Prvi bosanskohercegovački novinari
Žurnalistika u općem smislu, sa akcentom na štampu, je prošla dug i zanimljiv put od početaka do savremene štampe i izdanja. Najznačajniji činioci tog procesa su dakako novinari, koji nisu štedili truda, vremena, rada i zalaganja kako bi ostvarili napredak. Počeci bosanskohercegovačkog novinarstva se vežu za 1850. godinu a 1866. godine je otvorena prva štamparija, što možemo označiti kao pojavu koja je omogućila modernizaciju, afirmaciju pisane riječi, omogućila je pridavanje pažnje obrazovanju, te je ovo dakako predstavljalo put ka afirmaciji bosanskog jezika.
Temelje razvijenog bosanskohercegovačkog novinarstva koje danas imamo, dakako čine četiri lista koja su izlazila za vrijeme Osmanske uprave u Bosni. „Bosanski vjestnik“ i „Sarajevski cvjetnik“ su bili nezavisni listovi, a „Bosna“ i „Neretva“ su bili službeni listovi. Putem njih su objavljivane informacije, tumačeni zakoni, ali isto tako je bio zastupljen i zabavni sadržaj. U procesu začetka bosanskohercegovačkog novinarstva, franjevci daju izuzetan doprinos kroz svoju aktivnost, a njihov najzačajniji predstavnik Ivan Frane Jukić je bio pokretačem prvo bosanskohercegovačkog časopisa, koji je zbog tadašnjih prilika štampan izvan Bosne.
Ivan Frane Jukić se bavio pisanjem ali i sakupljanjem štiva. Zalagao je se za otvaranje prve štamparije u Bosni, ali za to nije dobio dozvolu, te on kao odgovor na to donosi odluku o štampanju prvog bosankohercegovačkog lista „Bosanski prijatelj“, ali izvan Bosne. Bio je jedan od prvih aktivista koji je uvidio da je štampa najbolji put do ostvarenja narodnih težnji. Sarađivao je i u nekoliko drugih časopisa kao što su „Danica“, „Srpski narodni list“, „Kolo“. Miloš Mandić, ili kako su ga prozvali Miloš novinar, bio je član redakcije časopisa „Bosanski vjestnik“, ali je svoj doprinos dao i u listovima „Bosna“ te „Sarajevski cvjetnik“. Bio je dobar poznavalac jezika, te se njegov angažman u najvećoj mjeri ogledao u prevođenju, posebno turskog jezika. Također, novinar vrijedan spomena, urednik „Neretve“ Mehmed Hulusi, koji je zbog svoje inteligencije u narodu uživao visok ugled.
Utemeljitelj bosanskohercegovačkog novinarstva je dakako Mehmed Šakir Kurtćehajić, čije ime ostaje ispisano zlatnim slovima. Bio je samouk, ovladao je turskim jezikom, te je neprekidnim trudom uspio da zablista i ostavi neizbrisivi trag u historiji novinarstva. Prvobitno je bio pisar, da bi vremenom napredovao do mjesta urednika lista „Bosna“. Svoj doprinos je dao i u „Sarajevskom cvjetniku“, a u posljednjem broju „Cvjetnika“ on piše da mu je želja „da mu zavičaj procvjeta“. I zaista, on je svojim likom i djelom otvorio put cvjetanju kako novinarstva, tako i društva. Zbog bolesti je umro vrlo mlad, a na mjestu urednika ga je zamijenio Salih Biogradlija.
Dakle, bez pojedinaca ne bi bila moguća ni ostvarenja, oni su isključivo iz ljubavi, a ne iz interesa ili određene koristi dali svoj doprinos, tako da je nezaobilazno spomenuti imena tvoraca bosanskohercegovačkog novinarstva, na čelu sa Mehmedom Kurtćehajićem i Ivanom Franom Jukićem. Baštineći ono što su nam ovi ugledni pojedinci ostavili, trebamo biti svjesni uloge novinarstva u društvu, trebamo se boriti za napredak i jačanje profesije, ali isto tako važno je podsjećati se na početke, upravo zahvaljujući njima, upravo zahvaljujući tim prvim koracima, mi smo danas u prilici da se slobodno, neometano i bez većih poteškoća bavimo novinarstvom.
Za Akos.ba: Rabija Arifović
