Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Istaknuti Bošnjaci > Narodno blago Ljubušaka i osamostaljivanje bošnjačke književnosti

Narodno blago Ljubušaka i osamostaljivanje bošnjačke književnosti

Sve do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine većina bošnjačkih pisaca stvarala je na orijentalnim jezicima i u okviru orijentalne književne tradicije.

Tek u drugoj polovini XIX stoljeća napravljen je prvi korak ka književnosti pisanoj bosanskim jezikom i zapadnim pismom, latinicom ili ćirilicom. Ovakav iskorak bošnjačkih stvaralaca najavio je postepeno kulturno osamostaljivanje Bošnjaka i njihovo odvajanje od orijentalne, tursko-arapske kulture.

U procesu osamostaljivanja bošnjačke književnosti posebno značajnu ulogu odigralo je Narodno blago Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka. Djelovanje Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, na jezičkom i književnom planu, može poslužiti kao primjer korištenja izražajnih potencijala vlastitoga jezika i inspirativne snage sadržane u narodnim umotvorinama.

Upravo je Ljubušakovo Narodno blago doprinijelo da bošnjačka književnost svoj novi temelj nađe u duhu i jeziku vlastitog naroda. Ljubušak je u književnosti poznat kao sakupljač narodnih umotvorina, prevodilac s orijentalnih jezika i kao pisac političkih brošura.

Pažnju šire književne i kulturne javnosti Ljubušak je skrenuo na sebe 1887. godine kada izlazi njegova zbirka Narodno blago. Ova zbirka u sebi sažima mnoštvo narodnih umotvorina: poslovica, pričica, predaja i pjesama. Smatra se da je materijal za ovu zbirku Ljubušak počeo skupljati još u djetinjstvu kada je uvidio jezgrovitu misao našeg naroda. Poslovice su se mnogo upotrebljavale u svakodnevnom govoru, pa je Ljubušak našao za shodno da ih zabilježi i na taj način spasi od mogućeg zaborava.

Posao sakupljanja građe za zbirku Narodno blago proširio je obraćanjem na „mnoge prijatelje i čestite rodoljube po svoj Bosni i Hercegovini i susjednim krajevima naše domovine“ tražeći pomoć u sabiranju. U predgovoru ovoj zbirci Ljubušak posebne zasluge ističe Mehmedu ef. Šeriću iz Stoca, Skender-begu Kulenoviću iz Pertovca i fra Martinu Ljubiću iz Mostara.

Na kraju knjige Ljubušak navodi imena svih saradnika koji su dali svoj doprinos stvaranju zbirke. Zanimljivo je istaći da na spisku od pedeset i dva saradnika, samo dvojica nisu iz Bosne i Hercegovine, po čemu se može zaključiti da je zbirka u punom smislu riječi bosanskohercegovačka. Također, treba istaći i činjenicu da je većina saradnika, njih četrdeset, iz bošnjačke sredine.

Za Akos.ba piše: Azra Crnčalo 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top