„Plastika, plastika posvuda“: Možemo li sklopiti ugovor?

Zemlje bi se u decembru mogle dogovoriti o prvom u svijetu ugovoru o smanjenju količine plastike koja završi u okolišu, a predviđa se da će se, ako se ništa ne preduzme, utrostručiti do 2060. godine.

Globalna proizvodnja sintetičkih polimera koji čine gradivne blokove plastike porasla je 230 puta od 1950-ih, kaže Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

Ukupna proizvodnja se udvostručila između 2000. i 2019. na 460 miliona tona, brže od robe poput čelika, aluminija ili cementa.

Do 2060. godine, ako se ne kontroliše, ta brojka će se gotovo utrostručiti, na 1,2 milijarde tona, prema OECD-u.

Rast proizvodnje plastike uglavnom se dogodio u Sjedinjenim Državama, na Bliskom istoku i u Kini.

Pandemija COVID-19 i ekonomske krize koje su uslijedile imale su dva značajna i suprotna utjecaja na potrošnju plastike.

Prvi je porast potrošnje plastike za jednokratnu upotrebu u zdravstvu, maloprodaji hrane i e-trgovini.

Drugi je pad u sektorima pogođenim inflacijom i globalnom ekonomskom krizom, poput automobilske i građevinske industrije.

Problem s otpadom

Sama količina plastičnog otpada proizvedenog širom svijeta više se nego udvostručila u posljednjih 20 godina, sa 156 miliona tona u 2000. na 353 miliona tona u 2019. godini.

Očekuje se da će se gotovo utrostručiti na nešto više od milijardu tona do 2060. godine.

Više od dvije trećine ovog otpada čine predmeti sa životnim vijekom kraćim od pet godina, poput plastične ambalaže, potrošačkih proizvoda i tekstila.

U 2019. godini, 22 miliona tona plastike našlo je svoj put u životnu sredinu, uključujući šest miliona tona u rijekama, jezerima i okeanima, prema OECD-u.

Plastika čini “najmanje 85 posto ukupnog morskog otpada”, prema Programu Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP).

Većina svjetskog plastičnog otpada uzrokovana je lošim upravljanjem otpadom, a drugi manji izvori uključuju bacanje smeća, habanje automobilskih guma i mikroplastiku.

Do 2060. godine, OECD predviđa da će se količina otpada u okolišu udvostručiti na 44 miliona tona, uglavnom veće plastike, ali i sitnih čestica koje su otkrivene u krvi i majčinom mlijeku.

Samo devet posto svjetskog plastičnog otpada se reciklira; 19 posto je spaljeno; a gotovo 50 posto završi na kontrolisanim deponijama.

Preostalih 22 posto se napušta na divljim deponijama, spaljuje na otvorenom ili se ispušta u okoliš, što dovodi u opasnost zdravlje ljudi.

Utjecaj na okoliš, klimu i zdravlje ljudi je sve gori, kažu iz OECD-a.

Plastika koja se akumulira u okolišu nije biorazgradiva, potrebno joj je stotine godina da se razgradi i raspadne na sitne mikroskopske čestice.

Ona “guši morske vrste, ima negativan utjecaj na tlo, truju podzemne vode” i može imati ozbiljne posljedice po zdravlje, navodi UNEP.

„Čestice plastike su posvuda, u vodi sa česme, u vodi za piće, u podzemnoj vodi“, dodaje Greenpeace.

Plastika također nosi značajan ugljični otisak.

U 2019. godini plastika je proizvela 1,8 milijardi tona stakleničkih plinova koji zagrijavaju planetu, ili 3,4 posto ukupne globalne količine, kažu OECD i UNEP.

Prema OECD-u i UNEP-u, blizu 90 posto ovih emisija dolazi od proizvodnje i prerade plastike, koja se dobiva iz sirove nafte i prirodnog plina.(trt balkan)

akos.ba