Na koga se oslanjamo?!

Jedan od elemenata koji nam evidentno nedostaje u životima, a ključan je za postizanje blagostanja, harmonije, istinske sreće i zadovoljstva jeste potpuni oslonac na Gospodara – tawakkul. U svakodnevnoj komunikaciji sa ljudima često ćemo uočiti prisustvo zagađujućih emocija poput straha, brige, nezadovoljstva, praznine, panike, a koji u završnici rezultiraju različitim frustracijama, očajem i depresijom. Ove zagađujuće emocije, ne samo da štetno djeluju po naše zdravlje, već blokirajući svaku produktivnost i pozitivnost, tamom obavijaju ljudska bića prepuštajući ih ništavilu, beznađu, pesimizmu i izvode iz prirodnog stanja.

Tawakkul podrazumijeva razumijevanje mudrosti Našeg Gospodara i prihvatanja onoga što nam je On podario, pritom obavljajući radnje koje nam je propisao na najbolji mogući način:

”A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Ali Imran, 159.)

Čovjek kao zaboravno biće, često smetne sa uma da sve što ima pripada Njegovom Gospodaru i da je On taj koji Mu to što mu je posuđeno može i uzeti. Nekada nam se oduzima radi nezahvalnosti, nekada radi počinjenih grijeha, nekada radi oholosti koja nas je počela obuzimati, nekada radi čišćenja od grijeha, nekada kako bismo pokazali stepen svoga imana:

“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.” (Al-Baqara, 155)

U svakom slučaju, ljudski ograničeni um nije u stanju uvijek prepoznati mudrost određenog iskušenja u datom momentu i iz toga razloga je nužan oslonac na Sveznajućeg, Mudrog, Milostivog, Onoga koji pravdu dijeli, Koji bogatstvo daje, Koji bogatstva lišava, Koji sve može, Koji se stara i brine o svakom svom stvorenju. Prenosi se da je Poslaniku s.a.w.s, dovedeno roblje među kojem je bila i jedna žena koja je sve vrijeme tragala za svojim sinčićem. Nakon što ga je pronašla među zarobljenima, pred svima ga je privila u naručje i nahranila ga. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je svoje ashabe: “Šta mislite da li bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?!”Ashabi su odgovorili:

“Ne, tako nam Allaha!” Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodao: “Doista je Allah milostiviji prema Svojim robovima od ove žene prema svome djetetu!” (El-Buhari, 5999)

Neophodno je da upoznamo svoga Stvoritelja kako bismo se mogli nositi sa svakodnevnim iskušenjima. U srcu vjernika koji je spoznao sve atribute svoga Gospodara nema mjesta za strah od gubitka ovodunjalučkih blagodati, nema mjesta za brigu, depresiju i očaj. U svemu što nas je zadesilo neminovno se krije neko dobro za nas i ono što nas je zadesilo nije nas moglo zaobići. Prihvatajući svoju nemoć i neznanje i prepuštanju odluke Onome koji sve zna, sve čuje i sve vidi, svoj život ćemo usmjeriti ka pozitivnim ciljevima koristeći svoje vrijeme na najbolji mogući način. Svaka negativna emocija oduzima nam energiju, volju i želju i udaljava nas od puta koji vodi Kući vječnog blagostanja i mira.

“One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestićemo u džennetske odaje, ispred kojih će rijeke teći, u njima će vječno boraviti. Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili, onima koji su trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali! A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve čuje i sve zna. A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?” – sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću? (Al-‘Ankabut, 58-61.)

Jedini opravdani strah koji musliman smije imati jeste strah od gubitka imana. To je jedino nad čim vjernik treba “drhtati” i jedini stvarni gubitak koji ga može zadesiti. Kaže Allah, dž.š.: “Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja, ako ga prati sreća, on je smiren, a kad zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.” (Al-Hagg, 11.)

Gospodaru naš, ne dopusti našim srcima da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! (Ali ‘Imran, 8.)

Za Akos.ba piše: Alma Kazić