prijatelji”.[34]

Teme tih predavanja odražavaju i preokupaciju “Mladih Muslimana”. Tako se u nastavku kaže da se od predavanja “koja su održana u zadnje vrieme”, posebno ističu sljedeća: “Rad i volja – životni put Mladih Muslimana” Sulejmana Mašovića, člana, “Dužnost Mladih Muslimana u današnjici” Mustafe Mehića, prijatelja, te “Kako su živili i umirali veliki ljudi” Mustafe Busuladžića, predsjednika sarajevske podružnice Mladih Muslimana”.[35]

            “Osim ovih užih sastanaka za članstvo”, stoji u društvenom dijelu Mladih muslimana, “mužka podružnica u Sarajevu priredila je u zadnje vrieme i tri šira sastanka”. Na prvom tom širem sastanku, održanom u prostorijama društva Hurijet, predavanje “Obnova islamske misli i učenja kroz poviest” održao je Hadži Mehmed Handžić, na drugom sastanku predavanje “O kvalitetu islamske čistoće” održao je “član-omladinac Esad Karađozović, student medicine”; treće predavanje na takvom sastanku “Kult rada kao temelj života i napredka” održao je Hfz. Ibrahim ef. Trebinjac itd.[36]

            Profil muslimana kakav se želio proizvesti djelovanjem “El-Hidaje” i, naročito, njezine omladinske sekcije dao je Kasim Dobrača, predsjednik Glavnog odbora Mladih Muslimana, netom po imenovanju na ovu dužnost. U svom tekstu “Mladi Muslimani (misli i napomene povodom osnivanja El-Hidajine omladinske sekcije” on, nakon iscrpnog govora o općem padu morala i moralnih vrijednosti, krizi svih vrijednosti i vrlina, sunovratu ka kojem ide čovječanstvo, te načinima izlaska iz toga, prelazi na govor o Mladim Muslimanima, naglašavajući njihovu ulogu i ciljeve. Opisujući kako izgleda jedan Mladi Musliman, kaže sljedeće: “On sam živi islamski i druge upućuje na takav život. To je čovjek plemenita duha, jake volje i izgrađena karaktera, koji prezire griehe, zločine i sve nizkosti, a oduševljava se uljudnošću, dobročinstvima i plemenitim vitežtvom”.[37]

            Dobrača će, očigledno upoznat s načinom rada Ihvanu’l-muslimina u Egiptu, dati smjernice o tome kako trebaju izgledati sastanci Mladih Muslimana. “Zato su sastanci ‘Mladih Muslimana’ protkani i izpunjeni ozbiljnim, koristnim i liepim programom i razgovorima”, kaže on. “Liepo je, da se svaki sastanak odpočne učenjem ašereta iz Kur’ana. U razgovorima i pitanjima koja se tretiraju, treba uočiti sve nedostatke u svome mjestu, naročito u vjersko-moralnom i prosvjetnom pogledu, pa tražiti način i donijeti podesne zaključke da se zlu doskoči i slabosti poprave. Naročito se treba boriti protiv pijančevanja, hazardnih igara, besposličenja, psovke i svih drugih poroka i grieha, koji u mjestu postoje… Zabave Mladih Muslimana također su čiste i birane, one odišu plemenitošću i moralnom čistoćom”.[38]

Evo kako je, npr., izgledao program dvaju sastanaka članova Mladih Muslimana:

1. Prvi sastanak održan je 7. prosinca (1943.) “na kom je oživljena uspomena na Dan Arefata. Program sastanka sastojao se od: 

a)      ašere,

b)      recitacija pjesme “Islam” od M. Ć. Ćatića,

c)      prijevod govora Božijeg poslanika Muhameda, a.s., sa oprosnog hadža 9. god. po hidžri i

d)     pjesnička slika “Na Arefatu” od Saliha Lončarevića.

2. Drugi sastanak održan je “12. prosinca”… sa programom:

a)      ašere,

b)      recitacija pjesme “Ve en lejse” od M. Ć. Ćatića,

c)      predavanje “Smisao i značaj hadža i kurbana” od Mustafe Busuladžića,

d)     predavanje “Kurban je duša islama” od Sulejmana Mašovića i

e)      prozna slika “Ezan” od Esada Karađozovića”.[39]

I upravo onako kako su Ihvanu’l-muslimin svojim prosvjetno-pedagoškim djelovanjem nastojali proizvesti dinamičnog, izgrađenog i svjesnog muslimana, koji će se svojim kvalitetama isticati u sredini u kojoj živi i biti uzor drugima, isto to su nastojali postići i Mladi Muslimani. “Učenik, činovnik, trgovac, zanatlija i radnik, koji su Mladi Muslimani, treba da su, po mogućnosti, prvi i najbolji u svome družtvu”, piše Dobrača nakon svoje inauguracije za predsjednika ove organizacije. “Tako će svaki steći ugled i poštovanje sebi, svome pokretu i svojoj zajednici i izpuniti nade, koje se u njega polažu. Tako će svaki najbolje moći koristiti kako svojoj zajednici, tako i obćoj narodnoj zajednici u kojoj živi”.[40]

Kakve nade su trebali ispuniti Mladi Muslimani? Iste one koje su trebali ispuniti i Ihvanu’l-muslimin u Egiptu. “Muslimanska omladino…”, poručuje Kasim Dobrača bosansko-hercegovačkoj omladini onako kako je Hasan Benna poručivao svojim ‘ihvanima’,*“Ti imaš zadatak i svetu dužnost, da preporodiš svoju zajednicu, i da izliečiš sve njezine mane i družtvene bolesti… Ti ćeš to učenje unijeti u svoju sredinu, u sielo, družtvo, sastanak i svaku kuću našu!”[41]

Na tragu ovih poruka istaknuti mladomuslimanski aktivist Esad Karađozović će, krajem 1944. godine, napisati kako su Mladi Muslimani svjesni “da uzroci naših stradanja leže u tome što smo prestali biti Pravi Muslimani”, te da će oni stoga raditi “na tome da iz sebe, iz svojih poznanika i rođaka izgradimo prave ljude, prave muslimane, koji će biti zdravi, sposobni za život, koji će biti međusobno povezani i jednako izgrađeni istinom Kur-ana! Trudimo se i trudit ćemo se da od sebe i svojih bližih i daljih rođaka, poznanika i nepoznatih izgradimo ljude…”[42]