Nezira Mehmedović u Potočarima pored mezara dva sina ubijena u genocidu: Zajedno su otišli i nisu došli

Sjedi pored mezara sinova Saiba i Sinana. Došla je majka da ih posjeti, kao što uvijek i radi. Želi da je blizu svoje djece.

Majka Nezira Mehmedović (75) satima, sama i u tišini gleda u bijele nišane sinova ubijenih u genocidu u Srebrenici u ljeto 1995. godine. Saib je u trenutku smrti imao samo 23, a Sinan 21 godinu.

Majka Nezira danas sama živi u Slatini kod Sućeske. Priča i plače. Sjeća se svoje djece. Sjećanja naviru, a suze briše srebrenička majka. Nisu bili ni oženjeni, na početku života.

“Ubijena su mi dva sina i nemam ih više. Suprug mi je umro prije rata. Živim sama, kako umijem”, ispričala je za Anadolu.

Saib i Sinan su zajedno, kao i hiljade drugih muškaraca i dječaka, u julu prije 29 godina, krenuli preko šume do slobodne teritorije – Tuzla ili Kladanj.

“Zajedno su pošli i nisu došli. Zajedno sam ih ukopala. Rastali smo se u našem selu. Ja bila u njivi, a ovaj mlađi je došao i kaže meni: ‘Ajde mama, moramo ići’. Oni su zajedno otišli, zajedno nisu došli i zajedno sam ih ukopala. Sada živim što moram. Dođem ovako da ih posjetim, ko bi došao da nije mene”, kazala je Nezira.

Priča, plače i govori: “Djeco moja, djeco moja”.

“Živi se, ne može se umrijeti bez Allahovog davanja i pomoći. Bili draži Allahu nego ja. Dolazit ću svojoj djeci dok mogu”, ispričala je Nezira.

akos.ba