Prikaz knjige ‘Trudnoća i dojenje – Islam i medicina’ autorice Suade Mujakić

UVOD

Islam je posebnu pažnju posvetio braku i porodici koja ima vrlo značajnu ulogu u muslimanskom društvu. Dokaz tome je to što se trećina pravnih propisa Kur’ana odnose na brak, porodicu i njihovo uređenje.

Jedna od uloga porodice je produženje ljudske vrste, što podrazumijeva prisustvo djece u njoj. Nesporno je da su djeca za svakog čovjeka izvor sreće i radost u životu, ali se o djeci treba brinuti kako bi stasala u zdrave i odgojene ličnosti koje će aktivno djelovati i graditi, a njihovo dobro će se vraćati njima samima, njihovim roditeljima, njihovoj zajednici i svim ljudima.

Porodica podrazumijeva postojanje valjane bračne zajednice koja treba biti skladno uređena, harmonična, stalna, ozbiljna i prihvaćena od oba supružnika, jer bi iz privremenih i prolaznih odnosa proizašle štetne posljedice za društvo.

Islam tačno određuje ulogu svakog pojedinca, kako u društvu, tako i u porodici. On određuje niz prava i dužnosti koje osiguravaju temelje porodičnog života, usmjerenih na doprinos ovih odnosa i ponašanje prema datom  uzoru kojim želi da sačuva pojedinca i društvo. Uspostavljanje uravnoteženosti značajno je kod međusobnih odnosa koji egzistiraju između muškaraca i žena, roditelja i djece, mlađih i starijih itd.

U islamu se ističe jednakost čovjeka i žene kao ljudskih bića koja ne utiče na različitost njihovih pojedinačnih uloga i funkcija u društvu. Primarna odgovornost žene je da se brine o domaćinstvu, porodici i svemu što zahtijeva razvoj ove institucije, dok je primarna odgovornost muškarca da se brine za opskrbu porodice. U porodici muškarac ima drugorazrednu ulogu, kao što žena ima drugorazrednu ulogu u društvu, što naravno ne podrazumijeva njihovu potpunu isključenost u drugim segmentima života. Poslanik, salallahu ‘alejhi  we sellem, je rekao:  ’’Svi ste vi pastiri i svako od vas ima odgovornost za ono što mu je povjereno: vladarje zaštitnik svoga naroda i odgovara za njega, domaćin jedne obiteiji je opskrbiteij svoje čeljadi i odgovara za njih, supruga je povjerenica u kući svoga supruga i odgovorna je za ono što joj on povjeri, radnik je povjerenik u imetku njegovog vlasnika i za to odgovara, sin je čuvar očevog imetka i za njega je odgovoran, svi ste vi pastiri nečega i odgovorni ste za ono što vam je povjereno na čuvanje. “

U mnogim društvima žene su se morale boriti za svoja prava, a njihova borba, u mnogim slučajevima, još uvijek traje. Takva društva najčešće sebi uzimaju za pravo da kritiziraju islam kao “religiju koja je zanemarila prava žene”, a upravo je islam dodijelio ženi prava koja joj pripadaju.

Ona je ravnopravna sa muškarcem u ljudskim vrijednostima, jer i jedno i drugo imaju isto porijeklo.

”O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara,  a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao… ” (En-Nisa)

’’Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha — Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.“ (El – Ahzab, 3 5.)

Poruka ovog ajeta je u tome što se sve ove osobine odnose na oba spola. Oboje, i muškarac i žena, posjeduju ljudska prava i dužnosti jednakog stepena, a nagrada na budućem svijetu jednako pripada i jednima i drugima.

”Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.’ (En-Nahl,  97.)

Poslanik, salallahu ‘alejhi  we sellem, ističe da se ženi kao majci ukazuje posebna čast. Neki čovjek ga je jednom upitao: ”Ko zavređuje moju najveću brigu?” On odgovori: ’’Tvoja majka. ”Čovjek upita: ”A ko onda?” On odgovori: ’’Tvoja majka.” Čovjek upita: ”A ko onda?” On odgovori: ’’Tvoja majka. ” Čovjek opet upita:  ”A ko onda?” On odgovori: ’’Onda tvoj otac. ”

Mnogo je još kur’anskih ajeta koji ukazuju na određena prava žene, kao i hadisa koji svjedoče o odnosu Muhammeda, salallahu ‘alejhi  we sellem, prema ženama i njihovom uvažavanju. Dovoljno je navesti hadis Muhammeda, salallahu ‘alejhi  we sellem, u kojem kaže:  „Žene su rođene sestre ljudi” , pa da nam sve bude jasno.

