Mostarska porodica Tipura čuva tradiciju bajramskih običaja

Omer Tipura u porodičnoj kući koja se nalazi pored džamije u Podgoranima sa svojom suprugom Đulesmom s ponosom govori o tradiciji bajramskih običaja koja se kod njih njeguje od kada znaju za sebe.

„Mi u ovom dijelu imamo svoje običaje i tradiciju. Ja ću za nekoliko dana ući u sedmu deceniju života, pa već dosta pamtim, imam dosta iskustva, pa bih se osvrnuo na mlađe dane kad sam bio dijete i kad sam s velikim veseljem iščekivao kad će Bajram, iz razloga što će biti slatkiša, bit će malo pojačane hrane, pošto je u to vrijeme bilo malo oskudnije sa ishranom. To je bio jedan razlog, a drugi je razlog što je bilo nekih veselja i sijela, a dolazili su rodbina i prijatelji i komšije, tako da smo mi i kroz to gledali te dane veselije. Iz tog razloga smo to i očekivali sa velikim nestrpljenjem“, priča Omer, prisjećajući se bajramskih dana iz svoga djetinjstva.

Porodična kuća se nalazi u neposrednoj blizini džamije, a pamti rahmetli dedu i nanu, te običaje koje su oni njegovali, a kasnije naslijedio i Omerov rahmetli otac. Omer s ponosom ističe kako je to oduvijek bila musafirska kuća, što sa svojom suprugom Đulesmom nastoji sačuvati i on, te prenijeti na svoju djecu.

„Veliki broj džematlija je dolazilo iz džamije direktno kod nas. Dedo rahmetli, babo posebno, pošto njega duže pamtim, to je veoma disciplinovano gajio i prenosio na nas, da se ti običaji ne smiju remetiti, da je bogatstvo u dolasku i dočeku, tako da smo mi to objeručke prihvatili“, kazuje Omer.

U očuvanju i njegovanju tradicije uvelike mu je pomogla supruga Đulesma, koja je kao mala sa sestrom i dvojicom braće ostala bez roditelja, a koja je u porodicu Tipura došla kad joj je bilo 19 godina. Tu je naučila sve bajramske običaje, koje poštuje i vjerno čuva i sa svojim Omerom prenosi na djecu.

„Ovdje sam došla mlada, sa 19 godina. Roditelji od moga muža su me prihvatili kao svoje rođeno dijete. Tu sam naučila sve te bajramske običaje i tradiciju. Kuća je blizu džamije i uvijek ima musafira i gostiju. Imamo lijepu tradiciju sve te godine, čak i u ratu smo to prakticirali, da smo imali zajednički ručak sa kompletnom familijom“, kazuje Đulesma.

Gosti su u toj kući, kako ističe, uvijek dobrodošli, jer je to od davnina musafirska kuća u kojoj se na bajramskom ručku okupi do 30 gostiju.

Dani pred Bajram uvijek su puni posla, uz redovito čišćenje, priprema se bogata trpeza na kojoj uz moderna jela, prema tradicionalnim receptima Omerove rahmetli majke, nikada ne izostaju baklava i dolma, ali ni smijeh i veselje, koji se pod tim krovom dijele, baš kao i kurbani, koji su neizostavni dio tradicije.

Đulesmu najviše raduje da je kuća u koju je došla još uvijek musafirska i da je uspjela sa svojim suprugom ostati stup familije kako je njegov otac zaželio pred kraj ovozemaljskog života.

„Imam djevera koji svaki bajram ovdje dođe, podijeli sa mnom bajram, to je nešto što nema cijene, ne mogu opisati nikako koja je to radost, koje je to bogatstvo za mene. Znači tradicija se nastavlja i on mene cijeni kao svoju rođenu sestru, kao majku. Otac, kad je bio pred samo preseljenje na ahiret, mene je zamolio da ostanem takva kava jesam iz razloga što je ovo bila musafirska kuća čitav njegov život. To je tako bilo i zamolio me da se tako nastavi, da se to ne prekida i da se ne gube rodbinske veze, jer je to samo spas na dunjaluku i da sve ljude jednako volimo, poštujemo i cijenimo i da nam je svak’ dobrodošao, kao što i jeste, naravno, jer ona kuća u koju ljudi, musafiri, ne dolaze, tu nema berekata, nema haira, nema napretka“, kazuje Đulesma.

Stoga su ona i njezin suprug sa širom familijom dogovorili da se bajramski ručkovi organiziraju u svim domovima, tako da čuvaju tradiciju zajedništva.

„Tako nam je u tradiciji, to smo uveli pošto su roditelji preselili, da hodamo, ove godine je kod nas, ako Bog da, a naredne je kod djevera, opet, kod zaove, pa kod jetrve, a dolje nas četvero, sve jedan kod jedne sestre, pa kod druge, pa kod brata jednog, pa drugog i tako idemo ukrug. Znači, rodbinske veze se ne kidaju“, pojašnjava Đulesma.

Kurbani se, kako ističe, sada kolju kod djevera pred kućom, jer on tamo ima sve kako treba za te aktivnosti, a naglašava, dok je otac bio živ,  pred njihovom kućom su se klali i kurbani.

Sad su te aktivnosti rasporedili kako bi što šira familija čuvala i njegovala tradiciju, ali naglašava da svi skupa u tome sudjeluju, kako u pripremama i klanju kurbana, tako i u podjeli, jer tradicija bajramskih običaja je dijeliti radost s drugima.

„Blago onome tko može pomoći, a danas je zaista dosta ljudi koji stvarno nemaju, a na žalost,  i dosta bolesnih, omladine i starijih i nemoćnih. Šta god kome date, to je dobro djelo, ako ne možete dati 10, 20, 50 ili 100 maraka, možete uputiti lijepu riječ i dati osmijeh, jer kod Allaha se dragog piše i to kao dobro djelo“, poručila je Đulesma uz bajramske čestitke svim muslimanima i muslimankama širom svijeta u ime svoje porodice.

„Bajram Šerif Mubarek Olsun, da ga svi provedemo u zdravlju, rahatluku i da budemo bolji ljudi sutra nego danas i tako čitav život i da slijedimo sunet poslanika Muhameda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer zaista život je kratak i bolje da se volimo svi kao ljudi, bez obzira na boju, naciju i da budemo svi složni jer ovo je sve prolazno. Treba doći pred Gospodara, stati i odgovarati za svoje postupke“, zaključila je Đulesma.

S tim stavom ona i Omer su odgojili dvojicu sinova i kćerku Fatimu, koja sa nepunih 13 godina, a na ponos čitave familije, uči Kur’an i širi radost islama kako u porodici tako u čitavom džematu, ali i široj društvenoj zajednici, jer rado nastupa na vjerskim manifestacijama na koje je sve češće pozivaju.

Učenje Kur’ana započela je sa osam godina motivirana majkinim pričama o vjeri, jer je smatrala da je to najmanje što može uraditi. Mislila je u početku da nikad neće uspjeti, ali, kako kaže, kad se s ljubavlju nešto radi onda to, ne da nije teško nego je prelijepo.

„Kada sam naučila Kur’an to mi je nekako ispunilo srce sa srećom, zato što to znam. Kada proučim Kur’an uvijek se osjećam smireno i, nekako, kao da sam obavila nešto što sam odavno trebala da uradim“, kaže Fatima.

Posebno je radosna za Kurban-bajram jer s bratom dijeli kurbane, što je za nju poseban čin, stoga je o kurbanima i prinosu žrtve, za Anadolu Agency (AA) proučila i suru, uz prevod na bosanski jezik, za one koji ne razumiju.

„Kurban-bajram je za mene jedan od najljepših naših praznika, koji mi slavimo tako što se okupi čitava porodica i, nekako, na vjerski način komuniciramo. Dijelim kurbane sa bratom i to mi je jedna od najdražih aktivnosti kada je bajram, to mi ispunjava srce“, kaže trinaestogodišnjakinja iz Mostara.

Svaki osmijeh koji prilikom podjele kurbana izmami, tvrdi da je neopisiva ljepota, te poručuje onima koji to nisu doživjeli kako nikad nije kasno da i oni probaju.

Akos.ba