Razumijevanje Allahove mudrosti u davanju iskušenja

Pitanje: Esselamu alejkum uvaženi učenjaci. Molim Uzvišenog Allaha da nagradi vrijedne i posvećene autore i urednike stranice Onislam.net. Na ovoj stranici sam našla odgovore na mnoga moja pitanja. Na neki način, ova stranica je dala ogroman doprinos jačanju mog imana. Molim Allaha da se nastavite razvijati, te da ova stranica svakim danom ima sve više posjetitelja, kojima će promijeniti život. Moje pitanje glasi: kako da se radujem narednom danu na dunjaluku i budem sretna, kada će neki problem ili vid iskušenja uskoro doći i odnijeti svu sreću? Ako ovaj život nije bitan, te ako smo stvoreni samo da robujemo Allahu dž.š., zbog čega je onda On odredio da toliko stvari moramo uraditi, poput edukacije, braka, djece, društvene aktivnosti itd. Ovo pitam iz razloga zato što čekam da mi moji roditelji nađu supružnika, a imam osjećaj da će se, kada ga konačno nađu, nešto loše desiti. Mislim da će me Allah kazniti zato što želim nešto dunjalučko.

Odgovor:

Sa imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog;

Esselamu alejkum ve rahmetullai ve berekatuhu,

Molimo Allaha da te nagradi za ovo pitanje. Draga sestro, pitanja koja ti postavljaš su veoma česta, te se obično pojavljuju kada sazrijevamo i pripremamo za samostalnost i životne obaveze. Smatramo da je vrijeme kada naše znanje moramo proširiti dalje i prenijeti širem auditorijumu, budući da će i drugi imati pitanja slična tvom.

Da bi razumio odgovor na tvoje pitanje, pojedinac mora razmotriti sve aspekte koji čine čovjeka muslimanom, a oni su: očitovanje pripadnosti islamu, šest imanskih šartova (vjerovanje u Allaha dž.š., u meleke, Poslanike, svete Knjige, vjerovanje u Sudnji dan, i vjerovanje u Allahovu odredbu), ihsan (robovanje Allahu dž.š. kao da ga vidimo, znajući da On vidi nas), te određene implikacije i šta one zapravo znače u svakodnevnom životu. Unutar ovoga leže odgovori na tvoja pitanja, budući da nam vjerovanje u sve ove aspekte pomaže da razumijemo životne poteškoće. Ovo su ključevi ličnosti vjernika, i ostvarenje ovih ubjeđenja nas ohrabruje da prolazimo kroz sve okolnosti Allahovom voljom.

Pitaš zašto moramo uraditi toliko stvari ako smo stvoreni samo da robujemo Allahu Uzvišenom?

Jedan od mogućih odgovora bi bio sljedeći. Čovjeku je data sloboda volje kako bi mogao napraviti izbor u svim segmentima života. Rečeno nam je da je to tako zato što Stvoritelj zna da će to biti najveći izgovor na Sudnjem danu kojeg će ljudi koristiti da opravdaju neispunjavanje obaveza.  S tim u vezi, mi također znamo da čovječanstvo treba cilj, te da ne možemo živjeti bez njega. Zbog toga je Stvoritelj postavio dodatne faktore koji nam trebaju da bi iskoristili sve lične faktore koj nam je dao – razum / tijelo / osjetila, itd. Da nismo koristili ova osjetila, život bi bio besmislen, jednostavno bi nam falilo stimulacije, budući da zbog razuma, tijela i osjećaja znamo da smo živi. Razmisli šta podrazumijeva kad kažemo da da se osjećamo kao da „nemamo života“. To je obično refleksija života bez stimulacije ili neiskorištavanje osjećaja i sposobnosti.

U ovakvoj situaciji ne bismo mogli iskoristiti slobodnu volju koju imamo, ili uživati u iskustvima koje doživljavamo, te bi nam za svaki potez bila potrebna naredba. Ali Allah dž.š. ima meleke zbog ovoga, oni nemaju slobodnu volju i rade samo ono što im se naredi. Stoga kakve bi potrebe čovjek imao da ima život poput ovoga.

Stvar je u sljedećem, mora postojati „svijet“ za nas da bi mi uspješno funkcionisali i osjećali se ispunjenim, gdje koristimo i primjenjujemo sve mogućnosti koje imamo. To je svrha obrazovanja, braka i sl. Potrebni su nam da bismo se osjećali živima, a niko ne zna bolje od Stvotitelja šta je stvorenju potrebno.

Dileme sa kojima se susrećemo su posljedice ovo-svjetske strukture i činjenice da svi imamo slobodu volje (u smislu zakona koje čovjek određuje). Ovo omogućava različitost u mišljenjima i osjećajima, i to znači da postoje razlike u životu koje automatski utiču na druge oko nas. Prema tome, život je uglavnom pregovaranje sa ljudima i približavanje tuđih stavova u nastojanju da održimo svoj vlastiti osjećaj stvarnosti.

Što se tiče toga da su ljudi stvoreni da robuju Allahu dž.š., sjetimo se da su, zajedno sa osnovnim postulatima vjere, dostignuća na dunjaluku, ukoliko su halal, od pomoći i korisna drugim ljudima, te ukoliko su u ime Allaha, vid ibadeta.

Moraju postojati načini da bi dobili nagradu, jer u suprotnom nema snage za život. Ovo je način, i onako kako iskoristimo osjećaje i sposobnosti tako ćemo i biti nagrađeni na ovom i na budućem svijetu. Svi bismo patili ukoliko bi postojao samo jedan način života, te kad ne bismo bili u mogućnosti da primjenimo slobodu volje koju nam je Allah dž.š. podario kao vid svoje milosti, a koja nam omogućava da živimo susrećući mnogo različitih načina da ostvarimo svoje potrebe i ispunjavamo Allahove odredbe.