Sve što postoji na dunjaluku ima svoj uzrok postojanja i zadaće koje je odredio Uzvišeni, pa tako i muškarac i žena. Već smo istakli da je jedna od osnovnih njihovih zadaća očuvanje ljudskog roda, što se u islamu može ostvariti jedino u legitimnom braku.

”Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču?” (En-Nahl, 72.)

Međutim, brak nije određen samo za produljenje ljudske vrste, već ima i svoje druge strane koje pomažu čovjeku da živi ugodnim i lijepim životom na ovom svijetu ostvarujući i druge svoje bitne zadaće koje su mu određene.

”I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21.)

Ljubav i samilost spomenuti u ovom ajetu odnose se na harmoniju koja treba vladati u braku, a da bi se ona postigla potrebno je dosta truda, tolerancije, razumijevanja i povjerenja.

”…S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19.)

Allahov Poslanik, salallahu ‘alejhi we sellem, je rekao: ’’Svaki čovjek koji se strpi nad lošim postupcima svoje žene Allah će mu dati nagradu kojuje dao Ejjubu za nedaće koje su ga zadesile. A koja god se žena strpi nad lošim postupcima svoga muža Allah ćejoj dati nagradu kojuje dao Asiji, faraonovoj ženi. ”

Također, Poslanik, salallahu ‘alejhi  we sellem, je rekao: ’’Najbolji među vama su oni koji su najbolji svojim suprugama, aja sam najbolji svojima. ”

Poučan je za nas događaj koji se desio za vrijeme Omera, r. a., kada mu je došao neki čovjek da se požali na loše ponašanje svoje žene. Stajao je ispredvrata čekajući njegov izlazak i čuo Omerovu ženu kako mu prigovara, a Omer je samo šutio i ništa joj nije odgovarao. Čuvši to, čovjek se odluči vratiti kući razmišljajući: ”Ako je ovakvo stanje u Omera i pored njegove oštrine, na šta se ja onda imam žaliti?” Tad je Omer izašao i vidio čovjeka kako odlazi i pozvao ga pitajući šta traži. Ovaj ga obavijesti o razlogu svog dolaska i ispriča mu šta je čuo pred vratima, te da se zbog toga odlučio vratiti. Omer mu odgovori: ”Ja je podnosim zbog njenih prava koja ima kod mene. Ona mi kuha hranu, pere odjeću i doji moju djecu, a sve to nije njena obaveza. A pored svega toga, moje srce se kod nje smiruje i ne čini haram.” Čovjek reče: ”O,  vođo pravovjernih, i moja žena sve to meni radi.” Omer reče: ”Strpi se nad tim, brate moj, to vrlo kratko traje!”

Ne pozivamo ovdje na neograničeno trpljenje muškaraca u podnošenju svojih žena, nego da i jedno i drugo, kad se naljute ili kada dođe do nesuglasica, zastanu i saberu i oduzmu sve, imajući itekako na umu kakve vrijednosti ima njihov supružnik i koliko se zalaže u braku.

Poslanik, salallahu ‘alejhi  we sellem, je rekao:

’’Koja god žena umre, a njen muž bude zadovoljan njome, ući će u Džennet.”

’’Najbolja među vašim ženamaje ona koja, kada je muž pogleda, obraduje ga, kad joj nešto naredi, posluša ga, a kad je odsutan, čuva njega i njegov imetak. “

Također je Poslanik, salallahu ‘alejhi we sellem, rekao obraćajući se ženama: ’’Najvećaprevara kodAllaha na Kijametskom danu bit će da čovjek povjeri nešto svojoj ženi i ona njemu, a onda on ili ona o tome pričaju u društvu. ” Prijateljski odnos u braku je jako bitan, gdje su i suprug i supruga usmjereni ka ostvarenju istog cilja, imaju iste ili slične interese, čuvaju moral jedno drugoga i međusobno se pomažu.

”A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. -Allah je doista silan i mudar.’ (Et-Tevbe, 71.)

Za uspjeh bračne zajednice i odgajanje djece u njoj veoma važnu ulogu ima izbor bračnog druga. Budući supružnici trebaju imati na umu da je, pored kvaliteta koje treba da ima potencijalni supružnik (psihofizičko zdravlje, čast, obrazovanje, imetak, ljepota i sl.), najbitnija vjera, jer samo istinski vjernik će uvijek težiti ka ispunjenju Božijeg zadovoljstva, a to će postići uređujući svoj život po Kur’anu i sunnetu Muhammeda, salallahu ‘alejhi we sellem.

