Prelasci na islam: Ivana Zejnep Zamučen

Mnogi od vas su nedavno bili u prilici pročitati vijest o još jednom povratku u Islam. Radi se o djevojci Ivani, koja je šehadet izgovorila u novootvorenoj džamiji u Lužanima (Ilidža). Nedavno smo bile u prilici upoznati ovu simpatičnu, skromnu i inspirativnu djevojku. Ivana Zejnep je pristala izdvojiti svoje vrijeme za čitateljke Divithane, odgovoriti nam na naša pitanja i tako nam bolje objasniti svoj put ka islamu.

Divithana: Zejnep, možeš li nam se, za početak, ukratko predstaviti?

Ivana Zejnep: Zovem se Ivana Zejnep Zamučen. Imam 17 godina. Pohađam Zrakoplovnu tehničku školu u Sarajevu. Moj otac je iz Hrvatske, a mama iz Bosne i Hercegovine. Mama se tamo udala, ali je došla u Sarajevo da mene rodi. Kada sam imala godinu dana, otac je poginuo u saobraćajnoj nesreći, pa je mama odlučila da se vrati u Sarajevo.

Divithana: Koliko si znala o islamu ranije, obzirom da si većinu života provela u Sarajevu?

Obzirom na to da sam rođena u kršćanskoj porodici, odgajana sam da ljude djelim na dobre i one koji to nisu. Odrasla sam u mjestu u kojem sam bila okružena muslimanima. Kao dijete sam išla u mekteb i na islamsku vjeronauku, ali mama je željela da idem i u katoličku crkvu, zbog njenog oca. Tako da sam ja išla i tamo i ovamo. Svi moji prijatelji su išli u mekteb kad smo krenuli u osnovnu školu, pa sam i ja s njima išla. Mama nije imala problema s tim, bilo joj je važno da poštujem druge, iako sama nije prakticirala vjeru. Vremenom mi se odlazak u crkvu sve manje sviđao. Poslije nekog vremena sam prestala da idem tamo jer su se djeca ružno ponašala. Međutim, kako sam odrastala, tako sam prestala da idem i u mekteb. Nakon svega toga, jedna drugarica me pozvala da idemo u protestantsku crkvu. I pored toga što sam išla u protestansku crkvu, čitala sam Kur’an i zanimala se za islam.

Divithana: Zaista je iznenađujuće da si i kao djevojčica iz katoličke porodice bila dobrovoljno vezana za islam, kroz mekteb i vjeronauku. Šta je najviše utjecalo na tebe? Kada si konačno odlučila da postaneš muslimanka?

Ivana Zejnep: Valida, prijateljica koju sam upoznala kada sam krenula u srednju školu, je iz Sandžaka, pa sam u toku ramazana prošle godine bila kod nje u Sjenici. Tamo smo bili kod njenog dajdže, koji je inače hodža. Nekako sam se zbližila s njima, zavoljela sam ih kao da su moja porodica. Kako je njen dajdža islamu podučavao svoja 2 mlađa sina, tako sam i ja učila s njima. Moje srce se u tim trenucima jednostavno drugačije osjećalo, ne mogu to opisati. Zavoljela sam islam, uvidjela velike razlike između islama i drugih religija. Islam je baš čista vjera. Bilo je prelijepo vidjeti moje prijatelje kako se pridržavaju propisa, klanjaju i poste svaki ramazan. Moje srce i moj um osjećali su da mi fali nešto u mom životu. Nešto što bi me upotpunilo. To nešto je bio islam.

Ove godine sam Validi predložila da zajedno postimo. Željela sam da i ove godine idemo u Sjenicu, namjeravala sam da izgovorim šehadet pred njenim dajdžom, ali zbog posla nisam mogla otići tamo. U međuvremenu sam sama naučila da uzimam abdest, kupila sebi ilmihal i učila sama iz njega. Razgovarala sam sa Validinim bratom, Denisom, i on mi je predložio da me upozna s hafizom Ammarom Bašićem i da pred njim izgovorim šehadet. Moje srce me je navelo na to. Moj um i tijelo su tražili duhovnu hranu i nisam se smirila dok nisam izgovorila šehadet. Iako sam još prošle godine odlučila izgovoriti šehadet i postati muslimankom, dragi Allah dž.š. je htio da to bude ove godine.

Divithana: Poznate su nam mnoge priče o neprihvatanju ljudi koji su se vratili vjeri od strane njihovih najbližih. Kako je reagovala tvoja mama?

