Na današnji dan četnici su u kući Adema Omeragića u Višegradu žive zapalili više od 70 bošnjačkih civila
Na današnji dan 1992. godine u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu desio se jedan od najstravičnijih zločina koji su počinjeni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.Četnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada su više od 70 bošnjačkih civila, među kojima je bilo žena, djece i staraca, žive zapalili.
U kuću su ubacili granatu, te pucali na one koji su se pokušali spasiti bijegom kroz prozor.
Većina žrtava je bila iz sela Koritnik gdje su po njih došli Milan i Sredoje Lukić i Mitar Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju – Kladanj.
Najmlađa žrtva, beba u majčinom zagrljaju u Pionirskoj ulici, imala je samo dva dana i u trenutku smrti nije imala ni ime.
Ispovijest Ćamila Vatreša
– Juna 14. 1992. godine Milan i Sredoje Lukić su u jednu kuću prisilno uveli 70 bošnjačkih civila. Zidovi i tepisi te kuće već su bili poliveni zapaljivom tekućinom. Zatim su sve izlaze blokirali teškim namještajem, vrata zakucali, a kuću zapalili – kazao je u svojoj ispovijesti za AJB Ćamil Vatreš.
Među žrtvama je bila i Ćamilova sestra Ismeta. Uspjela je iskočiti iz kuće. Milan Lukić je pucao u nju dok je bježala. Četiri dana kasnije primljena je u Dom zdravlja u Višegradu s teškim opekotinama i metkom u nozi. I onda se gubi svaki njen trag.
– Bila je izuzetna osoba, divna žena. Sa desetero svojih prstiju se skučila, sve imala… – pričao je Ćamil kroz suze.
Ismetino troje djece nije se uspjelo spasiti inferna.
– Aida je imala 13 godina, Almir 11, Vahid je imao devet godina – govori Ćamil.
Za zločin u Pionirskoj ulici pravosnažnom presudom u MKSJ osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. U junu 2018. godine Bosni i Hercegovini je izručen Radomir Šušnjar, koji je zbog spaljivanja civila u Višegradu osuđen na 20 godina zatvora.
Lukić uhapšen u Buenos Airesu
Milan Lukić rođen je u Foči. Ratni zločinac porijeklom iz sela Rujište udaljenog 15 kilometara od Višegrada. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, Lukić je živio u Obrenovcu – Srbija, Njemačkoj i Švicarskoj. U proljeće 1992. godine, vraća se u Višegrad gdje organizira paravojne jedinice Osvetnici (ponekad poznati i pod imenom Bijeli Orlovi) s ciljem progona i istrebljenja domicilnog stanovništva.
Poslije pada Višegrada 12. aprila 1992. godine usko surađuje sa srpskim okupacionim vlastima i Užičkim korpusom JNA. Direktno je odgovoran za ubistvo 84 Višegrađana koji su se nalazili u autobusima na putu prema slobodnoj teritoriji (općina Olovo). Također je odgovoran za koncentracioni logor Uzamnica (bivša kasarna JNA na području Višegrada).
U augustu 2005. godine uhapšen je u Buenos Airesu, u Argentini, gdje je živio pod lažnim imenom – Goran Dukanović. 20. februara 2006. godine izručen je međunarodnom tribunalu u Haagu.
U “živim lomačama”, u kućama Adema Omeragića u Pionirskoj i Mehe Aljića na Bikavcu 14. i 27. juna 1992. godine živo je zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca. Ovaj zločin predstavlja jedan od najstrašnijih ratnih zločina koji su se desili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i zločina koji su se dogodili na kraju dvadesetog stoljeća.
Za zločine u Višegradu suđeno je pred MKSJ-om i sudovima u Bosni i Hercegovini. Haški tribunal je osudio Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, Sredoja Lukića na dvadeset i sedam godina, te Mitra Vasiljevića na petnaest godina zatvora.
Grad ženoubica i djecoubica
Publikacijom “Ratni zločini u Višegradu – presude” UDIK je 2017. dokumentovao devet predmeta za ratne zločine počinjene u Višegradu donesenih pred Sudom BiH i Vrhovnim sudom FBiH, a kojima su osuđeni Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Nenad Tanasković, Novo Rajak, Oliver Krsmanović, Predrag Milisavljević, Vitomir Racković i Željko Lelek.
U martu 2020. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je presudu kojom je Radomir Šušnjar osuđen na dvadeset godina zatvora.
Trenutno se pred Sudom BiH vodi postupak protiv Milomira Đuričića i Vukadina Spasojevića za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u logoru Uzamnica 1992. i 1993. godine.
Nažalost, Višegrad je danas poznat kao grad ženoubica, djecoubica i kao mjesto monstruoznih zločina koje su počinili pripadnici raznih formacija Vojske Republike Srpske (VRS).
Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, na području Višegrada se traga za 467 osoba, dok su 453 osobe identifikovane.(faktor.ba)
akos.ba