’’Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje.’ (En-Nur, 26.)

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ’’Ženu udaju:  njen imetak, ljepota, porijeklo i vjera. Uzmi vjernicu i biti ćešsretan. ”

Nakon ispujenja svoje najveće dužnosti — rađanja, za ženu “obaveza” nije završena. Poznato nam je da je u prvim danima djetetovog života najveća briga osigurati djetetu što zdravije hranjenje. A koja bi hrana mogla za dijete biti zdravija i korisnija od one koju mu je Allah, dž. š., pripremio, stvorivši u grudima njegove majke, mlijeko posebno samo za njega? Prehrana, čija je osnovna svrha da podmiri hranidbene potrebe organizma u životu i rastu djeteta, ima i mnogo drugih značenja koja će igrati važnu ulogu u duševnom razvoju i stvaranju uravnotežene ličnosti.

Djetetu nije potrebna samo hrana za njegov opstanak, nego i ljubav i emotivna sigurnost. Važno je druženje s majkom u toku obroka. Za vrijeme dojenja majka uzima dijete i privija ga uza se. Dijete je na rukama, na toplom, uz majčino tijelo i očigledno od početka uživa u tome.

Povezanost s majkom ima veoma značajnu ulogu u razvoju djeteta, a vrijeme hranjenja najbogatiji su i najpotpuniji trenuci. Tada se udovoljava djetetu u njegovom najvećem i tada jedinom zadovoljstvu, a cijelo njegovo malo biće teži zadovoljenju te potrebe. Važno je da ti trenuci prođu u mirnom, blagom, nježnom, smirenom raspoloženju, bez prekida i uzbuđenja, kad mehkoća majčinih prsa i blagost glasa i ruku smiruju napetost djeteta koje zahtijeva hranu i omogućuje mu da malo pomalo poistovjećuje majku sa srećom i zadovoljstvom.

Dojenje je prije svega čudesan čin koji majci pruža toliko radosti, bliskosti, topline i prisnosti, čin koji je potpuno prihvatanje materinstva i duboke radosti zbog toga.

Međutim, treba naglasiti da dijete u prvom redu treba majčinu blizinu, njenu nesebičnu ljubav i brigu. Način na koji se nešto daje mnogo je važniji od onoga šta se daje, i zato one žene koje iz nekog opravdanog razloga ne mogu dojiti dijete ne trebaju sebi prebacivati zbog toga.

Majke koje se nalaze u devetom mjesecu trudnoće još tada trebaju izvršiti pripreme za dojenje, kako fizičke tako i psihičke, informisati se o najboljim načinima za uspostavu dojenja preko raznih medicinskih knjiga ili posjećivati savjetovališta dojenja koja se sve više organizuju u našim bolnicama, da bi se dojenje što uspješnije uspostavilo. Potrebno je naglasiti da majke koje se ne pripremaju za dojenje ili su nedovoljno pripremljene mogu naići na niz problema prilikom uspostave dojenja.

Na našim prostorima često se čuje da je neka žena, dok je boravila u porodilištu, zadojila dijete ali se ne sjeća ko je, kako mu se zovu roditelji, pa nekad čak nije sigurna da li je dijete koje je zadojila bilo muško ili ženko, ni ne sluteći kakve su posljedice.

Prije zadajanja tuđeg djeteta potrebno je prvo ispitati cjelokupno zdravlje i dojilje i djeteta da ne bi došlo do širenja nekih bolesti od kojih su bolesni dojilja ili dijete, ili čak majka djeteta i njen muž.

Treba, također, naglasiti da prema šerijatskim propisima zadajanje tuđeg djeteta dovodi do širenja srodstva velikih razmjera, a širi muslimanska populacija, te činjenice nije ni svjesna zbog nedovoljne informisanosti o ovom pitanju. Razlog ovome je ili nedostatak literature na našem jeziku ili nepridavanje značaja ovoj temi.

Sve gore navedene činjenice jako su značajne da im se posveti posebna pažnja kao što je pisanje o tome, te da se razriješe mnoge zablude od kojih su: da se srodstvo širi samo na dojilju, da islam podstiče na davanje djece drugim ženama na dojenje, da se ne treba voditi računa o tome ko doji dijete itd.

Odlomak iz knjige:  “Trudnoća i dojenje – Islam i medicina”  autorica Suada Mujakić

Tvrdi povez, Broj stranica 150, Cijena 15KM, Narudžbe na e-mail kupiknjigu@live.com akos.ba