Memorijalni centar Srebrenica – Potočari godišnje posjeti više od 100.000 gostiju

Piše: Vesna Bešić

Memorijalni centar Srebrenica – Potočari, nijemi svjedok srebreničkog genocida počinjenog u julu 1995. godine nad nedužnim civilima tog područja, godišnje posjeti više od 100.000 gostiju iz cijelog svijeta, piše Anadolu Agency (AA).

Na jednom dijelu kompleksa su mezarje, musala i Zid sjećanja na kojem su ispisana imena 8.372 žrtve srebreničkog genocida, kao i bijeli nišani poredani jedan do drugoga s imenima očeva, sinova, djedova, amidža…

S druge strane bivša Fabrika akumulatora, nekadašnji gigant koji je zapošljavao oko 470 radnika, a danas spomen-obilježje na sve žrtve srebreničkog genocida. Fabrika akumulatora u Potočarima, zgrada iz predratnog doba koju je koristio Holandski bataljon UNPROFOR-a kao svoje sjedište 1994. i 1995. godine, mjesto je za koje su Srebreničani jula 1995. vjerovali da će naći spas, ali koje je većini njih postalo mjesto gdje su proživjeli posljednje trenutke svoga života.

Uredbom koju je 2003. godine donio visoki predstavnik Paddy Ashdown, utvrđeno je da ova lokacija treba pripasti Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.

Memorijalni centar je zvanično otvorio bivši američki predsjednik Bill Clinton u septembru 2003. godine. Tog dana ukopano je 107 žrtava genocida.

“Što se tiče posjeta Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, spomen-obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine, u prošloj godini je bilo ukupno oko 104.000 posjetilaca. U ovoj godini Memorijalni centar je posjetilo oko 35.000 osoba, 40 posto od tog broja su strani posjetioci obično iz Holandije, Njemačke, Austrije, Italije, Francuske. U velikom broju dolaze i iz Velike Britanije i Australije”, rekao je za AA direktor Memorijalnog centra u Potočarima Mersed Smajlović.

Kada je u pitanju BiH, uglavnom se radi o posjetama iz Federacije BiH.

“To su uglavnom učenici osnovnih i srednjih škola i studenti koji dolaze kako organizovano tako i pojedinačno. Imamo dogovor i sa školama, ministarstvima obrazovanja koji su donijeli odluke da određene kategorije učenika i studenata dođu u Memorijalni centar i da se na licu mjesta uvjere u ono što se dogodilo u julu ’95.”, istakao je Smajlović.

Kada su strani posjetioci u pitanju, i tu se uglavnom radi o studentima.

“Ima mnogo studenata, ali i onih koji dolaze jer su čuli o onome što se dešavalo u Srebrenici. Posjete mezarje, pogledaju izložbu, multimedijalnu sobu, muzej genocida i ostale sadržaje. Uz svaku posjetu održi se i historijski čas. Mnogi koji dođu su čuli o Srebrenici, ali kada dođu ovdje to je potpuno drugačije. Vidi se tuga na njihovim licima, a mnogi i plaču”, ispričao je Smajlović.

Prema njegovim riječima, postoji i danas veliki broj bh. građana koji nisu posjetili Memorijalni centar u Potočarima.

“A Memorijalni centar je potrebno posjetiti i da se na licu mjesta vidi šta se desilo u datom momentu. Da čuju i našu priču jer se ona svodi na to da se ovo što se dogodilo u Srebrenici više nikada i nikome ne ponovi”, poručio je Smajlović.

Kako je kazao, riječ je na neki način o nijemom svjedoku genocida u Srebrenici, ali tu znaju biti i preživjeli Srebreničani koji posjetiocima pričaju svoje priče i ono kroz šta su oni prošli tog jula ’95.

“Inače, Memorijalni kompleks je u izgradnji. Uradili smo projektnu dokumentaciju za cijeli kompleks i shodno finansijskim sredstvima, a ona su inače donatorske prirode, idemo u dalju izgradnju Memorijalnog centra. Moramo ići korak po korak kako bi od dijela, koji se nalazi preko puta mezarja, dakle, bivše Fabrike akumulatora, napravili muzej genocida, jedinstven u svijetu. Za to će trebat duži vremenski period. Potrebna su velika finansijska sredstva. Procjena projektanata je oko 40 miliona KM”, dodao je Smajlović.

Za njega ovaj kompleks predstavlja mjesto na koje se “vraćaju” ubijeni Srebreničani koji su se tog ljeta ’95. na tom istom prostoru rastali od svojih porodica.

Najprepoznatljiviji objekat unutar sakralog dijela Memorijalnog centra svakako je musala koja služi kao objekat za molitvu na otvorenom za pripadnike islamske vjeroispovijesti.

Tu su zapisane i riječi: “I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli Mrtvi su. Ne, oni su živi, ali vi ne znate. Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti”.

Akos.ba