U posljednje vrijeme jedna od aktuelnijih tema je ona o vakcinaciji, odnosno imunizaciji djece. U našoj državi, kao i u Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj, Bugarskoj, Češkoj, Poljskoj, Rumuniji, Sloveniji, vakcinacija je propisana zakonom, a predviđene su i zakonske sankcije, iako se u BiH još uvijek ne sprovode.
Ustavni sud Republike Hrvatske je otišao i korak dalje pa je odluku o obaveznoj vakcinaciji argumentovao riječima: „Pravo djeteta na zdravlje važnije je od roditeljevog prava na izbor.“
Detaljnije o ovoj temi razgovarali smo sa doc. dr. Lutvom Sporiševićem, specijalistom pedijatrije, uposlenikom JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo – Centar za nastavnu i naučno-istraživačku djelatnost.
Akos.ba: Šta je zapravo vakcina?
Dr. Sporišević: Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) vakcina/cjepivo je biološki pripravak (lijek) koji omogućava proizvodnju antitijela (zaštitnih supstanci) u ljudskom organizmu rezultirajući poboljšanju imuniteta (otpornosti) protiv određenih zaraznih oboljenja. Strogo kontroliranim tehološkim postupcima vakcine se prave od živih ali oslabljenih mikroorganizama, mrtvih mikroorganizama ili određenih dijelova mikrorganizama. Na unijete mikrorganizme ili njihove sastojke-antigene, u dječijem organizmu /ili organizmu odrasle osobe stvaraju se antitijela, koja štite organizam od zaraznih bolesti.
Akos.ba: Zašto je važno da dijete bude vakcinisano i koje su posljedice nevakcinacije?
Dr. Sporišević: Vakcinacija je jedno od najvećih medicinskih dostignuća, zajedno s otkrićem antibiotika i rehridracijske otopine, koja je spasila milione i milione ljudskih života, smanjila učestalost oboljevanja od niza zaraznih bolesti, omogućila bolju kvalitetu života i produžila očekivano trajanje života. Vakcinacijom je spašeno više života nego bilo kojom medicinskom intervencijom. Zahvaljujući urednom procjepljivanju populacije mnogobrojne bolesti su potisnute odnosno gotovo su nestale velike boginje, gušobolja, dječija paraliza, tetanus, a značajno je smanjena učestalost ospica, rubele i zaušnjaka. Ako se sprovodi kontinuirana vakcinacija, tj. da obuhvat vakcinacijom bude 95% doći će do ponovne pojave niza zaraznih oboljenja kojih više nema ili su u zanemarljivom broju, koje mogu imati i ozbiljne posljedice.
Akos.ba: Koje su kontraindikacije za vakcinaciju?
Dr. Sporišević: Sumarno govoreći, najznačajnije kontraindikacije za vakcinaciju su: akutne bolesti i febrilna stanja (povišena temp. 38 C,) srednje teška ili teška bolest, primarni i sekundarni poremećaj imuniteta (imunodeficijencija), alergijska reakcija na sastojak vakcine, teže nupojave na prethodno datu vakcinaciju, trudnoća i progresivne bolesti mozga.
Akos.ba: Koje su najčešće nuspojave vakcine i koja vakcina ima najviše nuspojava?
Dr. Sporišević: Nakon aplikacije vakcine/cjepiva, kao i kod primjene bilo kojeg lijeka, mogu se pojaviti određene nuspojave, koje su 0,01% uglavnom rijetke (0,01 do 1% cijepljenje djece) ili vrlo su rijetke (cijepljenje djece). Najčešće se radi o prolaznim nespecifičnim nupojavama na datu vakcinu (bol, crvenilo, otok ili toplina na mjestu aplikacije vakcine odnosno moguća je i pojava povišene temperature ili malaksasalost), koje se pojavljuju tokom prvih 48 sata od primjene vakcine. Specifične nuspojave se javljaju nakon vakcinacije određenim vakcinama – npr. zaušnjaci nakon vakcinacije protiv zaušnjaka, prolazno sniženje trombocita (trombocitopenija) nakon vakcinacije protiv krzamka i rubele, vakcinalni paralitički poliomijelitis (dječija paraliza) nakon vakcinacije oralnim polijem (OPV)…
Akos.ba: Da li roditelj može pitati ljekara da mu navede sastav vakcine koju će dijete primiti?
