“Uči, čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alek, 1-5)
Viši razred, prelazak iz osnovne u srednju školu ili upis na fakultet važan je jer na izvjestan način škola i obrazovanje usmjeravaju naše živote, određuju naše zanimanje i utječu na našu ukupnu sudbinu. Od stepena našega obrazovanja uveliko ovisi kakav ćemo status imati u društvu te na koji ćemo način sticati nafaku (opskrbu). Što posjedujemo veći stepen obrazovanja, veće su nam i životne mogućnosti.
Živimo u vremenu kada pojam pismenosti nadilazi puko poznavanja pisma, odnosno sposobnost čitanja i pisanja. Danas se pod minimum pismenosti, barem za mlađe generacije, podrazumijeva završena srednja škola te poznavanje osnova barem jednog stranog jezika, rada na računaru i korištenja interneta. Koliko pismenost odnosno obrazovanje sa svim svojim procesima znače u islamu najbolje govori prva kur’anska Objava koja je preko meleka Džibrila/Gabrijela dostavljena Posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu, a.s., dok je u mjesecu ramazanu, u pećini Hira, razmišljao o Allahu, dž.š., životu, ljudima i svijetu:
“Uči, čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alek, 1-5)
Obrazovanje – prva kur’anska naredba!
Prve kur’anske riječi objavljene posljednjem Božjem poslaniku Muhammedu, a.s.., odnosile su se na čitanje, razmišljanje/razumijevanje, znanje i spoznaju; na sve one složene kognitivne procese koje obrazovanje u sebi involvira. Nabrojane mogućnosti odlike su kojima je (jedino) čovjek uzdignut iznad svih ostalih stvorenja u univerzumu. Znati čitati/prepoznavati znakove iz prirode, dokučiti svojim čulima i razumom, ali i srcem, da je sve oko nas, kao i nas same, stvorio Allah, dž.š., može se samo pomoću adekvatnog obrazovanja/znanja. Čovjek može slijepo vjerovati i bez znanja, ali samo istinskim Znanjem čovjek dokučuje pravi smisao vjerovanja a time i pravi smisao ovozemaljskog, prolaznog, postojanja. Kada čovjek istinski spozna Boga i prizna Ga za svoga Stvoritelja, tj, kada iskusi pravo Znanje tek će onda dokučiti smisao vjere, molitve, posta, zekata i hodočašća, dobročinstva prema rodbini i svim ljudima, ali i smisao patnji, iskušenja i žrtve odnosno smisao cjelokupnog života. A znanje je, kao i život, dar Božji, mogućnost da čovjek širi svoje vidike, spoznaje život u njegovoj punini te ga sebi i drugima olakšava i čini kvalitetnijim.
Takvo znanje, koje je plod sistemskog (školskog) obrazovanja, rada, istraživanja, eksperimenta i iskustva, islam uvažava i potiče, i ono može pomoći u spoznaji Boga i svega što čovjeka okružuje, ali se ne može zamijeniti Znanjem koje su iskusili isključivo Božji Poslanici.
To znanje, koje se ne može steći ni iskustvom ni eksperimentom nego direktnim Božjim odabirom odnosno direktnim Božjim poučavanjem, do nas je preneseno i u potpunosti sačuvano u Kur’anu, Božjem vječnom Govoru, i ono nas uči tko nas je stvorio, kako ispravno i na pravi način obožavati Boga, kako djelovati; što je dobro i dozvoljeno odnosno što je zlo i zabranjeno, kako se odnositi prema sebi, drugim ljudima i svemu što nas okružuje, gdje su granice ljudske slobode, zašto živimo i umireno i što će biti s nama nakon smrti.
Istinsko znanje ima veliku motivacijsku snagu na vjerničko ponašanje i djelovanje, ali u isto vrijeme podrazumijeva i čovjekovu odgovornost da svojim ponašanjem i svakodnevnim življenjem odražava Božju Volju! I zato dva puta u imperativnoj formi, sadržanoj u prvoj kur’anskoj naredbi „IKRE’“, Stvoritelj svjetova Svome Poslaniku, a.s., ali i svim muslimanima naređuje da čitaju, studiraju, istražuju, obrazuju se, stječu i šire znanje.
