Priče preživjelih logoraša: Dokumentarni film “Logori smrti” donosi potresne ispovijesti

  – Dokumentarni film “Logori smrti” režisera Avde Huseinovića donosi potresne ispovijesti više od 60 preživjelih logoraša, a premijerno će biti prikazan 24. novembra.

“Ovakve teme uvijek iznova bude neke neprebolne rane. Pamtim razne priče logoraša kojima su ubijali djecu pred njihovim očima, tjerali ih na monstruozne činove skupa sa braćom, sinovima i drugim logorašima. Nekoliko njih mi je prije snimanja kazalo da su pod sedativima ali da su spremni da ispričaju priču koja duboko leži u njima”, kaže u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Avdo Huseinović, režiser filma “Logori smrti” koji je kroz dokumentarnu formu prikazao stradanja logoraša širom BiH tokom ratnih godina.

Govoreći o inspiraciji za ekranizovanje filma o logorašima u BiH i njihovim stradanjima, Huseinović kaže kako su prva snimanja počela početkom 2014. godine te kako nisu bila nimalo jednostavna.

“U prvi mah sam mislio da će snimanje teći jednostavnije ali kasnije kad je krenulo sa svim, shvatio sam koliko je stradanje logoraša neistražena oblast i široka priča o logorima, logorašima, o jednom tako velikom zločinu koji se desio na kraju 20. stoljeća”, kaže reditelj filma i dodaje kako je ideja o kreiranju dokumentarca nastala u saradnji sa Savezom logoraša BiH.

Film, čija će premijera biti upriličena 24. novembra u Sarajevu, kroz skoro dva sata, kako je kazao Huseinović, prikazat će samo jedan dio strahota i tortura koje su prošli logoraši u BiH ratnih godina.

Prema riječima režisera film je sniman na području cijele BiH od Sarajeva preko dijelova istočne Bosne, Podrinja, Posavine i Hercegovine. Pored snimaka najzloglasnijih logora, “Logori smrti” prikazat će i autentične snimke zlostavljanja i ubijanja logoraša, a 67 njih pričaju svoje potresne priče o životu u logorima, ubijanjima, zlostavljanjima, mučenjima i silovanjima.

“Na početku filma napravio sam paralelu bh. logora sa logorima iz Drugog svjetskog rata kada je svijet rekao da se to više nikada neće ponoviti pa se sve to opet desilo na svega hiljadu kilometara od Aušvica sa istim metodama ili čak i gorim. Desilo  se pred očima cijelog svijeta i ono što je neobjašnjivo jeste činjenica da logora nisu bila pošteđena ni djeca”, kaže Huseinović te ističe da su brojna djeca u logorima ubijana i zlostavljanja.

“Ono što je meni kao autoru važno jeste da je ovo prvi video dokument koji priča i svjedoči, donosi neoborive činjenice agresije na BiH”, dodao je Huseinović.

Govoreći o filmu, napominje kako njegova realizacija nije bila moguća bez Saveza logoraša BiH koji je autoru filma dao pristup važnim dokumentima za koje do sada nije bilo prilike da budu javno prikazani.  Poseban dio filma pripada populaciji žena koje su također bile u logorima, a nekoliko njih odvažilo se da svoje najstrašnije događaje i doživljaje prepriča u filmu.

Predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković, prema riječima Huseinovića ima velike zasluge za ekranizovanje projekta “Logori smrti”. Uz njegovu, ali i pomoć drugih logoraša, kako kaže, film je prenio istinitu poruku.

 “Namjera nam je bila prenijeti istinu o logorima u BiH. O zločinima nad logorašima, o silovanim i ubijenim logorašima. Sve vrijeme savez radi u funkciji predstavljanja istine ali javnost BiH nema puno informacija o tome šta se to dešavalo u BiH u periodu 1992.-1995.”, kazao je Mešković u razgovoru za AA i pored ostalog naveo kako je porazna činjenica da nakon toliko godina nijedna institucija u BiH nema precizne podatke o logorašima koji su bili zatočeni, zlostavljani ili ubijeni tokom rata.

Prema evidenciji Saveza logoraša u BiH, ističe Mešković, kroz približno 657 logora u BiH prošlo je skoro  200.000 logoraša. Od tog broja u logorima je ubijeno 30.000 osoba, a silovano je oko 25.000 žena ali i muškaraca.

Film je prema riječima Meškovića, dobra prilika za podizanje svijesti građanima i nadležnim institucijama o ugroženoj populaciji logoraša.  

“Recimo, holokaust nad jevrejima jeste nešto što se desilo i to je historija dokazala ali želimo da se zna da su i u BiH bili logori i vršeni zločini ništa manji ili lakši nego u Drugom svjetskom ratu. Mi na edukativan način prikazujemo istinu o logorima u BiH. Savez je do sada izdao 18 raznih knjiga ali je došlo vrijeme da kroz film informišemo o torturama jer to je naša historija. Od nje niko ne smije bježati, niko je se ne smije stidjeti”, zaključio ke Mešković koji je i sam preživio logoraške dane.

Prisjećajući se logorskih strahota, istakao je da je kao oficir u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) zarobljen 1992. godine i odveden u logor u Sremsku Mitrovicu u Srbiji, kako kaže, samo zato što je bio Bošnjak. 

 “Moram reći da nisam vjerovao da ću to doživjeti. Mnogi nisu vjerovali i bili su u logorima jer nisu vjerovali da dojučerašnje komšije mogu da formiraju logore. Mislili smo kad je stao fašizam da su stali logori. Ali nisu svi tako razmišljali. U glavama nekih ljudi su postojale neke iskrivljene ideje i stavovi”, kazao je Mešković.

 Statistika Saveza logoraša u BiH također pokazuje da su skoro 80 posto logoraša bili muškarci, a drugi dio djeca i žene.

“Djeca su se u logorima rađala, ubijana su, a ima i onih koji su začeti u logorima kao produkt silovanja. I to je tema u kojoj se u BiH ne priča. Savez logoraša u BiH uskoro će krenuti u realizaciju projekta koji će se baviti logorašima muškarcima koji su silovani i seksualno zlostavljanji u ratu, a za to postoji dokumentacija i presude”, kazao je Mešković i dodao kako logoraši nikada nisu pozivali na mržnju i osvetu već samo na istinu o zlu koje ih je zadesilo.

Prema njegovim riječima, logoraši nakon ratnih trauma žive na margini društva te čine jedinu društvenu populaciju u BiH koja nema zakonski definisana prava, a na njima su vidljive psihičke ali i fizičke torture kroz koje su prošli. I taj dio života logoraša prikazan je u dokumentarcu “Logori smrti”.

 “Prestajem brojati filmove urađene. Mislim da je ovo osmi ili deveti film. Ljudi su gledali moje filmove od Amerike do Australije. Ljudi me zovu, zaustavljaju na ulici. Kad pogledam iza sebe imam osjećaj da sam uradio puno toga, a kad vidim koliko još imam za uraditi onda imam osjećaj da još uvijek stojim u mjestu”, napomenuo je Huseinović.

Akos.bA/AA