Nadolazeća islamska renesansa
Gledanje svih negativnih vijesti u medijima o muslimanima ovih dana, može biti veoma frustrirajuće za jednog prosječnog muslimana. Svaki put kada vidimo još jednog muslimana silovatelja, bombaša samoubicu, korumpiranog političara ili zaostalog nasilnika koji koriste islam da opravdaju svoja jadna
djela, mi skoro da želimo vrisnuti na sav glas: ‘’Ovi ljudi ne predstavljaju islam!’’. Osjećajući se obeshrabreno po pitanju stanja islamskog ummeta, mnogi od nas gube nadu u opće stanje muslimana. Neizbježna reakcija je da mislimo negativno i povlačimo se.
Ali, šta ako vam kažem da to nije slucaj? Šta biste pomislili da vam kažem da je islamski ummet, općenito, na rubu islamske renesanse svjetskih razmjera? Ako vam kažem da, uprkos, svim preokretima i bezbrojnim izazovima, većina islamskih zemalja, zapravo, postiže sve veći utjecaj na međunarodnoj političkoj sceni . Ako vam kažem da među svim negativnim prilikama postoji paralelno i
islamski pokret – pokret baziran na obrazovanju i osnaživanju – koji polahko, ali sigurno mijenja praksu muslimana i imat će ogroman utjecaj na globalnu sociopolitičku sliku svijeta u sljedećim generacijama.
Neki ljudi će odmah kritikovati ono što iznosim ovdje, bazirajući svoja mišljenja na ideji da ummet ne postoji. Ne postoji centralni autoritet, nema jedinstva, i zasigurno nema istomišljeničke vizije. Kako je moguće da prevaziđemo razlike prakticiranja islama u Kaliforniji ili Kanadi, u poređenju sa Marokom , Turskom, Saudijskom Arabijom, Pakistanom ili Indonezijom? Realnost okruženja na kome žive svaka od ovih grupa je veoma različita, ne samo kada su u pitanju različite regije, nego i kada su u pitanju oni sami. Moj odgovor jeste da, uprkos, svim ovim razlikama, muslimani svih ovih zajednica, bilo da praktikuju islam ili ne, još uvijek slijede društvena pravila koja su duboko urezana u islamu, kodove ponašanja koja imaju više sličosti nego razlika, a to ima duboke posljedice na njihove društveno političke odnose. Kakve dokaze imamo da je islam na rubu procvata?
Prvi i najvažniji znak jeste naglasak na važnosti i postizanju znanja unutar muslimanskog društva zajedno sa razvojem u drugim oblastima. Islamski svijet se definiše onim zemljama u kojima živi većinsko muslimansko stanovništvo, i nažalost, sa nekoliko loših primjera, poput Afganistana i nekih centralnoafričkih država, uspjeh i dostupnost obrazovanja među muslimanima je dramatično porastao u cijelom islamskom svijetu. Muslimani su, takoer, u potrazi za visokim obrazovanjem više od većine drugih zajednica u svijetu.
Drugi veoam važan faktor jeste islamska dijaspora. Bilo da ste u Americi, Kanadi, Australiji, ili u većini Evrope, islamska dijaspora predstavlja veoma bogatu, dobro informisanu i veoma utjecajnu grupu koja obično biva ignorisana kada se govori o islamskom svijetu. Najinteresantnija stvar što se tiče ove
dijaspore, kada govorimo o obrazovanju, jeste činjenica da pored toga što je većina njih visoko obrazovana, sve je veći broj onih koji traže i islamsko obrazovanje. Tako da ne govorimo samo o postizanju ‘’sekularnog’’ i uobičajneog obrazovanja, nego i postizanju i traženju temeljnog islamskog
tradicionalnog znanja i učenja. Ovo su glavni faktori koji pomažu preporod islamske filozofije. Pored svega ovoga, sve veći broj visokoobrazovanih muslimanki na Zapadu, odlučuju se da podučavaju svoju djecu kod kuće. Čini se da je ova pojava nastala iz saznanja da su obrazovanje i odgoj osnovni faktori za izgradnju ličnosti, a i nacije, te zajenički napori zajednice da sintetiziraju sekularno i islamsko učenje. Ovaj razvoj je pospješen i zbog povećanja broja islamskih škola koje se osnivaju na Zapadu, od kojih je nekoliko čak počelo i sa podučavanjem standardnog obrazovanja. Ovi projekti su još uvijek u povoju, ali ako nastave ovim putem, rezultati će biti itekako zadivljujući.