Nažalost, visok je procent današnjih muslimana koji su potpuno zanemarili prvu kur’ansku naredbu; koji o svojoj vjeri ne znaju ni najvažnije informacije. Mnogi muslimani samo površno primjenjuju ono što su čuli od svojih djedova ili roditelja, a što je u većini slučajeva potpuno pogrešna interpretacija islamskih propisa prerasla u puki folklor pomiješan s neislamskim običajima.
Allah, dž.š., i na drugim mjestima u Kur’anu, osim u poglavlju El-Aleq, potencira znanje i vrijednost umnih ljudi. Evo nekoliko kur’anskih ajeta koji govore o vrijednosti znanja/obrazovanja:
“On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.” (El-Beqare, 269)
“I reci, Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi…” (Ta-ha,14) ”
I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dano znanje. A Allah zna ono što radite” (El-Mudžadele, 11).
”Reci: Zar su isti oni koji znaju i i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!”
(Ez-Zumer, 9).
“Savjetujem ti da neznalica ne budeš.” (Hud, 46)
Znanjem/vjerom protiv krize i pesimizma
U vrijeme opće krize, duhovne letargije i pesimizma, znanjem se najlakše doprinosi okruženju u kojem živimo; znanjem se mijenjaju ljudske sudbine, znanjem se promovira naša vjera i vjerske vrijednosti; znanjem se oblikuje vlastita svijest kao i svijest drugih o nama.
Našoj djeci moramo naglašavati da islam od nas traži da budemo najbolji ili među najboljima u svemu što radimo, posebno u sticanju znanja i činjenu dobročinstva, kako nas i Kur’an bodri: „A da je Allah htio, On bi vas sve jedne vjere stvorio, ali je On htio da vas iskuša, u onom što vam je objavio. Zato, u dobru se natječite, Allahu ćete se svi vratiti.« (El-Maida, 48) Zato je sticanje znanja svojevrsni ibadet/Bogu ugodno djelo! Stjecanjem znanja približavamo se svome Stvoritelju a time i Džennetu, kako to i naš Poslanik Muhammed,a.s., veli: “Ko god traži znanje da upotpuni znanje o vjeri, Allah mu olakša put do Dženneta.” (Muslim). Sticati znanje, koje koristi njegovom nositelju a preko njega svim ljudima, kroz sistemsko obrazovanje ili školovanje, cjeloživotna je obaveza koja podrazumijeva odricanje, rad, trud, strpljivost i žrtvu. Zato nam se valja često prisjećati prvog kur’anskog imperativa i navedenih ajeta o znanju, a posebno na početku nove školske i vjeronaučne godine u kojoj će naša djeca, nadam se i svi mi, sticati nova znanja, spoznaju i vještine.
Bez obzira koliko islam naglašava potrebu za sticanjem znanja, isto tako svojim sljedbenicima nalaže da izbjegavaju beskorisno znanje i informacije od kojih nema nikakve koristi. Iz islamske vizure svako znanje koje ne doprinosi promoviranju vrijednosti koje su zajedničke svim ljudima, zatim općem dobru, moralu i odgoju, promatranom s pozicije tradicionalnih vjerskih vrijednosti, smatra se beskorisnim znanjem. Muahammed,a.s., je molio svoga Gospodara: “Allahu, sačuvaj me beskorisnog znanja“!
Važnost mekteba/vjeronauka u odgoju i obrazovanju
Ljubav prema knjizi i nauci moramo konstantno razvijati kod naše djecu, jer svaki normalan roditelj želi da njegovo dijete bude dobro obrazovano, ali još više moramo insistirati na odgoju, razvijanju i jačanju svih moralnih vrijednosti. Sve sfere ljudskog ponašanja, javne ili tajne/intimne, prožete su odgojem koji je usmjeren na izgrađivanje cjelovite ljudske ličnosti, svih njenih pozitivnih svojstava: intelekta, emocija, volje i karaktera. Zato je odgoj u islamu važniji od obrazovanja jer su posljedice u slučaju njegovog izostanka opasnije nego kod manjka obrazovanja.
Porodični ambijent jeste najvažniji, ali nije jedini koji presudno utiče na formiranje islamske ličnosti. Zato roditeljima muslimanima u islamskom odgoju njihove djece puno može pomoći Islamska zajednica odnosno njene institucije mekteba, Medresa i Islamskih gimnazija.
Pise : Mirza Mešić za www.islamska-zajednica.hr
akos.ba
