Pisanje dnevnika poboljšava regulaciju emocija

Piše: Marica Stijepović

Kada god pokušamo napisati praktičan tekst  za ljude koji pate od nekog emocionalnog problema, kao što je na primjer anksioznost, savjetovaće vam da se opredjelite za neki vid ‘’dugoročnog tretmana’’ (šta god to u vašem slučaju značilo), da vježbate  i da – pišete o svom problemu.

Zdravorazumski gledano, zvuči korisno, ali možda niste znali da ova preporuka ima svoju potvrdu i u naučnim istraživanjima. Također, do sada se malo znalo o tome na koji način i kojim mehanizmima pisanje pomaže emocionalnoj regulaciji.

Metju Liberman sa Kalifornija Univerziteta, se u svojim istraživanjima bavio korištenjem MRI snimaka kako bi pojasnio načine na koje mozak funkcioniše prije i nakon pisanja o osjećanjima.

Ukratko, snimci mozga pokazali su da pisanje o osjećanjima smanjuje aktivnost u amigdali, koja je odgovorna za kontrolu i regulaciju intenziteta emocija.

Ovaj efekat se pokazao tačnim bez obzira na modalitet pisanja o osjećanjima: bilo da su ljudi pisali dnevnik, poeziju ili čak zapisivali tekstove pjesama kako bi njima iskazali negativne emocije. Liberman je naveo da ljudi često i ne znaju da im pisanje pomaže, te da je to ponekada evidentno tek kada se pogleda snimak mozga. Ključna reč je ‘’imenovanje osjećanja’’, to jest pronalaženje riječi za negativna emocionalna iskustva kroz koja prolazimo.

Liberman je izveo je zaključak da je zapravo neophodno da imenujemo svoja osjećanja, a da pisanje dnevnika o njima može da dovede do generalnih benefita po mentalno zdravlje. Mnoge terapije, navodi on, insistiraju na promjeni uvjerenja, a nalazi istraživanja ukazuju na to da samo spoznavanje uvjerenja, kao i pisanje o njima može da dovede do poboljšanja.

Na pitanje zašto su onda mnogi pisci daleko od toga da budu najveselije osobe na svijetu, Liberman je odgovorio da ne znamo kakve bi te osobe bile kada uopšte ne bi pisale, te da možda posjeduju snažnu unutrašnju motivaciju za pisanje upravo iz ovog razloga.

Čitanje dnevnika koji smo vodili mnogo godina ranije, može nam pomoći da se prisjetimo prošlosti, da ne zaboravimo male, sitne lijepe detalje iz naše prošlosti te da uvidimo koliko smo sazreli na putu našeg ličnog razvoja.

Možemo se prisjetiti kako smo pronašli snagu da prebrodimo teške trenutke, te kako smo bili hrabri da neke stvari postignemo dok smo mislili da možda nećemo.

Pisanjem dnevnika možete kontinuirano pratiti kako ste se osjećali prije važnih događaja (bilo ugodnih ili neugodnih) te s vremenom naučiti bolje osluškivati svoju intuiciju.

Osim što ćete kontinuiranim pisanjem poboljšati vještinu pisanja, u svoj dnevnik možete nešto nacrtati, istaknuti neke svoje misli  koje vas podsjećaju na lijepe trenutke ili na neku dragu osobu.

Možete voditi i foto-dnevnik, u koji ćete lijepiti zanimljive fotografije koje ste snimili taj dan ili napraviti kolaž od fotografija…  Granica je samo u vašoj kreativnosti i mašti.

Kao što se osjećate bolje kada podijelite svoj problem s nekim, isto tako izražavanje negativnih emocija i stvari koje vas “tište” na papir, pomoći će vam da ih lakše “otpustite” i osjetite “olakšanje”.

Ako želite svoje misli i emocije podijeliti ne samo u pisanoj formi, već i s drugim ljudima, možete razmisliti o pisanju bloga.

psihobrlog.wordpress.com i krenizdravo.rtl.hr