Promovisane knjige o Kliškom sandžaku i popisu stanovništva 1701. godine

Muamer Hodžić je na promociji knjige u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu kazao kako se autorica u ovoj knjizi, između ostalog, bavi i stanovništvom, kasabama, varošima, ali i prelascima vlaškog stanovništva Kliškog sandžaka na islam.

 Hodžić se osvrnuo na historijski pregled Kliškog sandžaka te podsjetio kako je osnovan u prvoj polovini 16. stoljeća i bio je jedna od administrativnih jedinica u Osmanskom carstvu, a obuhvatao je područje zapadne Bosne i dio Dalmacije.

Promociju knjige Hodžić je nazvao “praznikom nauke” za Institut, autoricu, ali i čitavu zajednicu.

Hodžić je govorio i o osvrtu autorice te rekao kako je između ostalog pisala i o  tzv. Vlaškom pitanju i naseljavanju zajednice.

“Glavna odlika knjige, zasnovanost na prvorazrednim izvorima. Autorica je koristila jednostavan jezik uz primjenu naučne tehnologije”, dodao je Hodžić te dodao kako je važno istaći kako su analize temeljite, a zaključci logični.

Kliški sandžak je ukinut 1826. godine, u sklopu reformi izvedenih u administrativnom uređenju evropskog dijela Carstva.

Knjiga u četiri poglavlja “Kliški sandžak od osnivanja do početka Kandijskog rata (1537-1645)” je prerađena doktorska disertacija autorice Hafizović.

Azra Gadžo-Kasumović predstavila je knjigu “Popis sela i zemlje sandžaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od Mletačke Republike 1701. godine”, koja je objavljena u suizdavaštvu s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i SKD “Prosvjeta” Republike Hrvatske.

 Popis sela i zemlje sandžak Krka, Klis i Hercegovina nastao je nakon potpisivanja mirovnog ugovora u Sremskim Karlovcima 1699. godine, te nakon razgraničenja na terenu 1700. godine.

Knjiga se sastoji od četiri poglavlja i predstavlja kritički i komentarski prevod osmanskog popisa sela i zemalja u sandžacima Krka, Klis i Hercegovina. U ovom popisu nalaze se važni podaci o brojnim kamenim kulama duž granice.

Gadžo-Kasumović je podsjetila na višegodišnji rad autorice koji traje već desetljećima.

“Nije čudo da nakon četiri desetljeća upornog rada iskrsne veliki rezultat”, rekla je Gadžo-Kasumović.

Ukazala je na iscrpne bilješke u knjizi te da je otprilike popisano 560 sela, koja su prema njenim riječima mala, nenaseljena i mjesta stalnog sukobljavanja, upada hajdučkih četa i koja su prolazni put za hajduke.

“Navodi se čitav niz sela u kojima se nalaze jedna, dvije ili tri kuće. Najveći broj sela na tom teritoriju izgleda upravo tako”, pojasnila je Gadžo-Kasumović koja je dodala kako su navedeni i ruševni objekti.

Kaže kako je pokušala izbrojati broj džamija i crkava, te da je otprilike prebrojala 38 crkava i 14 džamija.

“Neobično da u mjestima gdje se nalazi veliki broj muslimana, nema džamija”, što prema njenim riječima otvara brojna pitanja.

Popis donosi obilje dosad nepoznatih podataka o novom administrativnom poretku, načinu oporezivanja, vojnoj šemi (sistemu), raji i drugom.

Autorica je rekla kako se divila popisivaču.

“Mislim da je fantastično obuhvaćeno sve ono što je trebalo da se obuhvati”, smatra Fazilović koja je dodala kako je opravdano ukoliko je bilo propusta u popisu.

Podsjetila je kako je bilo vrlo teško identificirati ljude na tom području, ali ukazala i na veliki broj prezimena što nije veoma često u drugim defterima.

Historičarka osmanistkinja Fazileta Hafizović rođena je u Sarajevu. Studirala je orijentalistiku, turski i arapski jezik, a već tada se upoznavala s osmanskim jezikom. Na postdiplomskom studiju izučavala je historiju. Doktorirala je na odsjeku za historiju. Na Orijentalnom institutu bavi se dokumentima iz Omsnaskog perioda koji važni za prošlost BiH. Smatra da su jezik i historija najbolja kombinacija za osmanistu.

Djela su predstavljena i u 65. broju časopisa “Prilozi za orijentalnu filologiju” Orijentalnog instituta u Sarajevu.

Akos.ba