Rođenje
Al’ je divna, al’ je blaga ova noć,
koga čeka ta ljepota, ko će doć’?
Sva pustinja srebrom blista, sve k’o san.
Jata zv’jezda, roj dragulja, noć k’o dan.
Zlatan mjesec iznad Meke zastao,
grad utiho, smirio se, zaspao.
Kad bi znale Mekkelije šta će bit’,
kog će majka ove noći zadojit’.
Kakav dar će ljudskom rodu Allah dat’,
kakva svjetlost iz Mekke će počet sjat’,
sve bi živo zemlji palo, kliknulo:
„Allah, Allah, sunce nam se rodilo!”
Al’ ne znaju, svi snivaju dubok san,
sunca nema, čeka zoru, b’jeli dan.
Noć caruje, sve miruje, dubok muk,
spava ptica, spava drvo, zamro zvuk.
Tek Amina, draga mati, budna je,
oči vlažne, ruke digla, mirna je.
O majčinske drage muke, svete ste,
nagradi ih, blagi Bože, majke sve!
Velike su bolne muke, njih znaju
dobre majke dok čovjeka rađaju!
Amina je ozarena, k’o da zna,
k’o da sluti kog će don’jet’, voljena,
da će majka Miljenika sretna bit’,
da će noćas Odabranog zadojit’.
Šta je bilo, šta se zbilo u taj čas,
je l’ to pjesma il’ radosni blagi glas?
Stan’te, srca, ne kucajte, mirujte,
stan’te, zv’jezde, ne trepćite, čekajte!
Amina se blago javi, uzdahnu,
suza joj se, alem-kamen, otisnu.
Donesenog vidje sina Amina,
k’o na sedždu da je pao po tlima!
Uči se tekbir
Podiže se rajska ptica, kliknu glas:
„Bog je jedan, Bog je vječan, On je spas!
Veseli se, ljudski rode, sviće dan,
rođeni je za Vjesnika odabran!
Kur’an časni, Riječ Bož’ju, on će čut’,
osv’jetliće ljudskom rodu pravi put.
Da nečovjek bude čovjek, svima brat,
da se Bož’ji zakon štuje – ljud’ma dat!“
Kud god leti rajska ptica, širi sjaj,
svud tekbiri odjekuju: Ja Allah!
Hor meleka zikir čini Bogu svom,
nebo, zemlja, zahvaljuje Milosnom!
Rajska ptica suncu stiže, zaklikta,
odvoji se zlatna zraka, zablista!
Iznad Meke nesta tame – ja Rahim,
Bog darova gr’ješne ljude – ja Kerim!
U mevludskoj noći ugled’o je sv’jet,
otvorio usne kao ružin cv’jet,
i dok zora rana u sjaju gori,
sretna ga Amina prvi put doji.
Selam ‘alejk, Miljeniče, merhaba,
ljepšeg dara ljudskom rodu ne treba!
Odbaran si međ’ ljudima, pred Bogom,
s odanošću ustajemo pred tobom!
Ustaje se na noge i uči „Dobro nam doš’o“ od Bašagića:
Dobro na doš’o, najveći sine
Arapskog roda i domovine!
Dobro nam doš’o, stari plemiću,
Hašimoviću, Kurejševiću,
Koji će slabe dići na noge
I spasit’ ropstva narode mnoge.
Dobro nam doš’o, prosvjetitelju,
Zagovorniče i spasitelju.
Suri-Israfil kada zapuše,
U te se naše uzdaće duše.
Ti nesretniku blažićeš muke,
Ti griješniku pružaćeš ruke.
Sallallah, Rabbuna, alen-nuril-mubin,
Ahmedel-Mustafa, sejjidel-murselin.
We ‘ala, alihi we sahbihi edžme’in.
El-Bešir, en-Nezir, es-Siradžel-Munir,
Hatemel-enbija’ ešrefel-‘alemin.
We ‘ala alihi we sahbihi edžme’in
