Oslobađanje Vozuće – prekretnica u borbi za Bosnu i Hercegovinu

Na današnji dan, 11. septembra 1995. godine, udružene snage Drugog i Trećeg korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine izvele su jednu od najznačajnijih operacija u toku rata – oslobađanje Vozuće, jednog od najutvrđenijih uporišta srpskih snaga na prostoru srednje Bosne.
Ova vojna akcija označila je strateški i moralni preokret u ratu, a njen značaj nije bio samo u oslobađanju teritorije, već i u spajanju dvaju korpusa Armije RBiH, što je dodatno ojačalo odbrambene sposobnosti i moral boraca.
Vozuća – simbol otpora i žrtve
Vozuća, planinsko područje sa strateškim položajem u dolini rijeke Krivaje, bila je pod okupacijom od 25. juna 1992. godine. Tada su srpske paravojne formacije izvršile agresiju nad bošnjačkim stanovništvom, protjerujući hiljade ljudi prema Zavidovićima i Banovićima. Tokom napada, ubijeno je 21 civila, među kojima su bili starci, žene i djeca – žrtve brutalnog etničkog čišćenja.
Tokom trogodišnje okupacije, neprijateljske snage su utvrdile Vozuću rovovima, bunkerima i gustom mrežom minskih polja, čime je područje postalo jedno od najzaminiranijih mjesta u Bosni i Hercegovini. Vozuća je, u srpskim vojnim i političkim krugovima, dobijala gotovo mitski status. Radovan Karadžić je čak izjavljivao da se u Vozući ne brani Beograd, već “Moskva i čast Rusije”.
Vojna operacija koja je promijenila tok rata
Operacija oslobađanja Vozuće započela je odlučno, uz temeljite pripreme i koordinaciju između Drugog i Trećeg korpusa. Nakon višednevnih borbi, 11. septembra 1995. godine, Armija RBiH je u potpunosti slomila otpor neprijateljskih snaga i oslobodila područje.
Oslobađanjem Vozuće:
-
Prekinuta je višegodišnja okupacija područja pod velikim strateškim značajem.
-
Uspostavljena je teritorijalna povezanost između sjevernog i srednjeg dijela Bosne.
-
Oslobođeno je više naselja, šumskih kompleksa i komunikacija.
-
Dodatno je narušen moral i logistički kapacitet agresorskih snaga u završnici rata.
Naslijeđe i opasnost koja traje
Iako je većina minskih polja očišćena, opasnost i dalje postoji, posebno u šumskim i nepristupačnim predjelima. Stanovništvo i dalje živi s posljedicama teške okupacije i stradanja, dok se ratna trauma i sjećanja prenose generacijski.
Oslobađanje Vozuće ostaje upisano kao jedan od najsvjetlijih trenutaka otpora i borbe za teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali i kao podsjetnik na žrtvu, odlučnost i zajedništvo u najtežim danima novije historije naše zemlje.