Ivana Zejnep: Mama je već ranije mogla pretpostaviti neke stvari, jer me je viđala kako naveče abdestim i uzimam Kur’an da čitam. Prije ovog svega, mama mi je milion puta rekla: “Taman da ubiješ čovjeka, možeš mi reći”. Tako sam joj jednog dana došla i pitala je: “Šta ako ti kažem da sam ubila čovjeka? Ona je bila zbunjena: “Pa, razmotrili bismo situaciju”. Ja sam tada rekla: “Nisam ubila čovjeka, ali sam uradila nešto lijepo. Za mene lijepo, ali ne znam kako ćeš ti reagovati. Šta bi ti rekla ako kažem da je moja vjera islam?” Mama je stala, pogledala me i rekla: “Ako je to tvoja volja, nemam ništa protiv toga. Samo, spremi se na kritike i da će te ljudi gledati drugačije.”

Malo prije toga se jedna moja drugarica pokrila i njena mama ju je izbacila iz kuće. Kada sam ja to svojoj mami rekla, njena reakcija je bila: “Je li treba pomoći toj curi, da dođe kod nas? To nije ništa ružno, to je baš lijepo.” Kada sam bila dijete, najbolja drugarica mi je bila kćerka hodže i vjeroučiteljice. Mama nije imala ništa ni protiv toga i često sam išla u kuću te drugarice. Još kao djevojčica sam tražila od mame da mi kupi Kur’an i ona ga je kupila. Mama me naučila sam da sami biramo svoj put i sami odlučujemo kakav ćemo čovjek postati.

Divithana: Hvala Bogu pa te je mama tako odgojila i podržala u svemu. Zaista je lijepo čuti jednu takvu priču. Šta je sa ostalima?

Ivana Zejnep: Tih par dana mi je bilo na pameti kako će sve to proći, pogotovo zbog iskustva te moje prijateljice koja se pokrila, a rođena je u muslimanskoj porodici. Zato sam se najviše bojala. Znam i da pokrivene žene gledaju drugačije. Drugačije je kad pokrivena drugarica traži posao i kad ga tražim ja. Prije će ga dati meni, Ivani, nego njoj. Upravo zbog takvih stvari mi je mama rekla da se spremim na kritike. Rodbina mi nije ništa rekla na to sve, prihvatili su to bez komentara.

Imam super razred i skoro svi su muslimani. Svi oni su znali kako se ja ponašam, ali su se uvijek čudili: “Kako ti, Ivana, znaš toliko o tome svemu?” Kada sam došla u školu nakon što sam prihvatila islam, svi su mi čestitali i izgrlili me.

Divithana: Zašto baš ime Zejnep?

Ivana Zejnep: Cijeli taj dan sam razmišljala o imenu. Kad sam bila mala, čula sam negdje ime Zejnep i toliko mi se svidjelo da sam još tada rekla da želim svojoj kćerci dati to ime. Tek poslije, kada je Denis pitao hafiza je li lijepo ime koje sam odabrala, sam saznala značenje imena, i dodatno mi se svidjelo.

Divithana: Kako si se navikla na klanjanje 5 puta dnevno? Je li ti teško ustati na sabah?

Ivana Zejnep: Kao što sam već prije rekla, kad sam bila mala išla sam u mekteb i tada sam naučila klanjati, ali sam to zaboravila, te sam nabavila Ilmihal za prvi stupanj vjerske pouke i počela sve ispočetka učiti. Osjećam se ljepše kad klanjam i finija sam sebi nekako. Drugačije mi je ponašanje, imam ljepše razmišljanje. Trudim se klanjati svaki namaz, ali podne obično moram naklanjati zbog škole.

Nije mi bilo teško ustajati na sabah, ali sam se uvijek plašila da ne zakasnim, pa sam alarm navijala nekad i mnogo ranije. Onda bih, spremivši se za namaz, čekala vrijeme kad treba da počnem.

Divithana: Spomenula si da si željela postiti ovaj ramazan. Jesi li uspjela?

Ivana Zejnep: Budući da sam muslimankom postala poslije Bajrama, nisam mogla postiti ramazan kao muslimanka. Zbog svoje dužnosti, obaveze ali i iz ljubavi prema Gospodaru, Milostivom, Samilosnom, postila sam u sljedećem mjesecu. Prvi dan mi je bilo malo teško, jer sam navikla piti mnogo vode i žeđ je bila skoro nepodnosiva, ali sam uspjela izdržati i zadnji sati do iftara Allahovom milošću su brzo prošli.

Tokom razgovora s Ivanom Zejnep, nismo mogle sakriti svoje oduševljenje njenim pristupom vjeri i životu. Zaista smo sretne zbog povratka islamu jedne ovako mlade, inteligentne i pozitivne djevojke. Još smo sretnije jer je Ummet bogatiji za osobu koja je svojom voljom, a Božijom Uputom, odabrala da korača Pravim Putem. Osobu koja zna zašto je islam prava vjera za nju i koja će, nadamo se, biti primjer drugima.

Molimo Uzvišenog da i nas i nju pomogne u nastavku Puta. Amin.

divithana.com