Pouke iz sure el-E’araf: Iz njihovih grudi ćemo zlobu odstraniti

Milostivi Allah veli: „A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili- Mi nikoga ne zadužujemo mimo njegovih mogućnosti – biće stanovnici dženneta, u njemu će vječno ostati.“

Podigli smo sa njihovog zahira (vanjske strane, tijela) i njihovog batina (unutarnje strane, srca) teškoću činjenja dobrih dijela, pa smo im, ljepotom Naše upute (tevfik), olakšali da čine djela pokornosti.
„Iz njihovih grudi ćemo zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći…“ Očistit ćemo njihova srca od sklonosti ka bilo kojoj vrsti prevare i učinit ćemo njihove tajne čistim od svake mahane.
– Očistili Smo srca arifa od svake (dunjalučke) naslade i vezanosti,
– očistili Smo srca zahida od svake potrebe i želje,
– očistili Smo srca pobožnjaka od svake potvore i strasti,

– očistili Smo srca zaljubljenih od ljubavi prema prolaznim stvarima, a njihova prsa od svake zlobe. Svako od njih je na svom stupnju.
I kaže se: Uzvišeni Allah nakon što je stvorio Džennet, njegovo uređenje je prepustio meleku Ridvanu, Arš je prepustio na čuvanje melecima nosačima, ključeve od Kabe je prepustio plemenu Beni Šejbe, dok je čišćenje vjerničkih prsa uzeo na Sebe Lično.

„… i oni če govoriti:“Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg su zaista istinu donosili“… u ovom njihovom iskazu je njihovo priznavanje da oni nisu stigli tamo gdje su stigli, od visokih stepeni i velikih darivanja, svojim zalaganjem i zato što su to oni zaslužili. Ne, nego se ovdje, u temelju, radi o dobroti i blagosti Njegovoj.
„… i njima će se doviknuti:“Taj džennet ste u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!“(El-Ea’raf,42-43) Što predstavlja smiraj za njihova srca i njihovo uveseljavanje. Inače; kad oni pogledaju te veličajne stepene biće im sasvim jasno da ih njihova djela, koja su pomiješana sa određenim manjkavostima, ne zaslužuju. (Letaifu-l-Išarat, II/230-231)

Trud i zalaganje nefsa (mudžaheda) i čišćenja srca (tasfije) je put odabranih. Jednom dok je Ibrahim ibn Edhem namjeravao uči u pustinju došao mu je šejtan plašeći ga sljedećim riječima: „Ovo je opasna pustinja a ti nemaš ni hrane ni jahalice!“ Međutim, Ibrahim je želio da pređe pustinju i to da na svakoj njenoj milji klanja hiljadu rekata. Što je naumio to je i sproveo. Ostao je u pustinji dvadeset godina. Jednom, u tom periodu, dok je na hadž putovao Harun er-Rešid došao je do njega i upitao ga: „Kako si; o Ebu Ishak?“ Ibrahim ibn Edhem mu je odgovorio:

„Krpimo svoj dunjaluk,
cijepajući svoju vjeru,
pa niti će naše vjera ostati
a niti onoga što krpimo?!“
„A blago li robu koji je prednost dao
Allahu, svom Gospodaru,
pa dade svoj dunjaluk
za ono čemu se nada!“ (Ruhu-l-Bejan, III/162)

Izvor: Džennetske nagrade
Autori: Imam El-Kušejri i šejh Ismail Hakiki
Za Akos.ba pripremila: Samira Muratović