Kao što će posvjedočiti bilo koji historičar, porast obrazovanja i filozofije jeste direktno povezano sa rastom i razvojem civilizacije. Međutim, postoji novi faktor koji je u igri, u trenutnoj situaciji, a koji historičari nisu do sada imali priliku izučavati detaljnije. To je olakšana komunikacija putem moderne
tehnologije, ili drugim riječima, razvoj društvenih mreža. Utjecaj društvenih mreža u širenju informacija, podjednako kao i razvoju globaliziranog muslimanskog identiteta, je već veoma dubok. Naravno, pristup internetu i kompjuterska pismenost nisu univerzalni i, očigledno, mnogi muslimani su van ovih tokova, ali ono što se dešava među onima koji uživaju imajući pristup tome, jesu otvorene diskusije islamskih učenjaka, regionalnih lidera i prosječnih muslimana. Ovo na kraju (uglavnom, nenamjerno), vodi ka izgradnji koncenzusa koji će vjerovatno pobijediti granice, i u osnovi definirati moderni islamski pogled na svijet i konture ponašanja i djelovanja velikog broja (uglednih) savremenih sljedbenika islama.
Da navedemo samo dva primjera, jedan od temeljnih, moćnih i, očigledno, političkih pokreta koji je nastao putem društvenih mreža je uspio u svrgavanju predsjednika Mubaraka u Egiptu, 2012. godine, ali ono o čemu se mnogo manje govorilo jeste kolosalna uloga društevnih medija u definiranju i nastajanju islamskog feminizma. Tako da potencijal o kome se ovdje govori ne može i ne smije biti zanemaren. U narednim desetljecima, društvene mreže će imati sve veći utjecaj među muslimanskom populacijom cijelog svijeta, posebno među mladima.
Treća stvar jeste mijenjanje karaktera globalne politike. U ovom stoljeću, zapadne sile će, zasigurno, imati manje moći nego što su imale većinu prošlog stoljeća. Kina, Rusija, Indija i islamske zemlje će imati daleko veći utjecaj. Kao prirodni ishod, zapadna liberalna politika i demokratija, uprkos mnogim dobrim stranama i doprinosima, više neće biti dominantna svjetska ideologija. Zapadni ideali se neće srušiti, očigledno, niti bi trebali. Ali će, definitivno, biti više prostora za nove, jednako vrijedne ideologije, a one će se polahko uvući u glavne tokove svijesti. Mnoge zemlje su baš sada dostigle zavidan nivo ekonomskog razvoja i stabilnosti, a mnoge druge idu ka tome cilju. Ovo otvara prilike gdje će građani početi proučavati svoju historiju prije kolonijalizma, u osnovi rekonstruirati svoj identitet, i ponovo definisati svoju politiku u tom procesu. Ovo je razlog zašto, tokom razvoja koji smeta mnogim zapadnim posmatračima, mnoge islamske zemje demokratskim putem biraju tzv. ‘’islamske‘’ vlade. U zapadnim naučnim krugovima islam se obično smatra kao suprotnost demokratiji, ali očigledno, mnogi muslimani se ne bi složili sa ovim poimanjem. Tako da ono što sada vidimo pored demokratizacije islamskog svijeta, jeste da se istovremeno dešava i islamizacija. I iako se ovaj fenomen veže uz nasilje, korupciju i druge negativne pojave, on polahko, ali sigurno ojačava ljude, jača ideju muslimanskog identiteta i percepciju svijeta u tom pogledu, jača stvarnost muslimanske političke moći. Kada svemu ovome dodamo značajan porast demografije muslimana u narednih nekoliko desetljeća, govorimo o potencijalnoj političkoj sili sa islamskim vrijednostima u samom svom biću.
Naravno, ima dosta toga što treba uraditi, i veoma mnogo izazova na putu do islamske renesanse. Ali temelj je već postavljen. A strateški plan za promjenu ne mora biti univerzalan. Tako da nemojte odustajati od svojih muslimana i nemojte gubiti nadu. Usmjerite svoju energiju ka promjni, kako vanjskoj, tako i unutrašnjoj. Obrazujte se i podučavajte one oko vas, sarađujte sa drugima, i podržite rad legalnih islamskih institucija i udruženja. Odlučite se za neku vrstu humanog rada i držite se toga. Razradite strategiju, gradite mostove razumijevanja i čuvajte pravdu. I iznad svega budite strpljivi i imajte povjerenja u Allaha dž.š.
"Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni." Kur’an, 13 : 11
Autor: Saadia Khan
Izvor: SuhaibWebb.com
Za Akos.bA prevela i obradila: Anesa Gegić