Pitaš zbog čega je život težak.

Nema drugog razloga nego zato što je tako određeno. Put ka džennetu nije lahak. U Kur’anu postoji mnogo razloga i odgovora na  ovo pitanje. Ponekad je to tako zato što su okolnosti teške.

„Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive.“ (Kur’an, 2:155)

„Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?“ (Kur’an, 3:142)

„Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca.“ (Kur’an, 3:186)

„Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih.“ (Kur’an, 29: 2-3)

Prema tome kada se nađemo u iskušenju, kao muslimani ne smijemo biti iznenađeni, jer smo na to upozoreni u Kur’anu, te moramo biti spremni kako psihički tako i fizički.

Rješenje je također ponuđeno u prvom ajetu – strpljivost. Međutim, to nikako ne podrazumijeva da se opustimo i prihvatimo sve što nam se desi bez ikakve reakcije. Sabur (strpljivost) ima mnogo značenja, među kojima su borba, istrajnost, oprost, aktivirati se kada doživimo tragediju, ne gubiti nadu, doviti, itd.

Znam da ovo teoretski lahko izgleda, ali vjera je disciplinovan način života, i iz svega moramo uzeti pouke ako imamo bogobojaznosti. U Kur’anu se kaže: „Uputa je za bogobojazne“ (2:2).

Drugi razlog mogu biti godine i borbe koje svaka starosna dob donosi. Dok smo mladi ne shvatamo život onako kako ga shvatamo kako starimo, zato što nismo u stanju da napravimo emocionalnu distancu od životnih događaja, te na taj način vrlo lahko možemo izbubiti pravac i početi sa postavljanjem varljivih pitanja.

„Mi čovjeka stvaramo da se trudi.“ (Kur’an, 90:4)

„Tako mi vremena – čovjek doista gubi.“ (Kur’an, 103: 1-2)

Ponekad je to jasno, zato što više volimo lahak život i ne možemo, ili ne znamo kako da se nosimo sa poteškoćama, ali kao što sam rekao u odgovoru na prvo pitanje živjeti znači suočiti se sa životom i svim dilemama koje on donosi:

„Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je.“ (Kur’an, 70: 19-21)

Pokušaj pronaći prijatelja sa kojim možeš podijeliti svoje strahove i osjećanja. Možeš pronaći mnogo ljudi koji se osjećaju isto kao ti, i koji ti mogu ponuditi solucije kako da živiš a da nisi preokupirana ovim pitanjima.

Možda možeš napraviti halku sa prijateljima, pod vodstvom nekog profesora koji je kvalifikovan, koji vam može pomoći da nađete odgovor i razumijete kako ovakva pitanja mogu pojačati vaš iman i pomoći da živite živom sa Allahovom odredbom.

Kažeš da, kada se udaš, očekuješ da će se nešto loše desiti

Čime pravdaš ovakvo razmišljanje? Ne otkrivaš detalje, ali mislim da je tvoje životno iskustvo da nako lijepih događaja dođu oni loši. Ono što moraš znati je da prošlost ne diktira budućnost.

Vrlo često ono čega se plašimo je samo u našoj glavi, ali mi nastavljamo misliti o tome i razmišljati kako reagovati ako se to dogodi itd. To ide do te mjere da se prema tome počenomo odnositi kao da je stvarno.

Svjedoci smo da se često nađemo u situaciji da je problem uzrokovan našim strahovima, i takva negativna razmišljanja su šejtanovo djelo koje za cilj ima da nas navede da izgubimo nadu u Allahovu milost. Bitno je napomenuti da kada neko izgubi nadu u Allahovu islot vrlo brzo izgubi i iman.

Prema tome, u ovakvim situacijama je bitno tražiti zaštitu i utočište kod Allaha dž.š., te učiti ajete iz sure Mu’minun: „i reci: Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!“ (23: 97-98)

Dopušteno nam je da tražimo dobro na dunjaluku. Ovo se ne smatra materijalizmom i za ovo nećemo biti kažnjeni. Na kraju krajeva, u namazu učimo dovu „Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu“ (Kur’an, 2:201), i prema tome nema ništa loše u tome. Ono što određuje naš položaj je šta ćemo uraditi sa dobrom dunjaluka, pa čak i tada, kao što jedan učenjak kaže, nisu naša djela ono na šta se trebamo osloniti, nego Allahova milost.

Kaže se da ono što nas ne ubije, ojača nas, i ova iskušenja koja se tebi dešavaju će ojačati tvoj iman ukoliko se budeš pridržavala pravila.

Allah dž.š. u Kur’anu kaže:

„Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta.“ (Kur’an, 67:2)

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: „Kada Allah zavoli svoga roba stavi ga na iskušenje.“

Nastoj da budeš najbolja u onome što radiš, bez obzira koliko teško to izgledalo. Allah dž.š. nam u Kur’anu poručuje da ako ga zamolimo On će se odazvati na molbu.

Nadam se da su ovo odgovori koje si tražila. Ukoliko ti bude trebalo još informacija, nemoj oklijevati javi nam se sa detaljima i nastojat ćemo da ti, uz Allahovu pomoć, pomognemo koliko možemo.

  Izvor: Onislam.net Autor: Dr. Feryad Hussain Za Akos.ba preveo: Mirnes Baltić