Obilje u islamu – pravo značenje

Ništa ne postoji samo po sebi. U ogromnoj i složenoj mreži odnosa, predmeti i događaji su međusobno povezani na teško definisane načine. Kada se jedan element ukloni ili promijeni, neočekivane posljedice nastaju negdje drugdje, često nas iznenađujući. Kada se nešto učini u skladu sa sistemom ili u suprotnosti s njim, svjedočimo nepredvidivim fenomenima, kao da je mehanizam pokrenut. Da bismo preokrenuli posljedice, često se moramo vratiti na sam početak. Odnos između uzroka i posljedice rijetko je predvidiv.

U tom kontekstu, ekosistem unutar društvenog i moralnog života muslimana nudi neobične primjere kako događaji mogu pokrenuti jedni druge. Ponekad, propisi doneseni s dobrim namjerama mogu dovesti do naizgled nepovezanih ishoda, potresajući red iz samih korijena. Poput spojenih posuda, cijela struktura može biti pogođena premještanjem jednog pojma, što s vremenom može dovesti do njenog slabljenja.

Govoreći o vjerovanju u meleke, muslimanski intelektualci su iz različitih razloga pokušavali učiniti nevidljivo vidljivim. Utjecaj tih dijagnostičkih i materijalističkih tendencija na naše živote je predmet rasprave; međutim, jedno je sigurno: tvrdnja da se život može učiniti predvidljivijim iscrpila je jedan od ključnih pojmova njegovog značenja – obilje („bereket“). Toliko da se čini da je obilje nestalo iz života muslimanskih zajednica.

Na tržnici ispunjenoj muslimanskom kulturom, trgovac pozdravlja kupca riječima: „Siftah je od tebe, bereket je od Boga.“ Ova fraza, prenošena s predaka na potomke, djeluje kao tajanstveni kod – gotovo temeljni princip trgovine. Poput izraza „Sezame, otvori se!“ iz priče o Alibabi i četrdeset razbojnika, koji otključava vrata blaga, ovaj izraz otvara kapije opskrbe na tržnici. S jedne strane, on odražava trgovčevu svijest da je Bog taj koji obezbjeđuje opskrbu; s druge strane, uključuje kupca u to svjedočanstvo: obilje svih naših nastojanja pripada Bogu. Muslimani razumiju da svaki poduhvat koji isključuje Boga ne može biti blagoslovljen – osuđen je na jalovost. Zato bismillah (u ime Boga), kojim se otvara radnja, i koncept obilja nadopunjuju jedno drugo kao dva glavna stuba, povezujući naš svakodnevni rad s Bogom i potvrđujući naš muslimanski identitet.

Duboko povjerenje, predanost, marljivost i velikodušnost čine etički temelj muslimanske trgovine. Ovaj princip – „sjećanje na Boga usred društva“ ili „okretanje srca Bogu dok radimo“ – osigurava da Bog ostane prisutan u svakodnevnom životu. Ništa drugo nije potrebno. Čak ni cijeli mjesec Ramazana možda ne bi bio dovoljan da razmislimo o onome što smo izgubili kroz materijalizaciju obilja.

Iako obilje može imati različita značenja, ono je u svojoj suštini pojam koji opisuje povezanost s Bogom. Ono označava povećanje dobra ili koristi do te mjere da se širi i na druge. Sufi metafizičar iz 13. stoljeća, Sadr al-Din al-Kunavi, objašnjava koncept obilja ovim primjerom: „Obilje sunca su njegovi zraci.“ Zraci su dokaz postojanja sunca. Budući da je postojanje sunca savršeno, njegova svjetlost prirodno zrači. Mi prepoznajemo sunce kroz njegovu svjetlost. U tom smislu, obilje proizvodi ishod. Ono uspostavlja vezu između svog izvora i primaoca.

Kada je poslanik Muhammed, a.s., sreo Boga tokom svog uspinjanja (Mi’radža), Bog mu je odgovorio milošću i blagoslovom. Tokom vremena, značenje obilja se suzilo, svodeći ga samo na povećanje materijalnih dobara. Za mnoge je postalo izraz koji označava želju za većim bogatstvom kada resursi izgledaju nedovoljni. Međutim, pravo obilje se odnosi na duhovnu snagu skrivenu unutar materijalnog svijeta.

Prije svega, kada pomislimo na obilje, naš prvi misao treba biti o Bogu i našoj povezanosti s Njim. Tačnije, nešto je obilno (berićetno) ako nas povezuje s Bogom ili nas podsjeća na Njega. Šta god ispunjava tu funkciju, obilje je u njemu, i obilje prebiva u njemu. Iz tog razloga, gosti donose obilje-berekt u kuću – jer nas podsjećaju na Boga. Bereket naše zarade je onaj koji nas podsjeća na Boga. Bereket znanja leži u mudrosti koja nas približava Njemu. Kada se dijete rodi, kuća postaje berićetna, jer je dijete dar od Boga, podsjećajući nas na Njega. Posljednji zalogaj obroka nosi bereket, jer nakon njega zahvaljujemo Bogu, povezujući obrok s Njim i dajući jelu i piću njihovo istinsko značenje. Ako smo proživjeli svoj život s osjećajem da smo uvijek u prisustvu Boga, tada je naš život bio ispunjen obiljem.

Kada neko kaže, „Neka ti Bog podari bereket u životu,“ to nije samo hronološka želja – to je dova da život bude obogaćen mudrošću i smislom.

Primjeri bi se mogli nizati unedogled. Obilje – bereket ne znači sužavanje života na materijalna dobra, već njegovo širenje i činjenje vječnim povezivanjem s Bogom.

prevedeno i prilagođeno sa dailysabah.com

akos.ba