Dr. Sporišević: Prije aplikacije odgovarajuće vakcine liječnik će osim pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju djeteta, roditeljima objasniti, odnosno odgovoriti na sva njihova pitanja vezana za vakcinaciju (koja je vakcina odnosno sastojak vakcine, moguće nuspojave i dr.).
Akos.ba: Koja je razlika između celularne i acelularne vakcine i u kojim slučajevima se koja daje?
Dr. Sporišević: Do 1990. u USA u upotrebi je bila cjelostanična vakcina (celularna vakcina) protiv velikog kašlja koja se daje zajedno s vakcinom protiv gušobolje i tetanusa (DTwP), aod 1990. u upotrebi je, koju i mi koristimo trenutno, prečišćena ili acelularna vakcina (DTaP). Cjelostanična vakcina protiv velikog kašlja sadrži umrtvljene bakterije uzročnika velikog kašlja, dok acelularna vakcina sadrži ili inaktivirane toksine uzročnika velikog kašlja u kombinaciji s nekim komponentama baterije koja uzrokuje veliki kašalj. DTwP ima veću reaktivnost odnosno veću učestalost nuspojava (otok i crvenilo na mjestu aplikacije, povišena temperatura i uznemirenost djeteta) napram acelularnoj DtaP vakcini. Lokalne reakcije su povezane s dobi i brojem primljenih vakcina, te se DTwP ne primjenjuje kod adolescenata i odraslih. Određena istraživanja ukazuju da djeca koja su primila DTaP su češće oboljevala od velikog kašlja nego djeca koja su primila DTwP, što ukazuje da se trebaju proizvesti nove acelularne vakcine koje će imati bolju efikasnost uz očuvani minimalni rizik nuspojava.
Akos.ba: Dugogodišnja negativna kampanja protiv MMR vakcine dovela je do toga da pojedini roditelji odbijaju da njihovo dijete primi tu vakcinu. Šta je zapravo MMR vakcina i od kojih virusnih bolesti štiti?
Dr. Sporišević: MMR ili MPR je živa trovalentna atenuiirana vakcina protiv krzmka, ospica (morbila), zaušnjaka (parotitisa) i rubele ili rubeole. Primjena ove vakcine preporučuje se s navršenom prvom godinom života, a djeca se docijepe (revakcinišu) prilikom upisa u prvi razred osnovne škole. Ako djeca nisu vakcinisana protiv ovih bolesti iz bilo kojih razloga, a nema kontraindikacija za vakcinaciju, djeci treba što prije dati prvu dozu, a revakcinisati ih nakon polaska u školu ili mjesec dana nakon date prve doze.
Akos.ba: Da li je dokazana povezanost MMR vakcine i autizma?
Dr. Sporišević: Britanski dječiji hirurg J. Wakefiled je 1998. objavio članak u kojem smatra da postoji povezanost cijepljenja MMR-om i autizma. Detaljna analiza i mnogobrojna kasnija referentna znanstvena istraživanja pokazala su da je pomenuto istraživanje rezultat subjektivnih tumačenja prisutne simptomatologije kod djece-trećina djece s regresivnim oblikom autizma uopće nije bila autistična, bolesnici koji su navedeni kao „prethodno normalni“ i prije cijepljenja MMR-om su imali pervazivni razvojni poremećaj.
Neka patološka stanja, kao i autizam, nisu klinički vidljivi odmah po rođenju djeteta, nego se manifestiraju (postaju vidljivi) kasnije tokom rasta i razvoja, mogu koindicirati s davanjem vakcine te se bezrazložno uspostavi uzročna povezanost vakcine i autizma. U tom kontekstu se u posljedne vrijeme učestalo navodi povezanost MMR vakcine i autizma, ali ozbiljne studije su odbacile povezanost MMR vakcine i autizma. Odbijanje MMR vakcinacije može dovesti do ozbiljnih posljedica – 100 000 djece u svijetu godišnje umire od krzamka, 1/20 oboljele djece od krzamka dobije upalu pluća,1/1000 djece s krzamkom dobije upalu mozga, a 7-10 godina nakon preboljelog krzamka može se javiti fatalno oboljenje subakutni sklerozirajući panencefalitis. Od 1000 oboljele djece od krzamka 1-2 djece umire. Prema podacima SZO u FBiH zbog nevakcinisanja od krzamka bila je epidemija krzamka, tj. registrirano je 3 000 oboljele djece. Jedini način da smanjilo učestalost oboljevanja od krzamka, a i zaušnjaka i rubele, te da smanjimo učestalost ozbiljnih komplikacija i spriječimo smrtni istog kod krzamka je da djecu vakcinišemo tj. cjepni obuihvat MMR vakcinom od 95% omogućava adekvatnu kontrolu odnosno nadzor nad krzamkom.
