“Potočarske sjene” Velije Hasanbegovića tihog revolucionara

Kao šesnaestogodišnjak, Velija Hasanbegović je sa bratom i ocem preživio strijeljanje. Baš tu, na obali jezera Perućac.
Dok sam gledao njegove fotografije, bilo mi je jasno da je to jedna od najpotresnijih priča našeg vremena i jedinstveni slučaj fotografa koji je otišao da uslika mjesto gdje je i sam sa članovima svoje obitelji trebao biti pogubljen.
Kao šesnaestogodišnjak, Velija Hasanbegović je sa bratom i ocem preživio strijeljanje. Baš tu, na obali jezera Perućac. Dok sam gledao njegove fotografije, bilo mi je jasno da je to jedna od najpotresnijih priča našeg vremena i jedinstveni slučaj fotografa koji je otišao da uslika mjesto gdje je i sam sa članovima svoje obitelji trebao biti pogubljen.
Piše: Nihad Kreševljaković
Velija Hasanbegović je umjetnik sa izrazito istančanim osjećajima, podjednako posvećen izboru teme i njenoj realizaciji. U njegovim radovima umjetnost se prikazuje kao gotovo savršena sinteza estetike i etike. Njegova životna priča je poput nekog trilera o kojoj se govori šapatom. Čini mi se da na isti način treba govoriti i o njegovim izložbama kao što su „Drina/Jezero Perućac, „I moja bijela traka“ i „Potočarske sjene“.
Opširnije na portalu Al Jazeere: