Uncategorized

Prijatelj Milostivog

Ibrahimov, a.s. život

Ibrahim, a.s., je živio dugo. Još od ranog djetinjstva je podnosio žrtve radi svoga primarnog cilja koji je smatrao najvažnijim u životu i koji je bio stožer njegovog uma, a to je bila pokornost Allahu, dž.š. Uzvišeni Allah nam navodi Ibrahima, a.s., kao primjer. U njemu imate divan uzor! Kao što govori i o Muhammedu, s.a.v.s.

Ibrahimova a.s. iskušenja
Ibrahimovi, a.s., sukobi su počeli još od njegove šesnaeste godine, a ti sukobi su: sukob sa ocem, sukob sa narodom i sukob sa kraljom. Sukob sa njegovim ocem: Ibrahimov, a.s., otac je bio nevjernik, gruba srca. Proizvodio je kipove u Babilonu u Iraku. Njih su obožavali pripadnici Ibrahimovog, a.s., naroda i to je bio izvor novca Ibrahimovog oca.  Sukob sa njegovim narodom. Njegov narod je živio u Iraku. Bili su narod nevjerstva, tvrdoglavosti i oholosti. Izigravali su se sa svakim koga bi vidjeli slabijim od sebe Sukob sa kraljem. To je bio kralj Nimrud. Govorio je za sebe da je bog. On je bio najveći i najgrublji kralj na svijetu. U četrnaestoj godini je Ibrahim, a.s., počeo govoriti svome ocu o obožavanju kipova i to da oni nisu adekvatni i da ne zaslužuju svu tu
svetost. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: Kada je rekao ocu svome: ‘O oče moj, zašto se klanjaš onome koji nit čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti? (Merjem, ajet 42) Ibrahim, a.s., je ovo kazao svome ocu sa blagošću, pažnjom, ljubavlju i osjećajnošću: „Oni te ne čuju, ne razmišljaju, niti ti mogu šta doprinijeti! Ostavi njihovo obožavanje!“. Ponovio mu je još jednom: O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti! (Merjem, ajet 43.) Ibrahim, a.s., nije rekao svome ocu: Ti si džahil, ti si neznalica, ti ništa ne razumiješ. Ja sam pametniji i razumniji od tebe. Postoji puno ljudi koji ne znaju način ophoðenja sa svojim roditeljima. Postupaju sa njima na grub način i bez uvažavanja. Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu prenosi Ibrahimove riječi: O oče moj, na klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan; o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug! (Merjem, ajeti 44-45.)
Samim lošim pogledim ili izgovorom: Uh!, na čovjekovu vagi djela se nagomila velika količina loših djela. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ko oštro pogleda svoje roditelje, ja ga se odričem!“. Uzvišeni Allah kaže:
Otac njegov je rekao: ‘’Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!’’ (Merjem, ajet 46.)
Otac mu reče: „Kamenovat ću te i istjerati iz kuće! Moraš se proći tog govora i obožavati ono što obožava tvoj otac i tvoj narod!“. Kako je Ibrahim, a.s., odgovorio:
„Mir tebi!’’ – reče Ibrahim – ‘’Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.’’ (Merjem, ajet 47.)
Uzvišeni Allah o Ibrahimovom narodu kaže:
‘’Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?’’ – upitaše oni. (El-Enbija, ajet 55.)
Uzvišeni Allah prenosi Ibrahimove riječi i kaže:
Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?’ – upita on. (El-Enbija, ajet 66.)
Takoðer kaže:
Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se  ne opametite? (El-Enbija, ajet 67.)
Ibrahim, a.s., je sa svakim postupao na način kako je to bilo potrebno. Sa ocem je razgovarao na blag i samilostan način, ali mu to kod naroda nije koristilo, već je sa njima bio strog i snažan. On je poslat sa Božanskom misijom i obavezan je dostaviti je. Kralj je bio nasilnik i grubijan. Kako sa njim postupiti? Kao sa ocem ili kao sa narodom? Ili poput ljudi koji sa kraljevima postupaju sa strahom i poniženjem? Pogledaj kako je ušao kod tog silnika i počeo sa obraćenjem, siguran u sebe i držeći se svoje ideje:
Gospodar moj je Onaj koji život i smrt daje! (El-Bekara, ajet 258.)
Ti za sebe tvrdiš da si bog, a Allah oživljava i usmrćuje… Sa njim je razgovarao na diplomatski način! Nije problem da vi ljude poštujete shodno njihovim položajima, bitno je da dostavite svoju poslanicu! Pogledajte pisma koja je Muhammed, s.a.v.s., poslao kraljevima pozivajući ih u islam:
„Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Heraklu, velikodostojniku Bizanta!“
„Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Mukavkisu, velikodostojniku Egipta!“
„Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Nedžasiji, velikodostojniku Abesinije!“ ( Ahmed )
Pogledajte ophoðenje Ibrahima, a.s., prema ocu uz svu ljubav, sa narodom uz strogoću i grubost, a sa vladarom diplomatski, a sa onima koji su obožavali zvijezde na najprostiji način.

 
Amr Halid
Prijevod sa arapskog:
Semir Rebronja

Povezani članci

Back to top button