Akos.ba: Iako se rubela može pojaviti uprkos vakcinaciji zašto je vakcinacija obavezna za nju?
Dr. Sporišević: Vakcina protiv rubele daje se u sklopu trovalentne MPR vakcine, a osim sprječavanja smanjenja oboljevanja od rubele, ima i značaj u sprječavanju nastanka prirođenih malformacija (embionalna embiopatija). Ako trudnica tokom prvih mjeseci dođe u kontakt s virusom rubele, a tokom djetinjstva ili kasnijue nije primila MPR vakcine, njena trudnoća može imati dalekosežene posljedice – abortus, smrt ploda, a može doći do mikrocefalije, nagluhosti ili gluhoće, prirođenih anomalija na srcu i drugih anomalija. Tokom kasnijeg života može doći do psihomotorne usporenosrti, autizma, disfunkcije štitne žijezde i šećerne boelsti koje može biti povezano s infekcijom s virusom rubele. Zbog toga je bitno djevojčice, kao i dječake, sistemski i potpuno vakcinisati kako bi spriječili navedeno, jer ne postoji drugi lijek za navedeno, osim obavezne vakcinacije ne samo radi lične, već i kolektivne zaštite.
Akos.ba: Da li u BiH postoje evidentirani slučajevi djece koja imaju ozbiljne posljedice od vakcine, ili slučajevi sa smrtnim ishodom?
Dr. Sporišević: Na osnovu relevatnih podataka, do sada nije evidentiran niti jedan smrtni slučaj niti ozbiljna komplikacija kod djeteta ili djece koja su primila vakcinu/e.
Akos.ba: Koliko je važno pratiti kalendar vakcinacije i šta znači ako se neka vakcina iz tog programa propusti?
Dr. Sporišević: Vakcinacija je najefikasniji i najčešće jedini mogućni način zaštite pojedinca i stanovništva od niza zaraznih bolesti (tuberkuloza, zarazna žutica B, djelija paraliza, gušobolja, tetanus, veliki kašalj, krzam, zaušnjaci, rubeola i bolesati uzrokovane Haemophilus influenzae tip B). Vakcinacijom se postiže indiuvidulani i kolektivni imunitet. Liječnik praktičar će tokom redovitih pregleda odnosno sistematskih pregleda provjeriti da li je vakcinalni status djeteta potpun ili nepotpun, te će ovisnosti od toga preduzeti aktivnosti da dijete bude vakcinisano saglasno njegovoj dobi odnosno dobije one vakcine koje je propustilo saglasno Kalendaru obavezne imunizacije u FBiH.
Potreban je adekvatni partnerski odnos zdravstvenih djelatnika i roditelja djece da se ne propusti ili zaboravi davanje propuštene vakcinacije, što se treba nadoknaditi što je prije moguće, uvažavajući zdravstvenu kondiciju djeteta odnosno eventulane kontraindikacije za vakcinaciju.
Akos.ba: Postoji li rizik za vakcinisano dijete koje boravi među grupom nevakcinisane djece?
Dr. Sporišević: Ponekada se dešava da zarazna bolest probije zaštitne mehanizme u inače potpuno vakcinisane djece – probojna infekcija, te se može desiti infekcija i kod vakcinisane djece. Najčešći uzroci za probojnu infekciju su djeca koja nisu vakcinisana, nepotpuno su vakcinisana ili revakcinisana – nevakcinisana ili nepotpuno vakcinisana djeca osim što mogu oboljeti od preventabilnih zaraznih bolesti ugrožavaju i vakcinisanu djecu te i ona mogu oboliti usprkos što su adekvatno vakcinisana. Kada bi sva djeca ili skoro sva djeca bila vakcinisana (95%) imali bi značajnu ličnu i kolektivnu zaštitu te ne bi došlo ni do probojne infekcije.
Za Akos.ba piše: Adela Kukić
Adela Kukić, studentica Komunikologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, je polaznica edukacije na portalu Akos.ba za saradnike/dopisnike.
